Dolazak sestara milosrdnica u Ljubuški – Prema Povijesti Družbe – zapis kaže sljedeće: Prve tri sestre milosrdnice dolaze u Ljubuški 27. kolovoza 1898. godine.
Odmah po dolasku u svoj skromni dom u prizemlju otvaraju školu za djevojčice. Na molbu mještana sestre su primile i dječake, ali je time prostor postao premalen pa su morali razmišljati o gradnji nove školske zgrade.
Dozvola za gradnju izdana je 1923. godine, ali sestre nisu imale niti novčića za gradnju, niti zemljišta na kojem bi gradile. Koliko su sestre imale povjerenja u sv. Providnost vidi se iz toga da sve te godine nisu odustale od svoje želje nego su uporno tražile načina i sredstva.
OSTALA DOGAĐANJA NA DANAŠNJI DAN;
2000. – Napetosti između mostarsko-duvanjskog biskupa i hercegovačkih franjevaca ne jenjavaju nego, štoviše, poprimaju neobične dimenzije. Na pragu trećeg tisućljeća, u ozračju dijaloga toliko hvaljenog i poticanog na koncilu, mostarsko-duvanjski biskup dr. Ratko Perić ultimativno od hercegovačkih fratara traži da potpišu “Izjavu o posluhu radi primanja pastoralnih ovlasti u biskupiji mostarsko-duvanjskoj”.
Gorko zvuči i sam naslov toga dokumenta, a njegov sadržaj miriše na nekadašnja autoritarna vremena. Takav birokratski postupak osobito je stran franjevačkom duhu.
“Izjava o posluhu” kaže da je svaki hercegovački fratar, želi li biti župnikom ili kapelanom, dužan iskazivati “poslušnost i poštovanje o onome što se tiče dušobrižništva” dijecezanskom biskupu. Taj autoritarni zahtjev je izazvan doista neposluhom nekolicine fratara, ali se zbog njih, doslovce rečeno, ponižavaju svi hercegovački fratri.
Tražiti izjavu o posluhu od svih hercegovačkih fratara znači poći od pozicije da su svi oni deklarirani neposlušnici. Time se unaprijed ponižavaju i prisiljavaju na ponižavajući čin svi hercegovački fratri.
Ta “Izjava o posluhu” nosi u sebi i vrlo jasnu poruku roditeljima hercegovačkih katoličkih obitelji i njihovim sinovima. Poruka roditeljima je da ne šalju svoje sinove u fratre jer im neće biti lako u budućem životu. Hercegovačkim mladićima se poručuje ne idite u fratre jer vas očekuju nevolje s biskupom i pođite u njegovo sjemenište, jer će vam biti lagodniji život kao dijecezanskim svećenicima.
Fra Vladimir Kozina: Sredinom lipnja ove godine svim hercegovačkim fratrima ponuđena je “Izjava o posluhu”, pa mi koji je nismo potpisali prihvatismo riječi prijetnje biskupa Perića: koji ne potpišu “Izjavu” čeka ga dužnost čistača samostanskih hodnika ili pometača crkvenih dvorišta.
A to bi značilo da je Hercegovačka franjevačka provincija osuđena na odumiranje što već godinama ističu fratri kao pozadinu sukoba mostarsko-duvanjskog biskupa s njima.
“Izjava o posluhu” obvezuje hercegovačke fratre da nakon primanja ispovijedne ovlasti moraju “djelovati u skladu sa Zakonikom kanonskog prava”, a to pretpostavlja da oni unaprijed nisu spremni ponašati se kako to Crkva od njih traži.
Nadalje, od njih “Izjava o posluhu” vrlo oštro zahtijeva “da ću nastojati da se u cjelini provede Dekret Romanis pontificibus”…, da se prema crkvenoj praksi predaju župe — župni ured i crkve s crkvenim inventarom i imovinom — na slobodno raspolaganje Biskupu”.
A tu se misli na župe Nevesinje i Jablanicu, Blagaj/Bunu, Crnač, Čapljinu, Gradac Mostarski, Grude i Ploče-Tepčići.
“Izjava” ide i dalje od onoga što predviđa Dekret Romanis Pontificibus te traži “posluh” u cijepanju župe Humac (Ljubuški) na župe Crni Grm-Prolog i Zvirići-Bijača, te traži od hercegovačkih fratara da neće služiti mise, ispovijedati vjernike i tako dalje na području četiri novoosnovane župe u Mostaru.
Ni jedan biskup nema pravo tražiti od redovnika reda izuzetog od njegove vlasti da provodi one dekrete koje idu u nadležnost uprave njegove provincije i središnje uprave njegova reda. Što bi to župnik u Posušju morao činiti da župa u Crnaču bude biskupu na raspolaganju?!
Zbog “neposluha Svetom Ocu i Generalnom ministru Reda” otpušteni su iz Franjevačkog reda Bonifacije Barbarić, fra Božo Radoš, fra Mile Vlašić, fra Nedjeljko Martinović i fra Luka Marić.
“Izjava o neposluhu” traži od njihove bivše subraće da ne priznaju “valjanim njihovo nekanonsko asistiranje crkvenim ženidbama i neovlašteno ispovijedanje vjernika”.
Ne pretpostavlja li to da oni mogu nešto suprotno činiti? Možda da imaju takve ovlasti?
Franjevci od osnutka svoga Reda žive u ozračju svojevrsne demokracije u kojoj je komuniciranje između njih i biskupa dekretima i “izjavama neposluha” neprirodna stvar.
2006. – Povjerenstvo za planiranje razvoja zajednice općine Posušje odabralo je četiri projekta koja će se realizirati u suradnji s Projektom upravne odgovornosti GAP u ukupnom iznosu od 90.000 dolara. Povjerenstvo je, sukladno usvojenim kriterijima, uz nazočnost predstavnika GAP-a, izvršilo bodovanje prispjelih projekata, a njih je na raspisani natječaj prijavljeno ukupno dvadeset.
Najveći broj bodova dobili su projekti dovršenja općinske vijećnice u staroj zgradi općine čija je obnova u tijeku. Drugi projekt čija će realizacija krenuti ubrzo jest izgradnja nogostupa uz prometnicu Posušje – Imotski, kojim će se riješiti višegodišnji problem školske djece koja pješice idu u školu uz ovu iznimno prometnu prometnicu.
Treći projekt koji su odobrili predstavnici GAP-a jest izgradnja višenamjenskoga igrališta za djecu i mlade u gradskom naselju Meljakuša III. Posljednji, četvrti projekt, jest izgradnja nogostupa uz prometnicu Posušje – Tomislavgrad do križanja Ričina, odnosno uz ulicu Šimice Karamatića. Sredstva za realizaciju ovih projekata, koja će početi ovih dana, osigurali su američka agencija za razvoj USAID i švedska agencija za razvoj SIDA.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
