Posljednji tekst o velikom gospodarskom uspjehu ljubuškog biznismena Milana Ševe s prihodom od 1.939.100 KM za samo 15 mjeseci rada Visoke škole LOGOS u Mostaru pobudio je veliki interes javnosti. Članak je demantirao lokalne malodušnike i kritičare, koji govore da Ljubuški nema velikih gospodarstvenika kao Široki Brijeg i Grude, piše Ljubuski.net.
Za razliku od obitelji Ševo, koja uspostavlja učinkovit sustav obrazovanja ne samo u ŽZH, već diljem F BiH, obrazovni sustav u ŽZH grca u problemima, bilježi milijunske minuse i dugovanja.
Mila Ševo, vlasnica srednjih škola Centar za obrazovanje u Širokom Brijegu, Educe u Ljubuškom i Visoke škole CEPS u Kiseljaku od 2010. do kraja 2014. godine bilježi prihod od 15.879.981 KM (podaci državnih agencija), dobiti nakon oporezivanja od 5.018.995 KM i poslujući bez kreditnih zaduženja. S obzirom na tendenciju dosadašnjih prihoda prihod obrazovnog koncerna Ševo u 2015. godini mogao bi dostići 7 milijuna KM, pa se ukupni dosadašnji prihod penje na vrtoglavih 25 milijuna KM.
Potez ministrice Ružice Mikulić da angažira voditelja cjelokupnog biznisa Ivana Ševu za savjetnika u Ministarstvu obrazovanja, kulture i športa u Vladi ŽZH sasvim se doima logičnim. Očito da Vlada ŽZH nema obrazovnih eksperata, pa korištenje iskustava privatnog sektora u proizvodnji srednje i visokoobrazovanih osoba predstavlja odličan potez.
Državni obrazovni sustav u ŽZH je izgleda teret društvu i Vladi ŽZH. To je potvrdila i predsjednica sindikata osnovnih škola Vesna Ćorluka. Plaće profesorima i nastavnicima nisu primjerene, ne uplaćuju im se doprinosi, kasne regresi i naknade i još se protiv Vlade ŽZH putem suda bore za naplatu dugovanja.
S druge strane privatne škole ne moraju imati veliki broj nastavnog osoblja, mnogi rade po ugovoru o djelu, barem je tako bilo do sada, a prihoda ima i za bogat marketing u zemlji i inozemstvu. Uz to, nije zabilježena osoba koja nije završila školu nakon upisa (što nije nije slučaj na Sveučilištu u Mostaru), i, što je najvažnije, ovako visokoobrazovane osobe imaju veliku prednost prilikom zapošljavanja zbog ogromnog stečenog znanja. Praksa pokazuje kako je to točno.
Nijedna državna škola nema takav spektar zanimanja, pa kod Ševa nije problem postati niti babica ili vrhunski energetičar s tri godine škole. Vrhunsku osposobljenost doškolovanja pokazuje zaposlenje rodbinski povezanih osoba u hospicij u Ljubuškom, koje ne žele raditi s pacijentima, poštujući i puštajući ispraksirane medicinske sestre vježbati za vrhunsku stručnu osposobljenost.
Za svaku pohvalu je činjenica da, recimo, automehaničari s prosjekom ocjena u državnoj školi od 2,2, četvrtu godinu doškolovanja imaju prosjek 5. To je potpuna transformacija Hrvata u želji za učenjem i takvo samopouzdanje predstavlja jačanje duha nacije i ulijeva nadu da obrazovanje mijenja trendove od lijenosti do visokoradišne populacije.
Najavljene reforme obrazovanja od strane Vlade ŽZH s angažmanom Ivana Ševe, vjerojatno predstavljaju podlogu za promjene na bolje, a one bi se sve više trebale osjećati kako vrijeme prolazi.
Pa upravo je to razlog što Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade ŽZH, govori kako treba sve učiniti da županija opstane upravo s vjerom u Ševe.
