ŠIROKI BRIJEG – U prošlom broju tjednika 7Dnevno, Bariša Čolak je bio označen kao izvršitelja svih naloga i planova koje u Beogradu osmišljava i vodi Stanko Čolak koji će, prema krajnje pouzdanim informacijama, uskoro biti jedan od svjedoka na suđenju Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj. Uvjereni smo da će kopati nogama i rukama da to bude svjedočenje putem video-linka, no, vrlo je moguće da će njemačko pravosuđe tražiti njegovo izručenje, obzirom da nije isključeno (naprotiv!), da Čolak posjeduje i – hrvatsko državljanstvo, prenosi portal Dnevno.ba.
U ranijem tekstu, kojeg možete pročitati na ponuđenoj link stranici “Hrvati u BiH okovani Udbaškim prstenom Bariše Čolaka (1. dio)“, spomenuti dvojac, Ivan Bandić i Miro Musić su, zahvaljujući utjecaju na Dragana Čovića, na mjesto zamjenika sigurnosti BiH uspjeli “progurati” Tuzlaka, Miju Krešića. Krešić je, inače, bivši oficir KOS-a JNA i nositelj najvećeg muslimanskog ratnog odličja “Zlatni ljiljan” kojega je zavrijedio za “posebne zasluge” koje je stekao u akcijama ubojstava i protjerivanja Hrvata u hrvatskim enklavama Vareš i Kakanj. Isto tako su Bandić i Musić, uz svesrdnu pomoć Mladena Alpeze, Ivice Primorca i neizostavnog Bariše Čolaka, na ključnu hrvatsku poziciju u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH (OSA), pokušavali “instalirati” Zorana Kapetanovića-Zoku. Kapetanović je u vrijeme rata bio pratitelj generala Tihomira Blaškića, a istodobno je bio i korisnik specijalnog telefona muslimanske obavještajne službe AID, tijekom 1993. godine.
Čvrsta suradnja Čovića i Dodika
Dolaskom Dragana Čovića na čelo HDZ-a BiH, ta “Judina politika”, ne da se nastavila, već je i ojačana. Tome je pridonijela prijateljsko-poslovna suradnja Čovića i Milorada Dodika za koju se osnovano sumnja da je “cementirana” pod palicom srbijanske obavještajne službe BIA i kadrova KOS-a JNA, koji Čovića poznaju još iz vremena kad je bio angažiran u KOS-u, u nekadašnjem gigantu “Vazduhoplovne industrije Soko”, u kojem je Čović bio desna ruka tadašnjeg direktora Novice Đurića, pukovnika KOS-a.
Izvori iz vrha HDZ-a BiH, koji su kroz stranku pokušavali interese hrvatskog naroda u BiH staviti u prvi plan, tvrde da se Čović nekoliko puta pokušao “riješiti” Bariše Čolaka. Naravno, bezuspješno, jer bi Bariša odmah poslao “SOS” svom pokrovitelju u Beogradu. No, Čovića je u tim pokušajima sprječavao i Milorad Dodik, skupa sa svojim špijunskim pokroviteljem Sredojem Novićem, koji je također na izravnom linku sa Stankom Čolakom i ostalom obavještajnom klikom.
Međutim, Čovića su u nakani da makne Barišu Čolaka sputavali i krugovi bliski nekadašnjem vodstvu HDZ-a BiH, koje je Bariša Čolak pokrivao u mutnim poslovima. Navesti ćemo samo primjer Miroslava Rupčića, vlasnika tvrtke “MRM”, kojemu je Bariša Čolak “namjestio” posao nabavke skupocjenih vozila za Ministarstvo pravosuđa BiH, kojem je (nažalost) bio na čelu. Kako bi mu se revanširao, Rupčić je suprugu Bariše Čolaka “počastio” skupocjenim passatom, ali ne preko svoje, već preko sarajevske tvrtke “AC Quattro”, vlasnika Bakira Alispahića. On je pak pripadnik muslimanske obavještajne službe AID i jedan od organizatora zloglasnog terorističkog kampa “Pogorelica” u kojem su obučavani domaći islamski teroristi, ali i oni pristigli iz arapskih zemalja. Nakon što su ga detektirale zapadne obavještajne službe i nakon upada snaga IFORA-a 1996., kamp u kojem je sijano “sjeme zla” je – zatvoren.
Dragan Čović – beogradski pijun
Čović je na mjesto, koje je preko zločinačko-udbaških veza ipak prigrabio Bariša Čolak, namjeravao postaviti svoju miljenicu (u svakom pogledu) – Borjanu Krišto iz Livna. Krišto je, osim što je blago rečeno bliska sa Čovićem, poznata i kao “vrsna pravna stručnjakinja” za sumnjive privatizacije i uništavanje firmi (Livno Bus). Borjanu Krišto, oni upućeniji, a posebno ljudi iz Livna koji znaju sve o njenom političkom uzletu kao mlade komunističke uzdanice, također povezuju s beogradskim zlotvorom Stankom Čolakom.
Našavši se između beogradskog i hercegovačkog Čolaka s jedne, te Dodika i Novića s druge strane, Dragan Čović je postao beogradski pijun i realizator rusko-srpske politike koja ima za cilj potpunu destabilizaciju BiH, njezino cijepanje i u konačnici – kompenziranje Srbiji, tako da se zločinačka tvorevina Republika Srpska pripoji Srbiji, kojoj je pak već odavno jasno da je Kosovo neovisna država.
‘Zelena transverzala’ i turistički ‘bum’
Ako pretpostavimo da se scenarij pripojenja RS-a Srbiji i dogodi, to znači da Čović svjesno žrtvuje Hrvate iz Središnje Bosne (Hrvati Posavine su davno već prodani…) tako da bi ostalo svega desetak općina uz samu granicu s Hrvatskom. Osim toga, džamahirija, koja se izvan svake sumnje stvara u BiH, došla bi na samo tridesetak kilometara zračne linije od npr. Makarske, dok je Neum već okružen budućim naseljenicima jer su milijune četvornih metara u zadnjih petnaestak godina kupili “arapski investitori”.
Tako i postaje potpuno jasno da će upravo ovih mjeseci, pri povratku u Tursku (Erdogan ih, eto, željno iščekuje) nekoliko desetina tisuća Sirijaca ostati u BiH i na taj način poslužiti realizaciji već odavno zamišljenog muslimanskog projekta, poznatijeg pod nazivom – “Zelena transverzala”! Takav scenarij, sigurno je, ne odgovara zapadnoj civilizaciji, a najmanje politici SAD-a, jer bi potpuni nadzor na tim prostorima preuzela Rusija, skupa sa sve moćnijom i gospodarski ojačanom Kinom.
Je li Republici Hrvatskoj u interesu da joj džamahirija dođe toliko blizu, pa i u samo zaleđe Dubrovnika? Za sada i dalje ostaje nejasan odgovor! Kako po benevolentnosti hrvatskih političara, tako i nezainteresiranosti hrvatske obavještajne zajednice koja (ne)svjesno dopušta da Hrvate u BiH, kad je obavještajni milje u pitanju, predstavljaju bivši suradnici Udbe i AID-a, kojima je hrvatstvo isključivo zanimanje. I ništa više od toga!
Ovih dana je hrvatski ministar turizma najavio turistički “bum” iduće godine, no ostaje nejasno je li mislio na – “bom” ili “booooom!”. Ovo drugo je sve izglednije, iz dana u dan… (nastavit će se…).
