Fra Mirko Ćosić rodio se na današnji dan 1903. godine u Buhovu, a odrastao u dvama istoimenim selima: u Buhovu pokraj Širokoga Brijega i u Buhovu nadomak Tomislavgrada. Godine 1913. pošao je u pučku školu u susjedno selo Rasno, a 1917. upisao se u Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu.
Nakon završenog studija bogoslovije u Mostaru, kao izuzetno nadaren slikar pohađao je Ecole des arts decoraitifs u Strasbourgu (Francuska) te Technisches Hochschule u Munchenu. Na likovnoj akademiji u Zagrebu studirao je crtanje u razdoblju od 1931. do 1935.godine, a diplomirao je u klasi profesora Vladimira Becića. Iz studentskih dana sačuvan je samo jedan Ćosićev rad: Studija za vilu iz 1932., urađena olovkom i pastelom, te fotografija portreta Muškarca s turbanom iz god 1934.
Kao diplomirani profesor crtanja vraća se u Široki Brijeg gdje u razdoblju (1935.- 1945.), radi kao profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Gimnazija je tih godina bilježila uspone i profesorski je zbor popunjavala izvrsnim predavačima. Kad je Ćosić god. 1935. počeo predavati, od devetnaest nastavnika bilo je četrnaest franjevaca doktora znanosti ili teologije i petnaesti mjesni liječnik, doktor medicine.
Jedine dvije slike iz razdoblja otkako je diplomirao pa do početka Drugoga svjetskog rata su Biskup fra Anđeo Kraljević, portret iz 1935., i Blaženi Nikola Tavelić iz 1940. Obadvije su urađene uljem na platnu.
Nakon Ćosićeva profesorskog rada na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu i nedaća tijekom Drugoga svjetskog rata uslijedilo je vrijeme velike patnje i stradanja. Kad su partizani 7. veljače 1945. mučki poubijali franjevce na Širokom Brijegu izgubio je i redovničku subraću, i ustanovu u kojoj je radio, i slike, i atelijer. Svršetkom iste godine, kao slučajno preživjeli franjevac fra Mirko je pritvoren i od strane vojnog suda 29. Hercegovačke divizije osuđen, u Mostaru 26.veljače 1946.godine, na 10 godina zatvora sa prisilnim radom i 5 godina lišenja svih građanskih prava. Odležao ih je sedam i iz zatvora je pušten narušena zdravlja ali je ostao strpljiv i blag.
Kad je slikao prizore mučenja blaženih više je slikao svetačku zagledanost u nebo, strpljivost i trijumf mučeničke pobjede negoli stradanje i patnju. Na zamolbu nekih fratara da naslika mučeništvo širokobrijeških fratara, čije je prostrijeljene glave i napola spaljena trupla i sam vidio, odgovorio je da on za to – neka mu i Bog i fratri oproste – nema duševne snage u sebi.
Iz razdoblja Drugoga svjetskog rata sačuvala se samo jedna slika urađena uljem na platnu: Glavar Marko Bilarević, te crtež perom i tušem: Širokobriješki hrast. Oba su rada iz god. 1943. Može im se pridodati slika Stablo na osami za koju znamo po fotografiji.
Nakon konačnog povratka u širokobriješki samostan god. 1956. njegova mu je redovnička zajednica omogućila da u miru slika. Domalo je stigla i prva narudžba: oslikavanje dviju niša crkve u Gorici kod Gruda. Sugrađanin i budući akademski slikar-grafičar Mladen Galić pomogao mu je nabaviti nešto boja i papira, a Mirko Praljak, utjecajan državni službenik, u imenjaku fra Mirku našao je svog učitelja slikanja.
Po motivima Ćosićevi se radovi mogu podijeliti na krajolike, mrtve prirode, portrete i sakralne slike. Za života Ćosić nije izlagao. Prva samostalna izložba postavljena mu je u srpnju 1986. u sklopu Hodočašća mladeži u prostorijama Franjevačkog samostana Široki Brijeg.
Fra Mirko Ćosić umro je u Mostaru 17.srpnja 1967.godine, u 64-oj godini života.
Na početku demokratskih promjena 1989. priključio se HDZ-u. Bio je „barakaš“, među prvih pedesetak osnivača te stranke. Obnašao je dužnost ministra privatizacije u vladi Zlatka Mateše. HDZ je napustio 2002. zbog sukoba s Ivom Sanaderom i priključio se Hrvatskom bloku Ivica Pašalića. U HDZ se ponovno učlanio 2012.
Od članstva u HDZ-u ne očekujem bilo što danas, kao što ni prije nisam dobio ništa, osim dva bypassa nakon infarkta 2002. , rekao je povodom ponovnog učlanjenja u tu stranku 2012.godine.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1957. – Rođen Milan Kovač iz Posušja, hrvatski političar, jedan od osnivača HDZ-a. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1978. Radio je u Tekstilprometu do 1990.
Na početku demokratskih promjena 1989. priključio se HDZ-u. Bio je „barakaš“, među prvih pedesetak osnivača te stranke, bio je prvi rizničar HDZ-a, 1990. izabran je za zastupnika u Društveno-političkom vijeću Sabora. Biran je i na kasnijim parlamentarnim izborima, 2002., 2007. i 2000.
U Saboru je bio član brojnih odbora; Odbora za zaštitu ljudskih prava, Odbora za useljništvo, Odbora za vanjsku politiku.
Bio je ministar useljeništva. Zamjenik predsjednika hrvatskog Fonda za privatizaciju postao je 1994. a predsjednik tog tijela bio je od 1995. do 1996. Dužnost ministra privatizacije u vladi Zlatka Mateše obnašao je od 16. prosinca 1996. do 1. travnja 1999. Potom je do kraja mandata te vlade obnašao dužnost ministra zaduženog za provođenje posebnih odnosa između RH i Federacije BiH i odnosa s BiH.
HDZ je napustio 2002. zbog sukoba s Ivom Sanaderom i priključio se Hrvatskom bloku Ivića Pašalića. Bio je osnivač i potpredsjednik te stranke. Kasnije je pokušao ući u Sabor kao nositelj liste HIP-a 2003. i Jedino Hrvatske 2007. ali nije uspio.
U HDZ se ponovno učlanio 2012. Tada je u medijima objasnio da iako ima povlaštenu saborsku mirovinu od 8.300 kuna, živi teško jer se mora brinuti za ostale članove obitelji. Supruga Ivanka ima malu mirovinu, a dvoje od troje djece su tada još bili studenti, dok je jedna kćerka udata ali sa suprugom živi kao podstanar u istoj zgradi.
Tada je rekao da mu se mnogi čude kada ih nazove i pita ima li kakvog posla za njega pa makar bio i čuvar gradilišta. Svi očekuju da se kao bivši ministar privatizacije obogatio a on zapravo živi u istom stanu u kojem je živio i osamdesetih godina.
Za prvi zakon o pretvorbi i privatizaciji kaže da nije bio dobar i o njemu „neka govore oni koji su ga donijeli“. Za onaj iz 1995. u kojemu je i sam sudjelovao, kaže da je „bolji i u srži ostao je isti do danas“.
Za predsjednika Zajednice kluba utemeljitelja HDZ-a izabran je 2013. nakon što je istekao treći mandat Đuri Perici. Temeljem te dužnosti postao je i član Predsjedništva HDZ-a. Svakodnevno prakticira šetnje uz jarunsko jezero.
2013. – Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović izjavio je kako mu ne pada na pamet da se povuče s bilo koje dužnosti.
“Dragan Čović to nikada nije uradio, a najmanje će to uraditi kao predsjednik HDZ-a BiH”, zaključio je on odgovarajući na pisanja pojedinih medija kako se povlači iz aktivne politike.
Demantirao je i pojedine medijske napise kako se zasitio politike i da je lošeg zdravlja.
“Naprotiv, jako sam dobrog zdravlja, a što se tiče mog zasićenja politikom, nisam se zasitio, već, naprotiv, jako samo motiviran”, kazao je predsjednik HDZ-a BiH.
On je pozdravio i izbor Martina Raguža za novog predsjednika HDZ-a 1990., a što se tiče ujedinjenja dva HDZ-a kazao je:
“Mi smo otvoreni za sva pitanja unutar hrvatskog naroda pa i za takva pitanja za koja nam treba jedan ozbiljan sugovornik, analiza te pravo vrijeme, a oko toga radimo već punih šest godina”.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
