Na današnji dan 1866. biskup fra Anđeo Kraljeveć predlaže poglavaru hercegovačkih franjevaca fra Petru Kordiću, uz ostalo, i osnutak kapelanije u Drinovcima. Povratak fra Paškala Buconjića iz Rima u Hercegovinu u siječnju 1867. godine pospješio je ostvarivanje spomenutoga plana da se u Drinovcima sagradi kuća za budućega župnika.
Na Kapitulu hercegovačkih franjevaca, održanome na Širokom Brijegu 28. travnja 1868. pod predsjedanjem fra Pašakala Buconjića, Ružićka župa dobila je kapelana. Očito je da su ružićkomu župniku fra Marijanu Zovki htjeli dati fra Lovru Sesara kako bi se bavio gradnjom župne kuće u Drinovcima.
Fra Marijan se zdušno prihvatio posla i 1870. godine kuća je bila pokrivena pa se u nju moglo nastaniti. Na Kapitulu 1871. godine određeno je da se Drinovci odijele od Ružića, ali nisu odmah (Usp. Pandžić, B: Prošlost…, str. 9. 38 Franjevački arvih u Mostaru – dalje FA, Spisi Kustodije, SV 7., f. 117-118.3. GODIŠNJAK 44) proglašeni župom nego kapelanijom. Prvim kapelanom imenovan je fra Paškal Buconjić. On je zajedno s narodom nastavio izgradnju kuće, kapelice, salaša i štale da bi župnik imao sve što je potrebno za pravo domaćinstvo. Godine 1873. Drinovci su proglašeni pravom župom. Danas je njihov župnik fra Sreten Ćurčić.
Mlade iz Drinovaca je jednom prilikom na poseban način pozdravio i bivši papa Benedikt XVI.:
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1956. – Rođena Ružica Soldo, poznata pjesnikinja iz Dobrkovića. Profesorica je engleskog jezika i književnosti u Širokom Brijegu, diplomirana novinarka, magistrica ekološkog managementa.
Na Institutu San Giuseppe, Ravena-Italija, usavršavala je talijanski, u Liverpoolu (Velika Britanjia) engleski. Pjesme piše od 1968. godine i od tada su joj objavljivane u brojnim listovima i časopisima. Bavi se i prevođenjem s engleskog i njemačkog, a pjesme piše i na njemačkom, engleskom, talijanskom, španjolskom.
Članicom je DHK Herceg Bosne te Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Do sad je objavila osam knjiga pjesama, a uskoro će biti objavljene deveta i deseta. Dobitnica je renomirane književne nagrade „A.B. Šimić“ za knjigu pjesama „Sanjar“, 2002. te nagrade Fondacije za nakladništvo-Sarajevo2007. kao i nekoliko japanskih nagrada za haiku poeziju.
Također je dobitnica dviju UNESCO-vih nagrada za kulturu, specijalne nagrade za ženu godine za kulturu u BiH po izboru časopisa „Žena 21“, Rektorove nagrade na Sveučilištu u Mostaru, nagrade za najbolju asistenticu u Europskom parlamentu.
Ružica je također i slikarica amaterka i sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama i izlagala na zajedničkim izložbama. Samohrana, nezaposlena, ne svojom voljom, nego voljom političara koji su od nje napravili socijalni slučaj jer ne može dobiti nikakav posao.
Napisla je veći broj djela: Penelopin plač (pjesme, 1986.); Svjetlost krijesnica (pjesme, 1990.); Raspeto sunce (pjesme, 1994.); Ljubičasti sutoni, (pjesme, Š.Brijeg, 2000); Sanjar, (pjesme, Zagreb, 2002.) – nagrada A.B. Šimić; Čuvar šutnje, (pjesme, Š.Brijeg, 2003.); Dodir anđela (pjesme, Rijeka 2005.); Violina u kišnom danu (pjesme,Mostar-Zagreb 2008.); Otisci duše (haiku, Š.Brijeg. 2013.); A kiša samo što nije (pjesme, Zagreb-Mostar 2013.).
1997. – Fra Janko Bubalo iz Turčinovića rođen je 31. siječnja 1913., a preminuo na današnji dan 1997. godine. Bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, koji je Osnovnu školu i šest razreda gimnazije završio na Širokom Brijegu, potom stupio u franjevački red na Humcu (1932.), a nakon novicijata, sedmi i osmi razred gimnazije pohađao na Širokom Brijegu. Filozofsko-teološki studij započeo je u Mostaru, a završio u Wroclawu.
Objavio je sljedeća djela: Koraci od jučer (pjesme, 1973.); Na rubu ništavila (pjesme, 1974.); U nedogled okrenut (pjesme, 1974.); Između sna i zastava (pjesme, 1975.); Raspon trenutka (pjesme, 1977.); Gorko drvo (pjesme, 1979.); Blagoslov darivanja (izabrane pjesme, 1983.); Apokalitični dani (memoarska proza, 1992.), te Na kraju žetve (izabrane pjesme, 1995.)
Za vrijeme studija mladi je franjevac jako puno pisao, a svoja djela objavljivao je u časopisima Hrvatska smotra, Hrvatska straža, zborniku Stopama Otaca i u Obitelji.
Po dolasku u Hercegovinu fra Janko je imenovan župnim vikarom u Rasnu, a 1943. odlazi na službu u Vitinu gdje ostaje do 1950. Po završetku II. svjetskog rata i dolaska srbo-komunista na vlast i stvaranja Nove Jugoslavije fra Janko biva uhapšen i u zatvoru u Ljubuškom, uz neljudske uvjete i užasne torture, provodi punih pet mjeseci.
Nakon zatvora ponovno se vraća u Vitinu, a godine 1950. odlazi na Čerin gdje ostaje sve do 1981. kada odlazi na Humac gdje umire 21. veljače 1997. Deset godina prije, fra Janko je primljen u Društvo književnika Hrvatske kao prvi svećenik član Društva, a godinu dana prije predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikuje fra Janka Bubala Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobit doprinos kulturi.
Jedan od ključnih trenutaka u stvaralaštvu Janka Bubala dogodio se na Božić 1936. Iz nikada poznatih razloga, Janko Bubalo spaljuje sva svoja pjesnička ostvarenja, nakon deset godina aktivnog bavljenja književnošću, osobito poezijom. Te večeri odlučio je više ne pisati. Ipak, kako to obično biva, pjesnici uvijek progovore jer to je njihova sudbina. Godine 1955. nastalo je djelo, po samom pjesniku, ponajbolje koje je on ikada napisao. Bila je to poema Šipci su cvali, bilo je proljeće, koju je, ostavši u rukopisu, nažalost uništila vlaga u potkrovlju župnog stana na Čerinu.
Godine 1971. hercegovački franjevci objavljuju knjižicu pod imenom Brošura Široki Brijeg gdje, prvi put nakon rata, donose imena pobijenih hercegovačkih franjevaca, žrtava komunističkog zločina. U toj knjižici zapaženo mjesto imala je fra Jankova pjesma Raspon trenutka. Od tada Bubalo ponovno počinje pisati, a kao produkt imamo čak sedam zbirki pjesama, knjigu memoara i nekoliko uradaka u suradnji sa drugim autorima. Objavljuje u Kršnom zavičaju, Jukiću, Maruliću, Glasu Koncila, Kani…, a kako je sam posvjedočio njegovi uradci nastajali su „bez velika truda i naknadne dorade“.
Treba naglasiti važnost već spomenute knjige memoara u kojoj autor iz prve ruke donosi činjenice i događaje koji su godinama bili predmet kontroverzi i iskrivljenih stvarnosti, a odnose se na poraće II. Svjetskog rata i krvoločne zločine počinjene nad narodom Hercegovine i nad našom zajednicom. U smiraj pjesnikova života dogodilo se Međugorje. Fra Janko je, na početku opravdano sumnjičav, ubrzo postao jedan od ljudi koji je Međugorje doživio i proživio.
Godinama je bio član slavne četvorke staraca (fra Vinko Dragićević, fra Luka Sušac, fra Srećko Granić i on) koji su neumorno, iz dana u dan, iz samostana na Humcu išli u Međugorje ispovijedati vjernike koji su u potrazi za mirom došli Kraljici Mira. O Međugorju je puno pisao, a objavljene su u dvije njegove knjige.
Fra Antonio Musa je možda dao i najljepši opis fra Janka Bubala kazavši sljedeće:
“Pjesništvo Janka Bubala pjesništvo je ideala i stvarnosti. Uvijek na strani malenih, svojom jednostavnošću – na tragu one svetoga Franje – osvaja čitatelja. Čitajući jednu njegovu pjesmu dobiva se dojam kao da ga poznaš cijeloga, a što više čitaš fra Jankovu poeziju otkrivaš nepoznate dubine njegova bića, dubine bića snažno povezane s Bićem. Njegova je poezija poezija prelijevanja i oduševljenja naoko sitnicama koje u njegovim riječima postaju temeljna egzistencija jednoga života. Ne čudi stoga da su o njemu pisali ponajbolji hrvatski književni kritičari poput: Ivankovića, Ladana, Stamaća, Jelčića, Horvatića, Nikolića, Donata, ali i brojni drugi. Motivi koji ponajviše izranjaju iz fra Jankove poezije su zasigurno motivi kršćanskog svjetonazora, biblijski motivi, zatim motivi Hercegovine, Širokoga Brijega, motivi naše nevino pobijene braće, motivi obitelji i roditeljskog doma, motivi propitkivanja i motivi odgovora”.
2003. – Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu Danijel Ćosić (26) iz Slivna u općini Runovići proglašen je krivim za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz koristoljublja mostarskog taksista Salka Kodre (59) za koje mu je izrečena zatvorska kazna u trajanju od tri godine i šest mjeseci.
Ćosiću se u kaznu uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru u kojemu se nalazi od 11. siječnja 2002. godine. U isto vrijeme za Milivoja Vuletića (21) iz Slivna, općina Runovići, optuženog za pomaganje drugome u počinjenju teškog kaznenog djela, donesena je odbijajuća presuda. Županijsko državno odvjetništvo odustalo je, naime, od optužbe protiv Vuletića.
Sudačko vijeće proglasilo je Ćosića krivim što je, nakon što je od taksista Salka Kodre zatražio da ga preveze iz Mostara u Grude, a onda i produži vožnju do Drinovaca, na osamljenome mjestu na Drinovačkom brdu zatražio od ovoga da zaustavi automobil, što je on i učinio, pa je onda Ćosić, s ciljem da ga liši života kako bi se domogao njegova novca i mercedesa, ispalio tri hica u Kodrinu glavu, a kad je Salko otvorio vrata, i četvrti, te mu tako nanio ustrijelne i prostrijelne rane na vratu i glavi. Potom je, u uvjerenju da je Kodro mrtav, uzeo njegov novčanik s 1535 konvertibilnih maraka, tijelo izbacio iz automobila i odvezao se mercedesom.
Obrazlažući presudu, predsjednik sudačkog vijeća sudac Zoran Matulović podsjetio je na specifičnosti ovog predmeta počevši od one da se pokušaj ubojstva dogodio na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine, do toga da je oštećeni preživio samo zahvaljujući spletu sretnih okolnosti. Vijeće nije uvažilo obranu okrivljenoga po kojoj je motiv izbijanju sukoba i pucnjave neplaćanje računa za prijevoz pri “švercu” Kurda iz BiH u Hrvatsku.
Jesu li oštećeni i okrivljeni prije surađivali u ilegalnom prebacivanju Kurda preko granice, vijeće za ovaj slučaj smatra nebitnim, ali i da jesu, ta bi činjenica išla na štetu optuženika. Nisu uvaženi ni navodi po kojima se radi o pokušaju ubojstva na mah ili prekoračenju nužne obrane, kao ni teza po kojoj se u oduzimanju Kodrina mercedesa ne radi o koristoljublju. Očito je, naglasio je sudac Matulović, da je motiv za pokušaj ubojstva bio koristoljublje.
U određivanju visine kazne vijeće se vodilo tezom da kazna ne treba prerasti u odmazdu, pa je tako za djelo za koje je predviđena zatvorska kazna od osam do 40 godina, a koja se u praksi ublažava u slučaju pokušaja, izreklo onu od tri godine i šest mjeseci. Pri izricanju kazne vijeće je kod okrivljenog Ćosića cijenilo iskrenost, korektnost u vrijeme postupka, činjenicu da je, nakon početnog negiranja, djelo priznao i time pridonio bržem i jednostavnijem odvijanju sudskog procesa, životnu dob i činjenicu da je odrastao bez oca. Ocjenjujući pak da se nisu izmijenile okolnosti kad se radi o pritvoru, Ćosiću je do pravomoćnosti presude pritvor produljen.
2004. – Iz Narodne stranke Radom za boljitak reagirali na članak u Slobodnoj Dalmaciji “Mesićev dolazak dogovorili Lijanovići”.
Kazali su kako su Predsjedniku Republike Hrvatske Stipi Mesiću tijekom boravka u Hercegovini ponudili samo to da mu budu domaćini ručka u restoranu “Vrelo Borak”, što je on i prihvatio.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike “Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
