Uzmimo sveopću definiciju siromaštva i napravimo analizu siromaštva u BiH i Hercegovini:
”Siromaštvo je termin koji se koristi za nedostatak osnovnih uvjeta za život.”
Što su osnovni uvjeti za život ?
Obično su topli obrok na dnevnoj bazi, krov nad glavom i dostatna odjeća smatrani osnovnim uvjetima za siromaštvo.
Da li stanovnici Hercegovine te uvjete zadovoljavaju ?
Razmislite malo; Da li poznajete nekoga u Hercegovini tko je gladan ili nedovoljno obučen(osim sirotih djevojki zimi u gužvi ispred ulaska u hercegovačke klubove) ?
Stanje u Hercegovini je sljedeće; Postoji vrlo mali broj ljudi koji nemaju osnovne uvjete za život. Obično su to ljudi koji su sami krivi za svoje stanje odnosno svojim načinom života su to sebi napravili. Takve najčešće vidite po ulicama s bocom u ruci, šeću se i mole za pivu. Opet im se daje i nije baš da gladuju.
S druge strane imamo ljude kojih jednostavno sreća nije mazila te nije baš do njih bilo što su sada u takvom stanju. No ti ljudi imaju obraz i velik ponos pa skrivaju svoju tugu i pokušavaju se izvući na svoje načine te ne žele da se za njihovu sramotu zna.
Da čujete da u vašem mjestu postoji dijete, umirovljenik ili netko tko danas neće imati obrok i ostati će gladan, pitam vas – Što bi ste uradili ? Uvjeren sam da bi velika većina domaćica odnijela pošten lonac hrane a ostali pak odnijeli pakovanje iz nekog fast fooda ili slično.
Stanje je u Bosni malo nezgodnije, naime Bosna osjeća dobar udarac siromaštva i gladi. U Bosni je otvoreno 20 javnih kuhinja dok je u Hercegovini taj broj samo 3. Dvije u Mostaru zbog ‘svega duplog’ te jedna na istoku Hercegovine. Uvjereni smo da je Zapadnohercegovačka Županija ‘neplodno’ tlo za otvaranje takvih radnji.
Špekulira se da je u BiH veliki broj gladnih ljudi no pogledajmo malo neke druge brojke koje pokazuju ironičnost.
U BiH je registrirano 930 000 automobila.
U posljedne 4 godine je uvezeno oko 230 000 automobila te postotak registriranih automobila svake godine raste većom stopom od rasta BDP-a jedne snažne Njemačke.
Treba uzeti u obzir službeni podatak da je u BiH zaposleno manje od 700 000 stanovnika a u isto vrijeme čudi svježe istraživanje koje je pokazalo da u BiH ima 1.5 milijun stanovnika koji posjeduju smartphone.
Prosječna cijena smartphonea koje nose BiH državljani iznosi cca 350 KM i vrijeme promjene je svako 1-2 godine.
55% domaćinstava u BiH je priključeno na internet.
Kada uzmemo obzir broj umirovljenika te male djece dolazimo do zaključka da gotovo svi koji želimo smartphone i internet te auto – imamo sve troje.
Otkud onda siromašnih i gladnih ljudi u BiH ?
Jesu li te predrasude malo prenapuhane ?
900 stanovnika Hercegovine želi jesti u javnoj kuhinji što iziskuje oko 800 000 KM godišnjih troškova. To je 2 marke godišnje po glavi svakog Hercegovca.
Koliko je bilo gladnih ljudi u prošlom stoljeću u Hercegovini ? Sjetimo se samo 17 000 djece iz Hercegovine koja su odvedena u Slavoniju na rubu gladi !
Što je ne tako davno smatrano dobrostojećom obitelji ?
Prijatelji dragi dobrostojeća obitelj je bila ona koja je imala kruh na stolu svaki dan, meso jednom tjedno a kolač samo za velike blagdane te po jedan prisvlak i opanke.
Struje, vode i puteva nije bilo. Važno je bilo ne biti gladan više od jednog dana.
Što mi danas radimo ? Kako slažemo prioritete ?
Smijemo li reći da se nema ?!
