Vjerojatno najradosnije slavlje u svojoj povijesti doživjeli su Radišići na današnji dan 1982. godine, kad je svečano otvorena mjesna crkva sv. Nikole Tavelića.
Fra Dane Karačić, legendarni humački gvardijan, potaknuo je Radišćane na izgradnju, a kad su takve stvari u pitanju, njima ne treba dvaput reći. Gradnja je započela na Majdenima pod vodstvom fra Kornelija Kordića 22. rujna 1980., a krov je dovršen 9. siječnja 1982. Nedugo nakon toga uslijedilo je i otvaranje crkve.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN:
1921. – Rođen pjesnik Tomica Penavić iz Širokog Brijega. Rođen je u siromašnoj i težačkoj obitelji. Sa sedam godina ostaje bez oca, ubrzo mu umire i majka. Nakon što je u lipnju 1940. kao odličan učenik maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokome Brijegu, zahvaljujući pomoći brata Mate koji je radio u Zagrebu, 10. ožujka 1941. upisuje Filozofski fakultet zagrebačkog sveučilišta.
Poznato je da je bio državni dužnosnik te da je odslušao sve semestre. U svibnju 1945., kao i braća mu Mate i Mirko, povlači se s hrvatskim narodom i vojskom prema Austriji, ali samo do Bleiburga. Od tada se za njega i Matu ne zna. Mlađeg brata Mirka su zarobili partizani kod Zidanoga Mosta te je zahvaljujući stjecaju sretnih okolnosti ostao živ. (Postoje iskazi o mjestu i okolnostima Tomičine smrti).
Penavić je svoje prve pjesme, napisane za gimnazijskih dana, objavio u Luči, a tijekom rata objavljivao je u Hrvatskoj mladosti, Hrvatskomu narodu, Hrvatskomu selu, i još nekim novinama i časopisima. Pjesme napisane u razdoblju od 1939-1941. objavio je 1942. u knjizi “Na stazama života”. Zbirka se sastoji od dva niza: Svitanja i Šapat noći, s ukupno 25 pjesama, od kojih su pet u prozi.
Penavić pjeva o zavičaju (Široki Brijeg, Lištici), težačkom životu (Pjesma hercegovačkih seljaka, Mom ocu), ljubavi (Čežnja i slutnje u jesen, Njoj, Dođi u vrbe…), Domovini (Umrimo za domovinu, željo moja, Pođimo dovečer…), sebi (Nemirna večer, Osjećam, Ja…).
Na stazama života je prva i posljednja objavljena Penavićeva zbirka pjesama koja završava Posljednjom pjesmom kao da pjesnik već sluti svoju nesretnu sudbinu.
1945. – U ostavštini fra Dominika Mandića nalazi se jedna bilješka, koju je on od nekoga primio i zabilježio je, da je u Trebinju održana sjednica partizanskih vođa na kojoj je odlučeno pobiti sve fratre samostana na Širokomu Brijegu.
Prema drugim vijestima komunisti su oko 17. siječnja 1945. držali sastanak na Crvenomu Vrhu u Biokovu, na kojemu je primljena odluka, možda na temelju one u Trebinju, da samostan na Širokomu Brijegu treba uništiti!
1978. – Rođen Josip Sesar, jedan od najtalentiranijih košarkaša u bogatoj hrvatskoj sportskoj povijesti. Josip se rodio u Mostaru, premda su mu roditelji Marinko i Slava iz mjesta Kočerina.
Košarku je počeo trenirati s deset godina. Tad je bio visok 182 cm. 1992. je godine otišao iz Mostara u Split, gdje je namjeravao igrati za KK Split. Budući da trener omladinskih kategorija ga nije smatrao izglednim košarkašem, Josipa je Sesara njegov otac odveo u Zagreb, gdje su ga primili u KK Zagrebu. 1993. je ondje počeo igrati kao profesionalni košarkaš. Nakon šest uspješnih sezona u Zagrebu, 1999. je godine potpisao ugovor s Cibonom. S njome je u sezoni 1999./2000. došao do četvrtzavršnice Eurolige.
Sesara je na draftu za NBA 2000. izabrao Seattle SuperSonics. Izabrali su ga u drugom krugu, a bio je ukupno 47. izbor. Prava na njega je otkupio Boston Celtics, no nikad nije zaigrao za njih.
Sesar je bio članom hrvatske mlade reprezentacije. 1996. je na europskom juniorskom prvenstvu u Francuskoj osvojio zlato. Bio je proglašen za najboljeg juniora u Europi, s naglaskom na to da je bio najbolji napadač i najdominantniji bek u njegovom godištu. Sve je to poslije prikazao u igrama u Zagrebu, hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji te poslije i u Ciboni gdje je zabijao po 30-ak koševa. Nažalost, neki treneri mu unatoč takvoj igri i priznanjima nisu dopuštali neka do kraja igra tako, nego su mu talent sputavali zahtjevima igranja u obrani.
Jedno vrijeme je proveo i u dresu višestrukog bh prvaka Širokog.
2015. – Proslavljena je Sveta misa povodom 70. godišnjice od ubojstva petorice hrvatskih domoljuba iz Graca i Broćanca u općini Posušje.
Naime, 1945. godine partizani su pobili petoricu mladića bez suda i osude. Ti mladići su 36. godina bili pokopani na groblju Pripolje u Gornjim Mamićima, a rodbina im ni grobove nije smjela posjećivati. Njihova tijela prenesena su na groblje na Gracu 1981.
Imena pobijenih su: Mate, Ante i Ivan Grubišić, Ante Begić i Mate Bašić.
Prije Svete mise bila je molitva na njihovome grobu. Misno slavlje je predvodio fra Mario Knezović u zajedništvu s fra Ivanom Landekom, mjesnim župnikom. Crkva je bila ispunjena vjernicima među kojima su bili i svjedoci toga mučkoga ubojstva.
Pripremio: Danijel Ivanković
