Veliki hercegovački narodni junak, ovdašnji hajduk Andrijica Šimić, preminuo je na današnji dan u Runovićima prije točno 110 godina, a mnogi u Splitu drže kako je njihov sportski ponos HNK Hajduk ime dobio upravo po Andrijici i odmah si uz ime “prikačio” i pridjev hrvatski.
Šimić je rođen 1833. godine u Alagovcu (Općina Grude), a iz iste loze Šimića potječe i negdašnji hrvatski reprezentativni nogometni kapetan Dario Šimić (njegov pradjed i Andrijica su braća, a to nam je osobno potvrdio Dariov otac Tihomir), iako se ovaj mlađi Šimić proslavio noseći Dinamov, a ne Hajdukov dres.
Andrijica Šimić je svojim djelovanjem postao legendom među Hrvatima u Dalmaciji i Hercegovini, s obje strane granice (i austrijske i turske u ono doba).
Smatra se da je njegova hajdučija ohrabrila tamošnje pučanstvo na ustanak protiv turskih vlasti (ustanak u Gabeli).
Nakon što je dugo uspijevao umaći i turskim i austrijskim vlastima, uhićen je 14. siječnja 1871. u kući obitelji 
Garčevih koja ga je izdala, u Podosoju, dok su preostali članovi njegove družine uhićeni u zaseoku Prodanima kod Zagvozda.
Nakon što je uhićen, suđeno mu je. 22-dnevno suđenje je počelo 16. lipnja 1872. godine. Značajno je za povijest hrvatskog jezika i hrvatskog sudstva što je ovo bila sudska rasprava na hrvatskom jeziku u austro-ugarskoj Dalmaciji. Osuđen je na 33 godine koje je proveo u zatvoru u Koperu.
Uhvaćen je u mjestu Vinica, dok je njegov član iz družine Jovo Kadijević ubijen, zbog bježanja od organa vlasti, inače Andrijica je po narodnim predanjima otkupljivao tursku zemlju za Viničane i gradio im kuće, također im je i darovao konje i krave, što je razlog vrlo vjerojatno zašto ga i dan danas u Zagori i Hercegovini smatraju za narodnog junaka, svojevrsnog našeg Robin Hooda!
I nakon tolikih godina provedenih u zatvoru, kad je izašao, bio je živom legendom. U središtu Splita, na Rivi priređen mu je veličanstven doček, dok je on po selima bio tretiran kao živa legenda, pričajući svoje priče do kraja života.
Umro je 1905. godine. Pokopan je tik do groba njegova izdajnika Ante Garca, koji je organizirao njegovo uhićenje 1871. godine.
Odabir imena splitskog Hajduka kojem je dodano u imenu “hrvatski” u svezi je s junaštvima hajduka Andrijice Šimića.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN
1979. – Rođen Mirko Hrgović, Sinjanin koji je s velikim uspjehom nosio dres NK Širokog Brijega. Njegov transfer iz kluba s Pecare u njemački Wolfsburg, koji je ostvaren još 2003. godine, do dana današnjeg najveći je transfer prilikom odlaska nekog nogometaša iz Premijerlige BiH.
Hrgović je inače karijeru započeo u sinjskom Junaku. Odatle je otišao u Hajduk gdje se nije snašao. Bio je na posudbama u Mosoru i Solinu ali je naposljetku otišao u japansku Gamba Osaku gdje mu je trener bio Josip Kuže. Nakon 4 odigrane utakmice za Gambu došao je u Široki Brijeg u BiH. Tu se napokon istaknuo i igrao vrlo dobro. Zaradio si je time i nastup u reprezentaciji, te 800.000 eura vrijedan transfer u bundeligaški klub Wolfsburg, premda neke informacije govore da se zapravo radilo o još većem iznosu, iako je službeno ovaj iznos u javnosti prezentiran!
On je kasnije igrao i za Hajduk, te Dinamo, a u međuvremenu je ostao zabilježen i incident kada je za vrijeme utakmice 2. kola malonogometnog turnira Kutije Šibica u Zagrebu, nogom u stilu karataša, nasrnuo na gledatelja, navijača Dinama, koji je utrčao na teren ne bi li napao klupskog mu suigrača, Marija Carevića, te ga poslao u bolnicu.
Nastupao je i za japanski JEF United, njemački Greuther Fürth, grčku Kavalu… Kratko se vratio u Široki Brijeg. U rujnu 2011. godine potpisuje dvogodišnji ugovor s RNK Splitom. Mirko 18. rujna 2013. prelazi iz RNK Splita u NK Zadar.
Dugo je vremena nosio i reprezentativni dres Bosne i Hercegovine debitiravši kod izbornika Blaža Sliškovića na Parkenu u Kopenhagenu kada su “Zmajevi” sa 2:0 savladali Dansku, a Hrgoviću upravo taj nastup “odškrinuo vrata” ka velikom transferu. Za Bosnu i Hercegovinu je skupio 29 nastupa i postigao 3 pogotka.
1988. – Rođen Gordan Bunoza, nogometaš iz Ljubuškog. Bunoza trenutno nastupa za talijansku Pescaru, a prije dolaska na Apenine imao je zanimljiv igrački put. Ponikao je u rodnom Ljubuškom, a već do 20-te godine zaigrao i za Kamen Ingrad, ZET iz Zagreba, te Dravu iz Ptuja. Istina, sve su to bili klubovi u kojima je nastupao za mlađe dobne selekcije nakon čega kreće i Gordanova seniorska karijera.
Igrao je za Austriu Lustenau, zatim Hrvatski Dragovoljac, pa sa posebnim uspjehom u dresu Karlovca odakle je uslijedio transfer u Wislu iz Krakowa, godinama ponajbolju poljsku momčad.
Nakon gotovo pet provedenih godina u Poljskoj prošle godine se otisnuo u redove talijanskog drugoligaša Pescaru gdje su ubrzo krenule igračke usporedbe s Marcom Materazzijem. Skupio je i 9 nastupa za U21 Bosne i Hercegovine, pa tko zna, možda jednog dana zaigra i za A selekciju nacionalnog tima BiH!
1991. – Rođena Martina Ivanković, atletičarka iz Širokog Brijega, ujedno djevojka koja se tri godine uzastopce okitila titulom najbolje širokobriješke sportašice.
Osvajačica je brojnih odličja na državnim prvenstvima i međunarodnim natjecanjima u sprinterskim disciplinama. Velike uspjehe ostvaruje i u Bosni i Hercegovine gdje brani boje HAK Široki Brijeg, ali i u Hrvatskoj nastupajući za ASK Split.
Kao najzaslužnije osobe u svom sportskom usponu apostrofirat će imena oca Stankana Ivankovića, te poznatog atletskog trenera Vinka Pokrajčića.
1993. – Za zapovjednika Prve bojne “Poskok” postavljen Zdravko Skoko, a za dozapovjednika Marinko Mikulić. Kasnije će za zapovjednika u Širokobriješkoj bojnoj biti postavljen Mladen Skoko, a za dozapovjednika Tomo Miličević.
Pripremio: Danijel Ivanković
