ŠIROKI BRIJEG – U Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg do 8. ožujka možete pogledati izložbu crteža akademskog grafičara Zorana Zelenika.
Zelenika je rođen u Mostaru 1979. godine. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu, odjel slikarstvo. Akademiju likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu upisuje 1999. godine, a 2004. godine diplomira na odjelu grafike u klasi profesora Mire Petrica. Izlagao je na pet samostalnih izložbi u BiH, Hrvatskoj i Francuskoj. Bavi se grafičkim dizajnom i ilustracijom. U razgovoru za Dnevni list govori o crtežu, umjetnosti,
I ovaj put izložba crteža – bez naziva. Vaše crteže smo prije određenog vremena imali priliku pogledati u Galeriji “Virus” u Mostaru. U čemu je sličnost, a u čemu razlika između ovih i tih crteža?
– Nekoliko crteža s te izložbe u Virusu krajem 2013. godine postavljeno je i na ovoj izložbi, dakle, dodirne točke postoje i mogu se pronaći. No spomenuta izložba je bila puno neodređenija temama, formatima kao i samom crtačkom tehnikom. Opisao bih je kao moje malo ljubavno pismo čistom crtežu – tuš na papiru, crta, točka i potpuno predavanje slobodi stvaranja. Dotaknuo sam se mnogih tema i oblika, bez značajnog filtriranja konačnog rezultata kako bi postav imao ujednačen motiv i neku konačnu temu. Prikazano je imalo naglašeniju dozu spontanosti i prozračnosti koja ide s takvim pristupom formiranju izložbe.
U određenim crtežima nastalim u tom razdoblju tijekom 2013. sam kasnijim pregledavanjem i analizom našao zanimljive motive koje sam imao potrebu dalje istraživati, pokušati od njih komponirati određenu likovnu priču koja će ovaj put bolje i preciznije govoriti u moje ime. To je, ustvari, temelj na kojem sam pripremao ovu izložbu u Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu.
Dakle, sličnost je u istom izvoru, gotovo kompulzivnoj ljubavi prema čaroliji tuša na papiru, a razlika je u razini proračunatosti i planiranja u pristupu organiziranja konačnog postava izložbe. Dakako, razlika u karakteru ovih galerijskih prostora je također značajna činjenica koja je dobrim dijelom diktirala smjer u kojem sam se kretao.
Crteži su malih dimenzija, ali snažnih poruka, zanimljivih naziva: “Neopredijeljen sam, dakle, nebitan”, “Postrojavanje u ime dezinformacije”… Koliko su upravo ti minijaturni crteži Vaš odgovor na stvarnost i stanje?
– Prvo o formatima i naslovima – valjda tako bolje objasnim njihov odnos i ono o čemu govore.
Same dimenzije variraju od vrlo malih formata koji mjere samo 5×7 cm, do nešto većih radova u 24×32 cm i 36×48 cm formatu. Razmišljao sam u određenom razdoblju o radu na većim formatima za ovu izložbu, ali količina potrebnog vremena za crtanje takvih radova je takva da vjerojatno ne bih uspio na vrijeme pripremiti sve ostalo potrebno za izložbu. Crteži koji su izloženi na ovoj izložbi u Franjevačkoj galeriji su trebali od nekoliko dana do par tjedana za realizaciju – ovisno, dakako, o drugim sitnim obvezama koje možemo zajedno gurnuti u ladicu zvanu Život. Veći formati bi me, po svemu sudeći, dalje gurnuli u nezavidnu razinu asocijalnosti pa sam ih zasad odgodio. No ideja živi i radit ću na tome da je ostvarim za neku iduću izložbu.
Naslovi mojih crteža su najčešće varljive asocijacije kojima pokušavam staviti određenu notu, ključ za gledanje u uho promatrača. Spomenuti crtež “Neopredijeljen sam, dakle nebitan” tako prikazuje jedan usamljeni subjekt, on stoji u gotovo savršenoj središnje simetriji, kao zatečen između dvije mogućnosti. Ova neodlučnost istovremeno znači propuštanje nečeg, ali isto tako ostavlja prostor za početak neke treće alternative, novog puta i rješenja. Ovakve igre koje dosta ovise o međuodnosu veličina, smjera, kontrasta i naslova su, zapravo, u srži ovih radova. Gledatelju prepuštam da slobodno traži vlastite interpretacije, kutove i doživljaje. Moj komentar jest utkan u radove, ali ne želim ga nametati.
Koji su motivi na crtežima?
– Na većini crteža su prikazane zajedno dvije vrste formi. Jedna je statična, naglašeno teška, gusta i kompaktna. Asocira na gomilu sjemena, kamena, lišća ili kakvih plastičnih sitnica. Simbolika sjemena, nukleusa iz kojeg izrasta stablo i život je značajna i nezaobilazna. Druga često prisutna forma djeluje dinamično, pokrenuto, puno je opisnija i sadržajnija. Također djeluje manje stvarno, često prozirna, gotovo kao otisak nečeg prošlog ili budućeg. Želim je crtati kao da u isto vrijeme jeste i nije tu. Tako je na nekoliko crteža ova forma iscrtana perforiranjem papira. U kompozicijskim međuodnosima ovih oblika pokušavam kroz elementarni likovni jezik (točka, crtica, isprekidana crta) njihovim međuodnosom na bijeloj plohi papira prenijeti određenu priču ili prikazati neko unutarnje stanje. Koliko uspijevam je ono što me zanima i na što odgovor tražim kod svih koji promatraju moje radove te kasnije prenesu svoje dojmove.
Neki su crteži prozračni, negdje je naglašena gustoća boja, gustoća crtica. Zašto kontrast?
– U ovako oskudnom likovnom vokabularu pojmovi kao gustoća i prozračnost te njihov međuodnos, to jest kontrast koji stvaraju postaju osobito važni nositelji simbolike. Uvijek mogu nacrtati treći, četvrti ili peti opisni element na površini papira – no trudim se ne dodavati apsolutno ništa suvišno. Korištenje boje je sporadično i također izrazito simbolično. U rijetkim radovima gdje se pojavljuje ona je potpuno podređena podcrtavanju značenja i nema opisni ili dekorativni karakter.
Može li se, preko ovih radova, govoriti i o kontrastu ‘spektakl – jednostavnost boja’, ‘umjetnost – trivijalnost’…?
– Ne bih rekao da je tako iako vidim zašto bi ih se moglo i tako rastumačiti. Često je i umjetnost samo spektakl, a jednostavnost biva namjerno eksploatirana i trivijalizirana. Nema više netaknute čistoće u bilo kojem pojmu, nema romantičnih predodžbi iza kojih se lako možemo skriti i pozivati na neku superiornost. Ostaje kao i uvijek korigirati se sami – ili da sve zanemarimo. Umjetnost nije izuzeta, nije na nikakvom pijedestalu – čak suprotno, vrlo je kvarljiva i može biti problematična.
Kako uopće, laičkim očima promatrano, ovim sitnim točkicama nastaju crteži? Postoji li unaprijed neka skica po kojoj se radi ili je krajnji rezultat nepoznat sve do završetka procesa?
– Prve skice su uvijek zamišljene. U mislima ove forme, koje se kasnije uobliče u crtežima, ne poznaju vrijeme. Mogu ih zamišljati beskrajno kompleksne, manipulirati njima na sve moguće načine, a sve u nekoliko trenutaka. Mogu biti mobilni poput animiranog filma, lako mijenjaju boje, strukturu i karakter. Ovdje sigurno ima tragova mog stalnog paralelnog bavljenja grafičkim dizajnom, gdje je proces kreacije dosta ovisan o brzom prolasku kroz mnoštvo varijacija u potrazi za jasnijom slikom početne ideje i gdje se ideje lako miješaju, nadograđuju u tom brzo tekućem prelaznom stanju između skice na papiru i konačnog, razrađenog grafičkog rješenja.
Uglavnom, nakon što imam zadovoljavajuću ideju ili više njih, stavim ih brzo na papir u formi skice, ponovim nekoliko puta u par varijacija i ako mislim da to ide negdje prelazim na crtanje. Ove skice uglavnom rješavaju kompoziciju u grubim crtama – ništa više. Skoro sve ostalo je proizvod crtanja u trenutku. Rezultat, dakle, nije nepoznat, ali svakako jest neizvjestan.
U Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg izložena je i serija crteža “Male stvari”…
– Da. Radi se o seriji radova malih formata koja se tematski naslanja na ostale crteže, ali je urađena uz dodatak laviranog tuša te kolažiranog, akvarelom bojanog papira. U ovim malim radovima sam u jednom trenutku pronašao potrebni odmor i priliku zaustaviti se, rastegnuti i analizirati kroz brži proces gdje se trenutačno nalazim. Ovaj dio postavke će vjerojatno imati i samostalnu promociju kroz izložbe u drugim prostorima u idućem razdoblju, a namjeravam i nastaviti s malim formatima usporedno s prelaskom na veće i zahtjevnije crteže.
Zašto birate crtež? Što je u njemu tako inspirativno, ili takav izazov, pa se crtežu vraćate?
– Biram ga iznova jer je jako skroman, gotovo običan, a beskonačno zanimljiv, raznolik i potentan kao način izražavanja. Što se intenzivnije bavim crtežom, sve više uživam u njegovom najelementarnijem obliku – ogoljenom od svih suvišnosti, svakog kićenja i hvaljenja.
Koliko se umjetnost danas probija kroz ‘šumu’ spektakla, brzih vijesti, površnog razmišljanja, jednodnevne i kratkotrajne uporabe većine stvari?
– Ovisno o promatraču. Ako tražite umjetnost, skoro da je nemoguće da je nećete pronaći.
Naše gubljenje u toj šumi suvišnosti je ipak stvar odabira. Nikako nije neizbježno ili nepremostivo. Nekim ljudima je očito ugodno ne raditi ništa, a imati dojam da rade nešto jako važno – jer netko ipak konzumira sav taj sadržaj.
Inspiracija Vam je uvijek – što?
– To da mogu stvoriti nešto ako dovoljno radim na tom, kao i to da ne radim dovoljno.
I na kraju, zašto, bez obzira na sve, birate umjetnost?
– Tko zna, zapravo nije ni važno. Izgleda kao da je moj odabir tu dobrim dijelom samo iluzija. Važno se uvijek iznova opredijeliti za istinu pa tu odluku dugoročno zaliti s puno rada. Umjetnost u mom životu nije samo odabir karijere. Nije put kojim idem kako bih došao do neke projicirane faze profesionalnog priznanja nakon koje sam umjetnik i moj posao prelazi u laku rutinu gdje ostvarujem maksimalnu dobit za minimum truda. Umjetnost je prije svega put unutar sebe, upoznavanje i pomicanje svojih mogućnosti, prostor u kojem je znanje nikad dovoljno, a učenje nikad suvišno. Zašto bi itko htio živjeti bez tog?
Izvor vijesti: Dnevni list
