LJUBUŠKI – Tri četiri godine nakon što su učestali požari poharali veliku borovu kulturu koja je dominirala sjevernim padinama Buturovice, brdašca iznad Ljubuškog, opožareni predio podsjeća na slike poslije Tunguske katastrofe.
Istina tunguska eksplozija koju je po svemu sudeći 1908. godine, izazvao pad asteroida na Zemlju, pokosila je ogromnih 2.000 četvornih kilometara šume, međutim s obzirom na odnos veličina Ljubuškog i Sibira, ni ova zapadno-hercegovačka nije za podcijeniti. Dalje svaka sličnost prestaje.
Tunguska katastrofa produkt je sila prirode, a ljubuška posljedica ljudske nakane i(li) nepažnje. Jedna je bila trenutačna, dok se druga odvijala tijekom tri vrela ljeta početkom ovoga desetljeća. U više navrata na gašenju su bili angažirani vojni protupožarni helikopteri (što će reći na gašenje su utrošena značajna sredstva), ali sve to nije obeshrabrilo nesavjesne i(li) zlonamjerne, da dovrše posao. Danas, tri godine nakon zadnjeg vatrenog pohoda, nekada potentna borova kultura djeluje tužno, baš tunguski. Okljaštrena od vjetra izlomljena ili iz zemlje izvaljena debla djeluju stravično. Umjesto bujnog raslinja koje proizvodi kisik, još vidljiva garež, kamenjar i sivilo. Sve ono što je bor kao jedna od najzahvalnijih biljaka za oplemenjivanje krša, na tom planu učinila, nestalo je. Ukratko umjesto zračne banje, ostao je sivi kamenjar.
Za razliku od ostalih borovih kultura ova nadomak Radišića, najduže je odolijevala piromanima. Gorjele su jedna za drugom u vremenima pomahnitale tranzicije, pa je Ljubuški izgubio epitet borovim kulturama najbogatije kraške općine, kojeg su stvarale generacije.
Inače, različite vrste bora smatraju se pionirskom u regeneraciji krša. Uz to što ga polako lome i pretvaraju u tlo pogodno za rast drugih biljaka, borove šume imaju i zdravstveno-rekreativnu funkciju. Nisu slučajno na Mediteranu česte borove šume. Nerijetko je riječ o ciljano sađenim kulturama, najbolji primjer za to je Mali Lošinj, na kojem je od 1885. do 1891. godine zasađeno 500.000 sadnica uglavnom alepskog i bijelog bora. Upravo tom kombinacijom je bila zasađena i sjeverna strana Buturovice. Za šumom počela je gradnja lječilišta-sanatorija, a onda se stao razvijati ne samo ljetni nego i zimski turizam, za popravljanje „krvne slike“. Za razliku od malološinjskih koje su napunile 130 godina, borove kulture na području općine Ljubuški imale su tužnu sudbinu, o kojoj najbolje govore slike ispod Sitomira, najvišeg vrha Buturovice.
Izvor vijesti: Ljportal.com
