Ovih smo dana svjedoci hvale vrijednih nastojanja roditelja da od Vlade i resornog ministarstva iskamče pravo da njihova djeca imaju jednake uvjete školovanja kao i ostala djeca u državi. Traže da u sustavu devetogodišnjeg osnovnoškolskog obrazovanja i njihova djeca idu u školu devet godina, a ne da u prvom razredu tijekom jednog polugodišta, pod pritiskom i s grčem u želucu, moraju ovladati gradivo cijele nastavne godine.
S punim pravom su nezadovoljni kako se naša djeca tretiraju u obrazovnom sustavu ŽZH. Svi su zaboravili , ili nisu primijetili, da je odnos prema djeci jednak kao i prema djelatnicima u osnovnoškolskom obrazovanju. Obrazovanje je za ovu i prethodne vlade samo pijavica na županijskom proračunu. U vrijeme kada se ne cijeni stručnost, trud, rad i sposobnost , nego moć kupovine svega i svačega, pa i znanja, nije čudno da je obrazovanje za Vladu zadnja rupa na svirali.
Prisjetimo se samo nekih činjenica koje su naša ružna stvarnost i smeće koje se uporno gura pod tepih, daleko od očiju javnosti:
- Imamo Zakon o osnovnoškolskom obrazovanju koji se podvrgava izmjenama i dopunama svaki put kada ga treba prilagoditi pojedinačnoj situaciji ili potrebama neke osobe.
-
Ukinut je Pravilnik o upošljavanju u OŠ kako bi se omogućilo da upošljavaju ljude po kriterijima podobnosti užih interesnih skupina. Ukidanjem Pravilnika o upošljavanju otvorili su širom vrta nepotizmu i korupciji u našim školama.
-
Je li javnosti poznato da se važeći Kolektivni ugovor sustavno krši i ne poštuje godinama?
Uposlenici u OŠ iz godine u godinu potpisuju sve lošije i lošije sporazume i pristaju na smanjenje svojih prava jer Vlada nema novaca za obrazovanje. Zašto pristaju na smanjenje? Jer su socijalno osjetljivi, a Vlada to dobro koristi pa sredstva planirana za javno dobro usmjerava u privatno dobri manje grupe pojedinaca. -
Vlada sustavno krši zakon jer proračunskim korisnicima ne uplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i tako svake godine generira sve veći i veći dug. Tko će i kada prekinuti takvu praksu, bezakonje i izvlačenje na prethodne vlade čijim stopama se uporno gazi? Rupa u proračunu je sve veća. Koga će ubaciti u nju da bude malo plića? Obrazovanje!
-
U zadnjih pet godina troškovi života su rasli više od 10 %, rasla je i prosječna plaća u ŽZH, a plaća djelatnika u OŠ je u isto vrijeme smanjena. U čija se primanja taj novac prelio? Honorari koji su osobni dohodak isplaćuju se sa velikim zakašnjenjem. Topli obrok je godinama manji od propisanog, regres propisan KU nikada nije isplaćen u punom iznosu, uvijek je manji i još manji, a ove godine Vlada nema namjeru isplatiti ikakav jer nema novaca.
-
Zadnji Sporazum između Vlade i Sindikata istekao je 31. 12. 2014. godine. Unatoč nastojanjima Sindikata da se pregovara i postigne novi sporazum, Vlada ne pronalazi niti malo vremena da uopće čuje što im prosvjetari imaju ponuditi ili reći.
-
Tužbe koje su prosvjetari podigli protiv Vlade stižu na izvršenje, presude su teške nekoliko milijuna KM. Kada će Vlada isplatiti ono što nam duguje? I vrlo naivnima je jasno da im se obraz neće zacrvenjeti od stida što izigravaju važeće zakone na svaki perfidni način koji mogu smisliti.
-
Uvedeno je devetogodišnje obrazovanje, napravljen je Nastavni plan i program i tiskani udžbenici, ali nisu riješeni problemi oko prijevoza učenika, nisu prilagođene učionice šestogodišnjacima, nema didaktičkog materijala, nije ulagano u stručna usavršavanja učitelja. Kako Vlada rješava nezadovoljstvo roditelja i učitelja? Skrati prvi razred na pola školske godine i tako napravi još veću štetu. Vlada štedi novac tako da zakida djecu u temeljnom pravu na kvalitetno obrazovanje, a djelatnike u osnovnim školama u svim njihovim pravima, a najviše na dostojanstvu struke.
Do kada će naša javnost mirno gledati kako Vlada ruši temelje našeg društva, umjesto da ih gradi i podupire? Je li kome u ovom društvu potreban stručan, kompetentan, zadovoljan i motiviran učitelj? Hoće li koga zabrinuti rečenica iz pismene zadaće učenika 4. razreda osnovne škole koji piše o svom budućem zanimanju: Kada sam bio u prvom razredu, želio sam postati učitelj, ali sam se predomislio. Želim postati pjevač, plesač i glumac jer učitelji imaju malu plaću pa neću moći kupiti što želim.
Predsjednica Sindikata
Vesna Ćorluka
