POSUŠJE – Danas je književnik i publicist Ivica Karamatić, u Općinskoj vijećnici, u Posušju, održao je zanimljivo jednosatno povijesno-dokumentarno predavanje o nesmiljenu višedesetljetnom Staljinovu teroru, s nizom iznijetih upečatljivih činjenica.
U uvodnoj riječi, Karamatić je podvukao, da je primjer Staljinove bezočne represije predstavljao dio globalne komunističke pošasti koja je na svjetskoj razini, tijekom 20. stoljeća, progutala više od sto milijuna, uglavnom nevinih osoba.
Ugledni analitičar Claus Jakobi, u njemačkom listu „Bild“, od 22. ožujka 2003., iznio je utemeljeni podatak, da je pod Staljinovom teškom čizmom stradalo oko četrdeset milijuna osoba. O krvavom Staljinovu teroru, u Sovjetskom Savezu, niz činjenica je zapisano u opsežnom djelu „Crna knjiga komunizma“.
Rečena knjiga Karamatiću je poslužila kao glavni izvor u pripremi predavanja. Uz napose zloglasne Jezova i Beriju, Staljinu su u teroru države protiv vlastitog naroda pomagali sljedeći visokopozicionirani sovjetski komunistički dužnosnici: Jagoda, Molotov, Vorošilov, Kaganovič, Ždanov i Mikojan.
Tri desetljeća Staljinove diktature popratile su dvije velike gladi u SSSR-u, izazvane državnim represivnim mjerama. Velika glad od 1932. do 1933. uzela je više od šest milijuna žrtava, uslijed velike državne pljačke žita, a velika glad od 1946. do 1947. pokosila je više od pola milijuna žrtava.
Prve žrtve Staljinova terora bili su milijuna seljaka, koji su nakon prisilne kolektivizacije, završili u sibirskim i drugim logorima, diljem Sovjetskog Saveza. Grozne posljedice Staljinova prvog Petogodišnjeg plana ogledale su se u milijunskim smrtnim stradanjima ljudi, koji su u nehumanim uvjetima radili na velikim sovjetskim gradilištima. Staljin je nemilosrdno nasrnuo i na Rusku pravoslavnu crkvu i druge religije.
Samo do 1. travnja 1936. uništio je 72% pravoslavnih crkava te dao ubiti veliki broj pravoslavnih svećenika. Od najbližih komunističkih suradnika Staljinovu represiju na vlastitoj koži su oćutjeli, osim Trockog, koji je ubijen u Meksiku, i Buharin, Zinoviev, Kamenev, Krestinski, Rikov, Piatakov, Radek, Kirov i još stotine visokih partijskih dužnosnika. Staljin je izvršio veliku čistku unutar Crvene armije.
U doba najžešćeg Staljinova terora od 1936. do 1938., tiranin je likvidirao: 5 maršala, 8 admirala i 217 sovjetskih generala, a od svibnja 1937. do rujna 1938. uhićeno je i iz Crvene armije otpušteno više od 35.000 časnika. S Njemačkom je potpisao sramotni Sporazum o nenapadanju i s Hitlerom 1939. podijelio okupiranu Poljsku.
Još prije početka Drugoga svjetskog rata, dok je svjetska javnost uglavnom ignorirala Staljinove zločine, papa Pio XI. je 19. ožujka 1937. javno okružnicom „Divini redemptoris“ izričito osudio komunističku pošast i zlodjela. Godine 1940. Staljin je dao likvidirati 25.700 poljskih časnika i civila u Katynskoj šumi, te kasnije stotine tisuća zarobljenih njemačkih vojnika u logorima Gulaga od 1943. do 1945. godine.
O Staljinovu mračnom duševnom profilu zorno svjedoče činjenice da majci nije htio otići na sprovod, a ni vlastitog sina, kada su ga zarobile njemačke postrojbe, na njemački prijedlog nije htio razmijeniti, tako da mu je sin skončao u nacističkom logoru.
Staljinova katastrofalna vojna strategija u Drugom svjetskom ratu polučila je nevjerojatnih dvadeset sedam milijuna sovjetskih žrtava. Poslije svršetka Drugoga svjetskog rata, u SSSR-u je bilo više od dvadeset pet milijuna beskućnika, a u kakvoj bijedi se tada živjelo pokazuje podatak, da je samo u drugoj polovici 1947., zbog krađe hrane, 380.000 osoba uhićeno.
Nakon Staljinove iznenadne smrti 5. ožujka 1953., u Sovjetskom Savezu je došlo do procesa destaljinizacije, koji je rezultirao oslobađanjem velikog broja logoraša iz sovjetskih koncentracijskih logora, napose zloglasnog kompleksa logora Gulaga, smještenim u zabitima Sibira.
Izvor vijesti: Općina Posušje
