U nizu ovisnosti i poroka kojima se ljudi odaju, kocka je olako gledano najbezazleniji oblik ali uzima najveći danak.
Tko to od nas, muške populacije, nije nikada odigrao listić u kladionici. Takvi su rijetki. Svi smo tu i tamo nekada igrali par poznatih klubova na kladionici i sanjali dobitak kao suho zlato te maštali kako ćemo počastiti sebe i prijatelje. Naravno to se nije ostvarilo i danas ako odigramo onda je to koja marka čisto iz zabave i druženja sa prijateljima i bez neke velike nade za dobitak.
Nažalost nisu svi te sreće ili pameti bili, ili pak nisu dovoljno slušali što im se govori te se bezazlena zabava pretvorila u opasnu ovisnost.
Ako pogledamo oko sebe primjetit ćemo da kladioničarske radnje niču kao iz vode i da ih ima na svakom koraku, štoviše u krugu od 100 metara na nekim mjestima su i po dvije, tri. I sve od reda rade savršeno dobro, u zemlji za koju ti isti koji igraju kažu da nema para ni posla, ironija u najgorem mogućem obliku.
Nakon kladionice sljede drugi teži oblici kocke poput pokera, ruleta i što sve ne.
Očiti problem na početku igranja kladionice je čovjekova slabost…pohlepa. U želji da imaju veće količine novca kojeg nisu spremni zaraditi, jer su ili premladi ili lijeni, oni se okreću najlakšoj mogućoj opciji koja to nudi, a to su naravno igre na sreću. Usput su čuli da je netko tamo dobio neke velike novce i to im još više potpaljuje potrebu za klađenjem.
Problemi počinju onda kada se počmu novci posuđivati. E onda se igraju kockati sa vlastitim životom i budućnosti, jer kamatari nemaju milosti, i sa životom svoje obitelji kojoj novac uskraćuju.
Vjerujem da su mnogi kroz svoj život bili svjedoci da se na školskom odmoru ostaje gladno zbog kladionice, da se topi obiteljsko zlato, da se prokockavaju novci za izlazak, semestar pa čak i cjele plaće, a u ekstremnim slučajevima tu su razvodi i komune za odvikavanje.
Eventualni dobitak samo pogoršava stanje jer pojedinac može postati ovisan na osjećaj kojeg mu tijelo pruža u iznenadnom naletu adrenalina u trenutku kada je dobio te novce. Ovo je ekstreman oblik ovisnosti o kocki koji prelazi u fizičku ovisnost, ali je kocka u principu psihološka te se velika većina ljudi koji kockaju mogu prestati samo kada bi to iskreno htjeli. Naravno oni to ne žele jer im je prešlo u naviku, dnevnu rutinu i zaslijepljeni su novcem kojeg nikada neće dobiti, ako kojim slučajem i dobiju u želji za više i to će sve vratiti.
Drugi problem kod dobitka je taj što taj dobiveni novac nema tu ‘težinu’ kao kada je radom zarađen pa se olako i prebrzo potroši i to najčešće na nepromišljene stvari. Tu opet dolazimo do ironije jer taj osvojeni novac je upravo došao od nečijeg rada, ljudi koji rade i kockaju te u gorem slučaju je to novac od roditelja tih osoba koje kockaju.
Nažalosnije od svega je to što ti ljudi, osim naravno novca, troše previše snage, koncentracije, živaca i vremena koje su mogli usmjeriti za nešto bolje, korisnije i plemenitije.
Normalno da država i vlast znaju za ovaj problem ali zatvaraju oči jer je ovo i njima odlična vrsta prihoda za pokrivanje budžetskog deficita. Država uzima ogromne novce od poreza na igre na sreću, od poreza koje vlasnici kladionica prebace na kladioničare a ne na sebe tako da to opet ne ‘dira’ njih. Pogledajte samo statistiku prihoda od poreza na igre na sreću, to je brojka od par stotina milijuna KM, e pa sad razmislite da je to tek neka petina od prihoda koje ostvaruju vlasnici kladionica.
E pa, gdje taj novac ide ? Sigurno ste zamijetili da svi vlasnici takvih objekata voze bijesne aute od nekoliko stotina tisuća maraka, imaju kuće čija vrijednost prelazi sedmeroznamenkasti broj. Dosta ih ima stanove po moru i u većim gradovima, nije rijetkost da neki posjeduju i jahte. Što se radi sa ostalim novcem, naravno da se ne ulaže u projekte koji su od životnih važnosti za sredine u kojima ti vlasnici žive, već oni nastavljaju otvaranje kladionica te zapošljavaju ženske osobe privlačnog izgleda, jer naravno – marketing je vrlo važan i u ovom poslu, muškarci su ciljna grupa i potrebno ih je što više i to na sve moguće načine privući, tako da u zadnje vrijeme imamo i kladionice u simbiozi sa kafićima radi veće zarade i kafićima i kladionicama, klađenje preko interneta i slično..
Veliki problem je i u tome što je velik broj kladionica dostupno i maloljetnicima, srednjoškolcima pa čak i osnovnoškolcima. Osobito rastužuje i podatak da se igrama na sreću okreće i sve veći broj umirovljenika, osoba koje nisu više radno sposobne a nažalost im njihova zarađena penzija ne pokriva životne troškove pa pokušavaju kockanjem prekriti istinu i nadati se dobitku koji će im pomoći..
Zamislite sad za kraj imaginarni scenarij, zamislite da imamo u Hercegovini fondaciju koja bi prikupljala novac od kladioničara. Da svi oni koji su namjeravali staviti novce na kladionicu, umjesto da novac bacaju, uplate u fondaciju. Koliko bi na vremena trebalo da skupimo za nove škole, zgrade, vrtiće.. koliko bi novih tvrtki moglo biti otvoreno, mogao bi se pokriti dug cijele jedne županije za godinu ili dvije…svašta nešto.. sjetite se ovoga kada budete sljedeću marku uplaćivali na jedan listić koji vam ne uzima samo tu marku već i vrijeme i živce..
