ŠIROKI BRIJEG – Sve više su uočljivije u naseljenim područjima, ima ih čak više nego štakora u Mostaru!
S ljetnim vrućinama dolaze nam i neke prepreke uživanja u prirodi, osim krpelja, komaraca i ostalih nametnika tu su i zmije koje su sastavni dio našega podneblja. Nisu sve opasne ali kada ugrize opasno ti sve postaje, no sreća rijetko napadaju ljude osim onda kada osjete da im je “glava” ugrožena.
S obzirom na vrućine koje i one osjete odlučuju se rashladiti na sve načine tako da su sve češće u potrazi za hladnijim mjestima i u potrazi za vodom zavlače se i na neobična mjesta – motore automobila, podrume, bunare, pa i u toalete tako da treba malo više obratiti pozornost na njih, pogotovo ako se nalazite u blizini šume ili slabije naseljenom području.
No međutim, neki dan u samom centru Širokog Brijega, točnije na području Pecare nekoliko mještana je namučio jedan “Poskok” koji može zadati za život opasne posljedice i kojeg su natjeravali 10 minuta po središtu grada dok mu nisu zadali “posljednji pozdrav” prije nego je on to nekome priuštio s obzirom da se nalazio u naseljenom području i gdje je predstavljao potencijalnu prijetnju za građane.
Šetajući danas na jedan sasvim drugi poslovni zadatak uočio sam jednog mladića kako nešto štapom ganja po cesti, a s obzirom da je Široki Brijeg u zadnje vrijeme pun “slučajeva” nisam obraćao previše pozornost, ali kada sam se malo približio vidio sam da jer riječ o zmiji i već je postalo zanimljivije.
“Dolazio sam na posao kada sam ju uočio kako taman puže cestom i kreće se prema Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, odlučio sam ju zaustaviti u daljnem pohodu te uzeo štap koji mi se našao u blizini, počela je bježati ali sam ju sustigao i uspio dohvatiti na štap s kojeg mi je spala nekoliko puta jer se privijala cijelo vijeme pa sam ju nekoliko puta i ganjao cestom i u tom trenutku ste vi naišli” – kazao je za portal SirokiBrijeg.info, “lovac na zmije” Ivan Marušić zvani Mačak.
S obzirom da je zmija bila živa odlučio sam napraviti nekoliko zanimljivih fotografija, pa sam Ivana upitao što dalje s njom? Ivan nam je kazao kako ova vrsta zmije nije toliko opasna jer se radi o “Bijelouški” od koje je čak opasniji “ugriz pčele”, a pošto je više korisna nego štetna odlučio ju je odnijeti u šumu i pustit da se ne mota oko kuća, što je na kraju i učinio.
Inače, zmija Bjelouška je jedna od najraširenijih na našem području. Neotrovna je zmija iz porodice guževa, najčešća su joj staništa oko rijeka, jezera i močvara. U vodi dobro pliva i roni, a na kopnu se dobro penje. Skriva se ispod kamenja i korijenja u rupama u zemlji. Ponekad se nađe i daleko od vode, u vrtovima i parkovima. Jedini sigurni znak prepoznavanja su polumjesečne pjege na stražnjem dijelu glave s obje strane, koje su bijele u ženki, a žute u mužjaka, ova koju je Ivan ulovio nismo se usudili istražiti kojeg je roda, no to nije ni bitno jer je sada ipak na sigurnom, bar dok ju neuoči neki Jastreb ili Orao.
