Na današnji dan 1990. godine u Širokom Brijegu je otvorena Franjevačka galerija. Fundus Galerije sačinjavalo je oko 1.000 umjetnina izrađenih u svim slikarskim i kiparskim tehnikama, od kojih je najviše bilo ulja na platnu. Obrađeno je i katalogizirano 498 radova. U stalnom ih je postavu izloženo nešto više od 280.
Zbirka je razdijeljena i tematski i prostorno. Prvi dio tvore slike starih majstora izložene u sklopu Samostanske riznice u blizini sakristije, od kojih je osamnaest ulja na platnu, dvije tempere na dasci – ikone, potom skulptura Dva kerubina, zapravo su to dvije glave od obojena drva, te ulomak rimskog podnog mozaika iz IV. st. O četirima slikama koje su preživjele Drugi svjetski rat već je bilo govora. Ostale su također poglavito radovi nepoznatih talijanskih majstora. Nastale su od XVI. do XIX. st. Njih četiri ili pet djela su domaćih slikara. Najmlađi je izložak u tom dijelu postava rad J. Kefzlera, ulje na platnu iz 1855. koje predstavlja sv. Bartolomeja.
Samo dva izloška nisu sakralnog sadržaja. Drugi i najveći tematski dio smješten je u prizemlju galerijske zgrade. Sačinjavaju ga gotovo isključivo djela slikara i kipara hrvatske moderne i suvremene umjetnosti, a zastupljeni su također naivni i samouki umjetnici. Spomenimo najpoznatija imena: N. Mašić, V. Bukovac, U. Knežević, M. Cl. Crnčić, P. Jovanović, E. Vidović, I. Tišov, M. Kraljević, O. Herman, Lj. Babić, K. Mijić, J. Miše, N. Rojc, K. Afan de Rivera, J. Kljaković, A. Krizmanić, C. Dujšin Ribar, V. Gecan, B. Jakac, Z. Šulentić, V. Šeferov, Lj. Šestić, E. Tomašević, M. Uzelac, V. Varlaj, I. Režek, M. Steiner; potom nešto mlađi slikari: O. Postružnik, A. Motika, M. Ćosić, M. Detoni, I. Domac, K. Hegedušić, O. Mujadžić, V. Svečnjak, S. Šohaj; zatim: I. Dulčić, I. Lovrenčić, Z. Prica, N. Reiser, Đ. Pulitika, I. Vojvodić, M. Stančić, J. Vaništa, N. Pivac, E. Murtić, V. J. Jordan, Lj. Lah, F. Kulmer, J. Biffel, M. Trebotić, R. Labaš, O. Berberović, Đ. Seder, I. Šiško, H. Šercar, I. Propadalo, V. Kuliš i drugi.
Od kiparskih imena i ostvarenja spomenuti nam je Stigmatizaciju sv. Franje, visoki reljef u bronci I. Meštrovića pozamašne veličine (460 x 231 cm) koji je postavljen na pročelju, zatim Poprsje kraljice Jelene, rad I. Mirkovića i Oblikovani dio debla N. Njirića, koji su postavljeni u trijemu, te Kuju, smještenu nedaleko od ulaza, odljevenu u bronci, rad A. Starčevića. U zatvorenom prostoru izložena su djela znamenitih kipara: T. Rosandića, J. Škarpe, P. Perića, V. Bernfesta, I. Lozice, I. Kožarića, S. Sikirice, K. Bošnjaka, S. Gračana, R. Azinović, P. Barišića i nekolicine drugih.
U stalnom postavu su slike i najpoznatijih imena hrvatske naivne ili izvorne umjetnosti: I. Generalića, M. Kovačića, I. Lackovića Croate, I. Večenaja, D. Gažija, fra B. Karačića i neka druga, te kipovi dvoje Širokobriježana: S. Naletilić Penavuše i B. Hrkaća.
U ovom dijelu galerijskog postava bila je izložena posebno vrijedna slika – studija E. Delacroixa Le Genie et la Raison, ulje na platnu rađeno sredinom XIX. stoljeća.
Zaseban tematski i prostorni odio, smješten na prvom katu, tvori skupina autora suvremenog likovnog izraza ili, kako se sami vole zvati, avangardnih ili transavangardnih umjetnika pod imenom Fra-yu-kult, što je kratica od Frakcija jugoslavenske kulture. Sami su odabrali takvo ime, za neupućene čistunce intrigantno i zbunjujuće, za njihove poznavatelje igra riječi nalik verbalnom eksponatu.
Zamisao i poticaji da se okupe i pokušaju dobiti prostor za stalni postav u nekom od franjevačkih samostana rodila se tijekom priprema velike izložbe Blago franjevačkih samostana BiH, održane u proljeće 1988. u Sarajevu. Skupinu sačinjavaju autori: V. Delimar, B. Gorenec, J. Hadžifejzović, skupina IRWIN, Jadran, Ž. Kipke, J. Knifer, A. Kovach, I. Kožarić, V. Martek, G. Petercol, M. Stilinović, I. Šoškić, R. Todosijević i dvojac Veš slikar svoj dolg. Njima se pridružilo još nekoliko autora istih likovnih opredjeljenja i približnih dosega. Izložili su ulja na platnu, kipove, instalacije u prostoru, grafike, crteže, informele i, kako ih neki vole zvati, objekte. Svatko je izložio najmanje dva rada. I u odabiru i u postavljanju tražila se primjerenost zatvorenom prostoru i samostanskoj galeriji.
Moglo bi se govoriti i o još jednom prostornom odsjeku. Naime u predvorju i hodniku izloženo je četrdesetak slika zavičajnih i mostarskih slikara te nekoliko skulptura, a u samostanskoj blagovaonici uglavnom slike sudionika likovne kolonije iz 1987., slike fra M. Ćosića i nekolicina drugih.
Odabir izložaka i prvi stalni postav starih majstora kao i modernih i suvremenih umjetnika ostvarili su Igor Zidić, Svetlana Rakić i Vendelin Karačić. Postav Fra-yu-kulta uradili su sami autori, koji su gotovo svi bili na okupu. Galerija je, kako je već rečeno, otvorena 25. srpnja 1990. O različitim poimanjima likovne umjetnosti i njezinoj ulozi, kao i o ulozi Franjevačke galerije, govorio je Vitomir Lukić.
Galeriju je proglasio otvorenom fra Jozo Pejić. Nazočilo je više desetaka umjetnika koji su darovali svoja djela. Najviše ih je bilo iz Zagreba, Ljubljane i Sarajeva. Došlo je također više likovnih kritičara i galerista. Među njima su bila poznata imena iz Edinburgha, Amsterdama i Milana. Bio je to događaj neopterećen dnevnom politikom i utrkama na kratke staze. I dolazak sudionika, i sadržaj svečanosti otvorenja bio je pod geslom: Umjetnost umjetnicima i prijateljima umjetnosti. Nisu bili, kao takvi, pozvani – nasuprot njihovim željama – ni crkveni prelati ni politički prvaci.
Izlošci, prostor i postav, kao i organizacija svečanosti otvorenja ocijenjeni su visokim pa i najvišim ocjenama. Sredstva priopćavanja posvetila su novootvorenoj galeriji dostatnu pozornost. Svi osvrti i napisi, bilo novinara bilo likovnih kritičara, govorili su o Franjevačkoj galeriji kao ustanovi visoke vrijednosti, osim jednog jedinog, koji je pisan bez uvida u narav pothvata i slijed događanja. Galerija je, posebice prvih mjeseci, imala velik broj posjetitelja. Na dan Hodočašća mladeži, tri dana nakon otvorenja, svečano ju je blagoslovio kard. Franjo Kuharić u pratnji biskupa ordinarija Pavla Žanića i provincijala fra Drage Tolja.
Galerija je, u svom stalnom postavu, bila otvorena do listopada 1991. Ratne prijetnje, doskora i neposredne opasnosti od gađanja iz zraka i topništva jugoarmije, nalagali su da se umjetnine pohrane na sigurno mjesto, što je i urađeno potkraj listopada. Ostao je samo dio postava, onaj u predvorju i u hodnicima, i to ne zadugo.
Učestalim izložbama Galerija je počela djelovati krajem 1992. Točnije, 17. prosinca postavljena je izložba pod znakovitim naslovom: Stvaramo, dakle jesmo. Izlagalo je dvadeset šest umjetnika Širokobriježana, bilo da su rođeni bilo da žive na području Širokoga Brijega. Od njih je petero akademski obrazovanih umjetnika, petero sa završenom školom za primijenjene umjetnosti, ostali su amateri. Katalog izložbe tiskan je u ratom zahvaćenom i već teško oštećenome Mostaru.
Voditelj Galerije je fra Vendelin Karačić.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN:
2002. – Nakon što je privremena upraviteljica Hercegovačke banke Toby Robinson ponudila da HPT otkupi Crohercove dionice, ili će naći drugoga kupca, predsjednik Upravnog odbora HPT-a Slavo Kukić nazvao je ovu inicijativu novim trikom Robinsonove i pokušajem da se država još jednom opljačka. Naime, privremena upraviteljica Hercegovačke banke ponudila je HPT-u Mostar da otkupi dionice koje tvrtka Croherc posjeduje u mostarskom Eronetu. Prema nekim saznanjima Robinsonova je pripremala likvidaciju Croherca, čiji je vlasnik Hercegovačka banka.
Podsjetimo, hercegovačka tvrtka Croherc, zajedno s tvrtkom iz Širokog Brijega Alpinom comerc i Hercegovina osiguranjem kupila je prije dvije i pol godine dionice Eroneta od HPT-a Mostar. Nakon toga Agencija za privatizaciju Federacije BiH proglasila je prodaju nelegalnom te je zatražila od navedenih tvrtki vraćanje dionica. U cijelu stvar umješao se i OHR tvrdnjom da nema ništa sporno u vlasničkim odnosima i da su navedene tvrtke uredno registrirane na sudu.
Tada je ponovno na scenu stupio predsjenik Upravnog odbora HPT-a Slavo Kukić prijetnjama isključivanjem mreže korisnika Eroneta. Na Kukićeve prijetnje uslijedile su oštre reakcije iz ureda visokog predstavnika u Sarajevu. Iz HPT-a su potvrdili da su dobili ponudu od strane Toby Robinson. Prema riječima predsjednika Upravnog odbora Slave Kukića o ponudi će se raspravljati na sjednici Upravnog odbora zakazanoj za 31. srpanj.
“U ovom trenutku ne mogu kazati kakva će odluka biti na Upravnom odboru, ali mogu potvrditi da ću ja glasati protiv. Ovo je novi pokušaj Robinsonove da opljačka državu” – kazao je Slavo Kukić.
On je također smatrao da bi u slučaju prihvaćanja prijedloga prinudne upraviteljice Hercegovačke banke, predstavnici HPT-a bili natjerani da osiguraju Eronetu treću GSM licencu za koju smatraju da država može prodati za velike novce.
2008. – Ispred osnovne škole u Gorici upriličeno je predstavljanje Monografije HKUD-a Sloga iz Gorice, koja je nastala u povodu 85. obljetnice postojanja ovog hvalevrijedna društva.
Monografiju su predstavili mr. sc. Tihomir Bušić, dr. med., mr. sc. Mario Bušić, predsjednik Matice hrvatske Ogranak Grude i glavni urednik ove monografije te Veronika Galić, predsjednica HKUD-a „Sloga“ iz Gorice.
Uz mnoštvo Goričana i njihovih gostiju, tu je večer također otvorena izložba fotografija ovoga kulturno-umjetničkog društva te su dodijeljene zahvalnice zaslužnima. Program obilježavanja ove obljetnice bio je nastavljen i u subotu 26. srpnja 2008. godine uz nastup folkloraša te zabavom do kasno u noć.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
