Lepa Brena ipak nije zapjevala u Grudama, iako je to planirano bilo da se dogodi na današnji dan 2004. godine.
Razlog njezina nepojavljivanja na pozornici diskoteke Paris u Ružićima nedaleko od Gruda jest – nevrijeme praćeno kišom. Naime, spomenuta diskoteka pod krovom može ugostiti tek nekih dvije-tri stotine gostiju, dok je najveći dio prostora diskoteke (neki spominju čak sedam, osam dunuma, ili osam tisuća kvadrata!), na otvorenome. Kad se nebo otvorilo, Fahreta Jahić i njezini manageri su odlučili da negdašnja velika zvijezda negdašnje države – ne nastupi.
https://www.youtube.com/watch?v=PcPRXWOn0iU
Fešte je, međutim, u ovoj diskoteci ipak bilo. Naime, u natkriveni prostor se uguralo ljudi koliko je fizički bilo moguće, a Brenina predgrupa prašila je do, prema nekim informacijama, šest ujutru! Zašto i ne bi kada nikada prije nisu svirali pred više ljudi… Odgađanje nastupa srbijanske pjevačice ipak nije iznenadilo Grude i okolicu.
Kiša koja je lagano natapala ovaj kraj tijekom cijelog petka upozoravala je na mogućnost odgode, a oni najzagriženiji fanovi iz okolice ipak su se odlučili na odlazak u Ružiće. Ipak, oko 22 sata stigla je definitivna odluka da nastupa Brene neće biti, tako da su u Parisu u petak na večer tulumarili ustvari oni koji su došli iz okolnih mjesta. Kad su već tu, što da se ne razvale, zar ne?
I tako je propala Brenina invazija na Hercegovinu. Nebo je reklo stop! Međutim, invazija je malo prejaka riječ. Naime, gospođa Živojinović, koja već desetljećima živi i djeluje u Srbiji i Crnoj Gori, u BiH nastupa kao građanka BiH. Kako? Jednostavno, kao Fahreta Jahić rođena je u Brčkom, osobna iskaznica joj je bosanskohercegovačka, kao i putovnica, te je Brena – domaća. Osim toga, njezin nastup u Grudama, a vrlo vjerojatno i onaj u Tuzli, organizirala je managerska agencija iz Sarajeva.
Sve ovo znači da Brena, kao državljanka BiH, nije bila obvezna platiti ni pfeninga županijskim institucijama, kao što bi to bilo da joj kojim slučajem dokumenti glase na stvarno mjesto prebivanja i življenja, dakle u SiCg. Došla, zapjevala i pokupila pare. A državi – šipak. Ko nam je kriv kad smo sami tako odredili, ona je samo poštovala zakonske propise. E sad, treba li ove i ovakve propise mijenjati? Po ovome sudeći – da. Hoće li se to učiniti? Po svemu sudeći – ne.
https://www.youtube.com/watch?v=11lK0YntRbE
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1990. – U Buenos Airesu preminuo Vjekoslav Vrančić.
Rođen u Ljubuškom, hrvatski političar, ekonomist, emigrant i pisac, član HSS-a, a kasnije i ustaškog pokreta, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obnašao je razne dužnosti, također i ministarske.
2005. – Istina je, želim Imotu, uostalom naša ponuda je već u Hrvatskom fondu za privatizaciju. Ne krijem da želim preuzeti i viški Vinogradar, a mogu po prvi put javno reći da želim i onaj najslađi zalogaj – Dalmacijavino.
To je bio jasan i otvoren odgovor Milana Lučića, poznatog hercegovačkog poduzetnika, na javno, pomalo uvijeno, priznanje ruskog tajkuna Dmitryja Zheleznyaka kako razmišlja o ulaganju u Imotu. Nema više nikakve sumnje, iza nedavno objavljene priče o posrnuloj imotskoj tvrtki krije se zapravo predigra velike bitke za kontrolu nad dalmatinskim vinarstvom i vinogradarstvom.
Prema pouzdanim informacijama, Lučić i Zheleznyak ciljaju potpuno iste mete, s tim da, s nešto diskretnijim ambicijama, svoju šansu traže Ivica Todorić s Agrokorom, hvarska vinarska obitelj Plančić, i još neki ulagači.
Privatizacijski rasplet spomenutih tvrtki moguće je očekivati na koncu ove ili početkom sljedeće godine, kad se razriješe sve sporne stavke i pripreme natječaji. Brzina će, kao i uvijek, ovisiti o politici koja ovom poslu prilazi s nesumnjivim i razumljivim oprezom.
U Imoti, koja je gotovo u stopostotnom državnom vlasništvu, potraživanja ima Splitska banka, Vinogradar je u stečaju i u njemu Lučić kao vjerovnik kontrolira situaciju i korak je ispred konkurenata, dok je Dalmacijavino nakon silnih peripetija i traženja modela konačno pripremljeno za privatizaciju, pisala je Slobodna Dalmacija.
“U ovoj godini želimo završiti veliki projekt uređenja moderne vinarije u Ljubuškom i konačno razriješiti priču oko Vinogradara, a onda smo spremni dati kvalitetne ponude za Imotu i Dalmacijavino” – kazao je tom prilikom Lučić i odbacio tezu kako bi se u konačnici svi ti kapaciteti mogli integrirati pod nazivom Hepok.
“Ne, mi kupujemo posrnule brandove i to samo zbog njihova imena. Dakle, ostat će Imota, Vinogradar, Dalmacijavino, želimo modernizirati kapacitete, razviti proizvodnju i oplemeniti ono što ima tržišnu vrijednost” – ustvrdio je tada Lučić.
https://www.youtube.com/watch?v=nvKZ8JUv_zU
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
