Postoje ljudi koji sobom predstavljaju opću vrijednost jednog naroda. Ali postoje i ljudi koji personaliziraju slabosti istog i koji se preko istih uspinju.
Milijan Brkić-Vaso, svoju karijeru i moć gradi na najslabijim političkim točkama hrvatskog naroda – naivnosti jednih, zlonamjernosti drugih, strahu trećih.
U finišu ove papazjanijske predsjedničke kampanje, kada preostale dvije figure više nemogu skriti svoj zamor i svoju usplahirenost, Vaso oblači odoru velikog HDZ-eovskog političkog inkvizitora i kreće ka onima koji su navikli na inkviziciju.
S druge strane, višestruki obmanjivač Josipović zadnjim naporima grmi protiv obmana.
Kampanja se pretvara u fazu utiskivanja zlih mrlja u reputaciju protivnika.
Shvativši da će gubitkom novog predsjedničkog mandata postati tek jedan od bezimenih “očeva naroda”, koji je tiho došao, pet godina spavao i potom otišao, isto onako nepoznat, kakav je i došao, Josipović grozničavo traži način za izvedbu pobjedničkog političkog trika velikog stila.
Iza lijepe Kolinde, Vaso njuhom hercegovačkog demagoga, uzvitlava novi vihor profesionalnog Hrvatstva, svijestan da je hrvatski patriotski kapital neiscrpan i učinkovit i posve je logično opet igrati na tu kartu.
U listopadu netom otpuzajuće teške godine, lik je “izradio” dovoljan broj glasova Draganu Čoviću i to na sitnoj političkoj pozornici, na kojoj su mu bili dovoljni i sitni dernekaški trikovi.
Na ovoj hrvatskoj pozornici, Vaso mora igrati stilom velikih, jer ipak igra u EU. Nije nimalo teško rasklopiti mehanizam njegove taktike. On je sav u njoj. Sa svojom životnom filozofijom, kodeksom i stilom plagijatora.
U posljednjem tjednu Vaso procvijetava svoju najgrublju demagogiju podvlačeći žice najosjetljivijih instikata naroda i na takvo tlo sije psihologiju zabrinutosti za Hrvatsku.
Istu onu Hrvatsku koju je u najvećoj mjeri opljačkala njegova stranka.
Josipović nije umio s tom činjenicom ošamutiti protivnika ali je ipak zapanjio publiku sa svojom imovinskom karticom. Devet milijuna kuna!? Aktualni predsjednik je ipak, prije svega prosvjetni djelatnik s hobijem skladanja.
E pa da je skladao “odu radosti”, “requiem”, “Bolero”, “Četiri godišnja doba”, nebi toliko stekao.
Vaso nije neki orator, ali zna glumiti narodnog tribuna. Iako se spotiče u rečenici i ratuje s gramatikom vrlo dobro igra ulogu studioznog analitičara.
Na Kolindinim istupima stoji Vasin “potpis” bokserske taktike. Kolinda se ne povlači i ne brani nego u svim sučeljavanjima uglavnom napada. Međutim postaje očigledno da se ta lijepa i pametna dama počinje odvajati u političko reflektirano iskustvo koje je stekla kroz dosadašnju političku samokontrolu.
Da se primjetiti Thatcerovska politička boja kojom gospođa Kitarović drži potrebnu dozu čvrstine i distance od svoje logističke grupacije, a to gotovo sigurno potvrđuje njenu taktiku i naum kretanja prema vani. Nakon svega izići iz unutarnje političke hobotnice i krenuti u političku individualnost s kapitalom novostečene karizme.
AGERE CONTRA – nužno političko djelovanje protiv svoje naravi, nije moguće kod Josipovića iako on to sada pokušava. Lik se nedorečeno i neuvjerljivo odriče…sebe. Prekasno? Ipak je on političar sigurnosti koji bdije nad sobom. Sve što pokuša u finišu a što je odmak od njega činiti će ga komičnim i još više neuvjerljivim.
Njegova logistika protiv Vase nema šansu.
Vaso ima Hrvatsko-terensku izbornu strategiju koja na bilo koji način na kraju utisne biljeg.
Pa makar se moralo plagirati.
Kako god, neka kruha i igara. Što nam treba više od toga?
Žarko Nižić / SirokiBrijeg.info
