Zakon o javnom redu i miru u svakom sustavu propisuje opća pravila ponašanja u društvu kako divlji ne bi terorizirali pitome. Naravno, u njemu su i sankcije za prekršitelje.
Takav zakon donijela je i Zapadnohercegovačka županija koncem srpnja 2006. godine, koji sadržava 45 članaka. Ono što se može uočiti prvim iščitavanjem zakonskih članaka jest raskorak teorije i prakse. Pojedini članci zvuče egzotično, “pa sumnjam da je tko prekršajno kažnjen po njima” – tim povodom u Slobodnoj Dalmaciji u to vrijeme piše Radoslav Dodig.
On se na sarkastičan način osvrnuo na ovaj Zakon, tekst je uistinu “urnebesan”, pa ga ovom prilikom prenosimo:
U uvodnu dijelu Zakona, gdje se objašnjavaju pojmovi, pljuvanje i psovanje je svrstano u drsko ponašanje. Za onoga koji pljuje, ne kaže se po nečijem obrazu ili po podu, kazna je od 400 do 700 KM ili 40 dana “ćuze”. Slijedi istovjetna kazna i za psovače, ali nije rečeno je li ista kazna opsovati majku, ocazemaljskoga ili Oca nebeskoga. Znam da u županiji ima pljuvača i psovača za izvoz, ali sumnjam da su platili i pfeniga kazne.
Širenje lažnih vijesti nije malen prekršaj jer za njega možete ostati siromašniji za 300 do 500 KM. Pune novine tračeva, ogovaranja i svakojakih lažnjaka, u krčmama, na trgovima, u poduzećima, tko sve ne maže i laže, pa nikom ništa. Svi smo mi širitelji lažnih vijesti. U čl. 8. govori se kako je narušavanje javnoga reda i mira isticanje razlika u spolu ili socijalnom podrijetlu. Što to konkretno znači? Ako ja ističem sebe da sam muško, znači pravim prekršaj, ili ako nekome dobacim “seljače”, već sam ga istaknuo po socijalnom podrijetlu. Ne gine mi 40 dana “bajboka”.
Nije dobro skitati se Hercegovinom jer se skitnja kažnjava sto do trista maraka. Hodaš tako Grudama ili Ljutim Docom, sretne te policija, pa na pitanje “Kamo si krenuo, momak?”, promrmljaš zbunjeno: “Pa, skitam pomalo.” Eto prekršajne kazne, brale.
I s konvertibilnim markama moraš postupati nježno i pomnjivo. Zamisli, izvlačiš iz lisnice zelenu novčanicu od jedne KM, nevoljna kakva i jest, prelomiš je ili otkineš vrh. E, tu nadglednici javnoga reda mogu te kazniti s 200 do 400 KM, ili 20 dana u haps, poradi prekršaja opisana kao uništavanje važećega novca u BiH.
Ne valja lijepiti osmrtnice po drveću i zidovima protivno propisima. Istina, tu je kazna mala, 50 KM, pa domaći prekršitelji svako drvo i svaki stup po županiji načičkaše osmrtnicama.
Mnoge stambene zgrade u Zapadnohercegovačkoj županiji imaju stubišta i podrum, a pogdjekoja i tavan. Tim prostorima morate hitro koračati, bez zastajkivanja, jer ako vas službena osoba zatekne da se, ne daj, Bože, zadržavate tamo, slijedi kazna od 50 markica. Tko ima macu, kucu ili kanarinca, pa dok ga šeće, radoznala životinja zamjauče, zapišti ili zalije grm, vlasnik drekne na nju, ili još gore povuče je za uho, rep ili kljun, službujući policajac može protiv vlasnika napisati prijavu poradi nehumana postupka sa životinjama — i ode stotinu i više maraka.
To je zemlja…
Prave kazne propisane su za bacače smeća pored javnih cesta i putova: 200 do 400 KM ili 10 dana zatvora. Gledajući gomile silna smeća diljem Hercegovine kršne, pitam se koliko li kazna platiše bacači otpada i koliko li ih završi u zatvorima?
A da županijski oci drže do javnoga reda, vidi se i po kazni za bacanje opušaka i žvakaćih guma na javnome mjestu — punih 20 KM na mjestu zbivanja. To je zemlja, to je čistoća, blago meni kad živim u Carstvu reda i Kraljevstvu mira?!
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN:
1906. – Rođen Ivan Softa (gdjekad Ivan Sopta) iz sela Smokinje kod Širokoga Brijega, jedan nesvakidašnji pjesnik.
U Rasnu je završio pučku školu, a teški socijalni uvjeti i neimaština odvode ga prvo u Slavoniju, a zatim i u Zagreb 1934. god. Kroz to vrijeme je prolazio kroz teška iskušenja i izazove, pratili su ga težak fizički rad, neizvjesnost, kao i o(p)stanak na cesti kad je ostao bez posla.
Slijedom toga piše i prvi roman u tom tonu, a to je roman “Na cesti” – opis hrvatske društvene zbilje u vrijeme velike svjetske gospodarske i političke krize. U vrijeme izlaska tog romana pred oči javnosti, vjerojatno i zbog njegove socijalne dimenzije, doživljava pohvalne ocjene kritike i obične javnosti. Osim socijalne tematike, zastupljene teme su bile i njegov rodni zavičaj tj. Hercegovina, njegovo djetinjstvo i uspomene na njega.
Tako je nastao i drugi roman “Dani jada i glada” – glasan povik protiv rata i strahota koje donosi (Hercegovina – 1. svjetski rat), o tradiciji i životu, točnije rečeno “svakidašnjoj jadikovki” ljudi iz zavičaja iz kojega potječe.
Zanimljiva je njegova izjava iz vremena početka 2. Svjetskog rata na ovim prostorima, a ta je da “svaki narod koji želi da opstane treba da ima vlastitu državu, utemeljenu unutra i prema vani, pa tek tada izgrađivati svoje socijalne vrednote”. Možda je i to razlog što je ovaj književnik bio obavijen velom šutnje, sve do novijih vremena vezanih za raspad Jugoslavije i stvaranje samostalne Republike Hrvatske. Nastradao je neposredno poslije prestanka 2. svjetskog rata.
Napisao je i roman “Nemirni mir”, koji je po riječima kritičara “blizak hamsunovskoj imaginaciji gladi i zla, u cjelokupnosti lišen ruralnoga jer je Ivan Softa kroz životnu bitku oblikovao drukčiju modernu svijest i psihologiju”, te pripovijetku “Razrovano ognjište”.
1960. – Rođen Marko Ljubić iz Ljutog Doca kod Širokog Brijega, kolumnist i novinar najčitanijeg hrvatskog političkog tjednika 7Dnevno.
Novinsku djelatnost započeo je u Informativnom glasilu, RO “Obnova”, trgovačkom poduzeću na Lištici 1985. kojeg je i uređivao, a zatim nastavio surađivati u Večernjem listu, Večernjim novinama, Oslobođenju, Hercegovačkom tjedniku…
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
