Godine 1916. je u Hercegovini bila velika suša. Od početka lipnja do konca kolovoza nije kiša pala. Ta je suša gotovo posve uništila ljetinu. A sljedeće je godine suša bila još gora. Od Uskrsa pa do sv. Franje, za pet mjeseci nije bilo kiše. Zbog toga usjevi nisu mogli donijeti nikakav plod. Već je početkom ljeta počelo nestajati žita.
Zbog toga su hrvatski rodoljubi, a posebno hercegovački franjevci, bili veoma zabrinuti što će biti s pukom. Posebnu brigu zadavala im je sudbina djece. Na koncu, odlučili su djecu premjestiti u krajeve gdje bi imali kruha.
Prva skupina od oko 300 djece otišla je iz Mostara 10. rujna 1917. Pratili su ih fra Didak Buntić, fra Serafin Dodig, tada župnik u Vitini, i fra Bernardin Smoljan, profesor gimnazije na Širokomu Brijegu. Djecu su putem lijepo primali i darivali, a kada su iz Bosanskoga Broda prešli savski most, djeca su razdijeljena u četiri skupine: jedni su otišli u Drenovce, drugi u Stupnik, treći u Vinkovce, a četvrti u Vukovar.
Drugu skupinu od 210 djece, koja su pošla iz Mostara 26. rujna 1917., pratili su narodni zastupnik Đuro Džamonja, fra Tomo Zubac i fra Dominik Mandić. Došli su u Rumu 29. rujna, gdje su ostavili 96 djece, u Irig poslali su 50 djece, u Indiju 64 djece.
Treća skupina od 495 djece pošla je iz Mostara 3. listopada 1917. Pratili su je fra Didak Buntić, fra Srećko Skorput i fra Ivo Marinčić. U Slavonskomu Brodu 103 djece poslano je u Oriovac, Stupnik i Lužane. U Vrpolju je iz vlaka sišlo 100 djece i otišlo u Andrijevce, Svilaj i Veliku Kopanicu. Ostala su djeca 5. listopada došla u Vukovar, Od njih je 55 ostalo u Vukovaru, 60 otišlo ih je u Erdevik, 50 u Šarengrad, 63 u Petrovaradin, a 64 razmješteno je u Lovašu, Ceriću, Kamenici i u Srijemskim Karlovcima.
Četvrta skupina djece otišla je iz Mostara 10. listopada. Bilo ih je 400. Pratili su ih fra Jerko Boras, fra Viktor Nuić i još neki. Kada su došli u Slavonski Brod, 19 djece poslano je prema Vukovaru, Iloku i Šarengradu, 7 dječaka odvedeno je prema Zagrebu na zanat, 15 je ostavljeno u Inđiji, 101 dijete je odvedeno prema Zemunu, u Staroj Pazovi smješteno je 14 djece, u Novoj Pazovi 14 djece, u Golubince otišlo je 38 djece a u Novi Slankamen odvedeno ih je 101.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN:
1976. – Skupina hrvatskih političkih aktivista koju su sačinjavali Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, otela je putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom, u kojima se objašnjava hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji i poziva na njezinu neovisnost s naslovom “Poziv na borbu protiv srpske hegemonije”, a konačni cilj trebali su biti Zagreb i Solin. Glavni cilj otmice zrakoplova bilo je pokušaj prisiljavanja američkih i europskih medija da objave Bušićeve letke u kojima je bila sadržana istina o srpskom zlostavljanju hrvatskog naroda u Jugoslaviji.
Sa sobom nisu nosili oružje već materijal od kojeg su napravili lažni eksploziv koji su omotali oko svojih tijela, a pravu bombu kao i propagandni materijal Bušić je ostavio u pretincu newyorške podzemne željeznice, o kojoj su preko pilota proslijedili informacije o njoj. Nakon što su na njihov zahtjev proglasi, u kojima se objašnjava hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji i poziva na njezinu neovisnost, objavljeni u američkom tisku, zrakoplov je sletio u Pariz gdje su se otmičari predali.
No, prigodom pokušaja deaktiviranja te bombe poginuo je američki policajac Brian Murray, djelatnik odjela za bombe, a trojica su bila ranjena. Pri izricanju osude sudac je izjavio u zapisnik kako gospodin Bušić “nije terorist i kriminalac” i da su njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile motivirane plemenitim idealima tj. hrvatskom neovisnošću. Sudac je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna, te zatražio da se gospodin Bušić pusti na uvjetnu slobodu nakon izdržane kazne u trajanju od deset godina.
Supruga poginulog policajca pokrenula je sudski postupak protiv nadležnih policijskih tijela zbog velikog nemara koji su pokazali te osudila njihovu spremnost da svu krivnju prebace na Bušića, a njezinog supruga prikazuju kao žrtvu “terorista”. Pritisci jugoslavenske diplomacije uočili su se i na suđenju kada je okružni sudac John Bartels 22. srpnja u New Yorku izrekao kaznu doživotnog zatvora za Zvonka i Julienne Bušić i višegodišnje kazne zatvora ostalima iz skupine.
Prema izjavama tadašnjih djelatnika Bijele kuće, jugoslavenska je vlada vršila snažan i uspješan pritisak na Državni ured SAD da oštro postupi sa Zvonkom Bušićem i njegovom skupinom.
Temeljem američkog Zakona o borbi protiv otmica, Zvonko Bušić osuđen je zbog otmice i djela koje je dovelo do smrti druge osobe, na kaznu doživotnog zatvora s mogućnošću pomilovanja nakon 10 godina. Takva kazna predviđala je puštanje na slobodu nakon 30 godina izdržanog zatvora, odnosno 11. rujna 2006. godine.
Iako je u međuvremenu Hrvatska postala neovisna, to nije izmijenilo pristup Državni ured SAD-a još uvijek podupire držanje Zvonka Bušića u zatvoru, te je Komisija za pomilovanje 2006. godine odbila zahtjev za pomilovanje, dok su ostali osuđenici iz skupine pušteni.
Julienne Bušić oslobođena je 1990. godine. Zvonko Bušić pomilovan je početkom srpnja 2008. godine nakon 32 godine zatvora i premješten iz zatvora Terre Haute pod nadležnost Imigracijske i carinske službe radi deportacije u Hrvatsku, bez prava na povratak u Sjedinjene Države. U Zagreb je stigao 24. srpnja 2008. godine u pratnji američkih agenata.
1982. – U Širokom Brijegu uspostavljene Mjesne zajednice Biograci, Buhovo, Dobrkovići, Desna obala, Jare, Lijeva obala, Ljuti Dolac, Mokro i Turčinovići.
2014. – Uhićena braća Lijanovići iz Širokog Brijega, jedna od najpoznatijih hercegovačkih obitelji, a zajedno s njima i dobar broj suradnika. Teretilo ih se za organizirani kriminal, odnosno izbjegavanje plaćanja poreza. Sudski proces je još uvijek u tijeku, no njihova politička stranka – Narodna stranka Radom za boljitak, više gotovo da nije postojana.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
