Fra Grgo Martić je umro na današnji dan prije 110 godina. Rođen je u Rastovači kraj Posušja 24.1.1822. godine. Djetinjstvo je proveo u zavičaju, a 1834. godine stric Rade ga dovodi u kreševski samostan, gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838. a školovanje od 1844. godine nastavlja izvan Bosne, u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine, a kao svećenik je djelovao oko tri godine u Kreševu, zatim kao kapelan u Osovi kod Žepča, te kao župnik u Sarajevu u dva navrata, između 1851. i 1879. godine. Vrijeme u razdoblju od 1879. do smrti, 30.8.1905., uglavnom je proveo u Franjevačkom samostanu u Kreševu.
Fra Grgo se, osim kao svećenik, istaknuo u književnom i prosvjetnom radu, te u političkom djelovanju. Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima tog vremena, osobito u vrijeme smjene turske i austro-ugarske vlasti. Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a 1871. godine izdan je njegov Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni. Prije toga, 1858. godine, pripremio je i Dikcionar (rječnik) tursko-srpsko-hrvatski, koji nije objavljen, jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a materijal poslan u Beograd na tiskanje je nestao.
Fra Grgo Martić se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina, a, zajedno sa fra Ivanom Franjom Jukićem sakupio je i pripremio zbirku Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, koja je izdana u Osijeku 1858. godine. Književnim radom se Martić bavio punih šezdeset godina, ispjevao je više od sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u XIX. stoljeću. Studirajući filozofiju u Zagrebu, ušao je u društvo vodećih iliraca, te je, oduševivši se njihovim idejama i pokretom, i sam postao narodni preporoditelj.
Krajem pedesetih godina XIX. stoljeća Martić počinje raditi na svom životnom djelu – ciklusu epskih pjesama Osvetnici. Pjesme tog ciklusa izlazile su od 1861. do 1883. godine u Zagrebu, Osijeku i Đakovu, a konačni naziv dobivaju 1893. godine, kada su sakupljene u jednu knjigu. Po Osvetnicima je fra Grgo od strane kritičara prozvan “bosanskim Homerom”.
Pored Osvetnika, vrlo poznato je i Martićevo djelo Posvetnici, koje se sastoji od pjesama u kojima je opjevao svoj svećenički život, život sv. Franje Asiškog i život sv. Antuna Padovanskog, a slavi obljetnicu pape Lava XIII., te drugih ljudi vezanih za crkvu. Od većih epskih djela, Martić je napisao epopeju Boj na Kosovu godine 1389., a značajno mjesto u njegovom književnom radu zauzimaju i putopisi (Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882., Katolici u Bugarskoj 1858., Katolici u Vlaškoj 1858., Katolici u Hercegovini 1860.).
O Martićevim memoarima, pod naslovom Zapamćenja, govori se i piše kao o vrlo značajnom prilogu kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Prvi put su objavljeni u Zagrebu 1906. godine, u redakciji Ferde Šišića. U svoje vrijeme bio je uvjerljivo najbolji poznavalac političkih prilika u Bosni, što je znao iskoristiti za zaštitu Katoličke crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca, bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali.
Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, koja je za zadaću imala zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH. Agencija se bavila socijalnim položajem raje, vjerskim pitanjima, političkim prognanicima, pa i nekim interesima muslimanskog i pravoslavnog stanovništva.
Fra Grgo Martić pokopan je u kreševskom groblju Ogradje, a u Franjevačkom samostanu sačuvana je soba u kojoj je živio, s njegovim osobnim stvarima, rukopisima njegovih djela, odlikovanjima i drugim simbolima njegovog rada i vremena u kojem je živio. Tu je, uz ostalo, i sablja – dar bana Josipa Jelačića, fra Grgine gusle, lovačko oružje i trofeji.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
2004. – Udruga hrvatskih novinara u BiH oglasila se u javnosti o zabrani ulaska u službene prostorije NK Široki Brijeg dopisniku Slobodne Dalmacije iz Širokog Brijega. O tome te o stanju medija i položaju novinara u BiH, predsjednik UHN-a u BiH Ilko Barbarić kazao je sljedeće:
“Slučajevi dvojice kolega iz Slobodne Dalmacije pokazuju da još živimo u predcivilnom dobu u kojemu su dominantne figure i pojave karakteristične za totalitarističke sisteme. Zanimljivo je da su svi u stanju nešto učiniti ili donijeti neku odluku, bila ona ispravna ili ne, u ime naroda i nacionalnih interesa, a pobuna ili upozoravanje na te pogreške pojedinaca tumače se kao izdaja i napadi na narod. To je politički kurvaluk koji je ovdje oduvijek imao plodno tlo i svaka protuha i mediokritet koji se zakrili aurom borca za nacionalne interese, koji su uglavnom osobni, daje sebi za pravo suditi nekomu”.
2006. – Prije samog održavanja izborne skupštine OO-a HDZ-a1990 Posušje dogodio se nesvakidašnji incident. Skupina osoba pokušala je onemogućiti održavanje skupštine pa je fizički napadnut i Vjekoslav Bakula, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a 1990., a isto tako i još neki članovi Općinskog odbora Posušje.
“U 18 sati smo imali zakazanu izbornu skupštinu, kojoj nisam nazočio, jer su me pred dvoranom dočekali neki ljudi i nisu mi dali ući. Potom su me zgrabili Željko Lovrić, Mirko Buntić i Elvis, koji je u Posušju poznat svima, te su me izuzetno grubo izbacili van. Bio sam uporan i opet ušao, ali me potom Mirko Buntić počeo daviti i gurnuo me niz stepenice. Ubrzo se oko mene stvorila skupina od dvadesetak osoba, iz mase je sjevnula šaka, nakon čega sam se uhvatio za glavu, jer je strašno boljelo” – prepričao je dan poslije ove događaje Vjekoslav Bakula.
Poslije je Bakula otišao u policiju, iz policije u Dom zdravlja, pa tako nije ni nazočio održanoj skupštini, na kojoj je, dakle, i sam izabran u Općinski odbor HDZ-a 1990.
Iz Koalicije su, naravno, najoštrije osudili jedan ovakav pokušaj onemogućavanja javnog skupa, koji je i prijavio sam Vjekoslav Bakula.
“Posebno je grub bio taj neki Lovrić kojeg i ne poznajem, a moram spomenuti da su u toj masi bili i odvjetnik Buntić te neki Zoran Buntić, ’Pjetka’ Karamatić i ni sam se više ne sjećam tko sve još” – kazao je Bakula.
2013. – Održan Prvi festival “Ljubav za sve” u organizaciji Udruge roditelja djece s posebnim potrebama “Duga” Ljubuški u dvorani OŠ Marko Marulić.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
