GRUDE – Nedjeljko i Ljilja Ančić iz Tihaljine kod Gruda imaju desetero djece. Oko Božića će ih biti još jedno više. Sa njima žive i baba i djed, ukupno ih je 14 u kući. Sretni su, to se vidi. Još da se sve ovo događa u uređenoj državi – gdje bi njihovoj sreći bilo kraja. No, niko nije zaposlen.
Nedjeljko je pokušao sve, ali nije lako dobiti stalni posao u Grudama. Žive od njegovih nadnica i djedove penzije. Ančići imaju sedam školaraca.
Iako federalni zakon propisuje obavezu, a regulirano je i županijskim zakonom, ova djeca nikada dječiji doplatak nisu dobila. Niko od odgovornih u Zapadnohercegovačkom kantonu nije želio reći zašto se već 20 godina ne provodi Zakon o zaštiti porodice, odnosno pravo na dječiji doplatak. Problem postaje još veći s informacijom da se taj zakon ne provodi u pola Federacije. Unsko-sanski, Hercegovačko-neretvanski, Posavski, Livanjski i Zapadnohercegovački, kažu, novaca nemaju za dječiji doplatak, a 4% godišnjeg BDP-a ova država troši na sistem socijalne pomoći.
“Gomila novca koja se uplaćuje u socijalne svrhe uplaćuje se ondje gdje ne treba”, kaže Vjekoslav Čamber, bivši ministar rada i socijalne politike.
Sredstva se godinama dodjeljuju na osnovu statusa korisnika, a ne po stepenu potrebe, a zakoni iz te oblasti popularno su nazvani izborni zakoni.
“Ono što se sada pojavljuje u Reformskoj agendi kao jedna od prvih točaka je bolje ciljanje socijalnih naknada, odnosno da te naknade idu onome kome uistinu trebaju”, pojašnjava Čamber.
Dvadeset godina poslije okončanja rata ne postoji održiv sistem socijalne zaštite zasnovan na stvarnim potrebama. Iako se izdvaja 4 posto od ukupnog BDP-a, taj novac ne završi tamo gdje treba.
Da bi se to desilo, država konačno treba stvoriti jasnu viziju što želi u oblasti socijalne zaštite, tvrde u organizaciji Prava za sve.
“Zašto se daje dječiji doplatak? 10 maraka ne znači ništa. Moramo razmisliti o tome koliko postižemo sa tih 10 maraka, šta je cilj toga – da li je cilj da samo jedu ili je cilj da se bolje obrazuju i da imaju druge mogućnosti. Poenta jeste da osposobimo djecu da budu budući dobri građani zemlje”, ističe izvršna direktorica ove organizacije Fedra Idžaković.
Za to vrijeme, iz godine u godinu broj živorođene djece u BiH opada, naša zemlja je od 2010. u periodu negativnog prirodog priraštaja. I zato nam ovakvih porodica treba, a mi im, nažalost, ni dječiji doplatak ne možemo osigurati.
