Danu prije najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa, prethodi Velika subota, kršćanski blagdan, koji zajedno s Velikim četvrtkom i Velikim petkom čini Vazmeno trodnevlje.
Velika subota dan je tišine te molitve. Crkva se zadržava kod Gospodinova groba i u molitvi razmišlja o Isusovoj muci, smrti te silasku u podzemlje. Dakle, na Veliku subotu vjernici posjećuju Božji grob u Crkvi.
Nema svete mise
Tog dana, dok je Gospodin još u grobu, dozvoljeno je slaviti tek sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, dok se pričest može dijeliti kao popudbina. Na Veliku subotu nema svete mise, niti svete pričesti, dok oltar ostaje simbolično nepokriven. Veliku subotu karakterizira Vazmeno bdijenje koje se slavi noću te nije prikladno da započne prije nego padne noć, mora završiti prije svanuća nedjelje, odnosno Uskrsa.
Blagoslivlja se vatra izvan crkve da bi se na njoj palila uskrsna svijeća koja označava Isusa Krista uskrsloga, dakle, naše svjetlo. Naime, uskrsna svijeća unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku, Tek unosom uskrsne svijeće u crkve vjernici pale svoje svijeće te se nakon toga pale sva svjetla. Poslije čega slijedi svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći.
Uskrsna svijeća predstavlja Isusa Krista
Uskrsna svijeća predstavlja Isusa Krista, svećenik na svijeću stavlja simbole A i Ω koji označavaju Krista kao početak i svršetak. Sam Isus poslije uskrsnuća, a neposredno prije nego što je uzdignut na nebo, je rekao “ja sam s vama do svršetka svijeta.” Na uskrsnu svijeću stavljaju se tekuće godine. Narav znaka iziskuje da se svake godine u Vazmenom bdijenju blagoslivlje nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska.
Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona te se pali u svim zajedničkim činima, tim bdijenjem vjernici započinju slaviti Uskrs.
Božja riječ o stvaranju
Čitanjem svetopisamskih tekstova, pjevanjem psalma, slušamo Božju riječ o stvaranju, krpz psalme hvalimo Gospodina te njegova velika dijela, tako počinje drugi bdijenje – Služba riječi.
Prati se put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu te stvaranje novog čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale se svijeće.
Na ovaj način imamo stvarni trenutak novog čovjeka, novog svijeta, novog vremena, pobjedu na grijehom i smrću. Kršćani se pozivaju na radosno slavlje Gospodina, poslije čega slijedi krsna služba, blagoslivlja se voda te se krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.
Izvor vijesti: Narod.hr
