Na današnji dan 1973. godine u Chicagu je preminuo fra Dominik Mandić, hrvatski povjesničar, crkveni povjesničar i političar, franjevac. Njegove su povijesne knjige nezaobilazna literatura za stariju povijest hrvatskoga naroda i povijest Bosne i Hercegovine.
U Širokom Brijegu polazi i završava pučku školu, te pohađa glasovitu franjevačku gimnaziju, uz osmi i deveti razred koji polaže u Mostaru. U Fribourgu studira teologiju i stječe doktorat iz crkvene povijesti. Tamo je 1912. postao svećenikom.
Rat ga je omeo da već tada (1914.) ne okruni svoje školovanje doktoratom pa je to učinio kasnije, g. 1921. Po povratku u Mostar imenovan je vjeroučiteljem u mostarskoj državnoj gimnaziji te izabran za starješinu Hercegovačke franjevačke provincije; pozvan za profesora u Rim, na zamolbu vlastite Provincije prihvaća ravnateljstvo velike klasične gimnazije na Širokom Brijegu.
U razdoblju rojalističke Jugoslavije (1918.-1941.) gojio je, bar u početku, neke projugoslavenske iluzije, no uskoro se otrijeznio uvidjevši besperspektivnost te tvorevine i njezin kroatofobni karakter. Godine 1939. izabran je u središnju upravu Franjevačkoga reda u Rimu, u svojstvu predstavnika svih franjevačkih provincija u slavenskim zemljama i generalnoga ekonoma Reda. U Rimu je dočekao ratnu 1941.
Čin proglašenja NDH doživio je bez puno entuzijazma, smatrajući to političkim aktom koji ne odražava slobodno očitovanje volje hrvatskoga naroda. Zauzimao se u crkvenim krugovima protiv progona Srba, Roma i Židova, potaknut ponajviše kršćansko-humanističkim stavom, isto kao što je i tražio da se odustane od masovne retorzije nad srpskim življem nakon četničkih zlodjela u okolici Mostara u travnju 1941.
Realistički je procijenio da su prilike nastanka NDH nepovoljne po mogućnost dugoročnoga održanja, pa se uključuje od 1942. kao posrednik u više pokušaja uspostave kontakta sa zapadnim saveznicima, predviđajući propast sila Osovine. No, njegovo posredovanje je palo na neplodno tlo, pa je Mandićev utjecaj dao više rezultata u godini poraza NDH, kada je uspio spasiti nekoliko stotina hrvatskih bjegunaca pred jugokomunističkim terorom, a navlastito organizirati socijalnu skrb za više desetaka tisuća izbjeglica. Njegovim prinosom osnovana je u izbjegličkom logoru Fermo hrvatska tiskara u kojoj su se tiskale novine i knjige za hrvatske izbjeglice.
Kada je 1946. i 1947. u Italiji nastao, temeljem sporazuma zapadnih saveznika i Jugoslavije, pravi lov na ugledne Hrvate, Mandić je sredstvima Reda omogućio desetcima najistaknutijih hrvatskih časnika i intelektualaca da izbjegnu izručenje koje je vodilo u sigurnu smrt, osiguravši im putovnice za prekomorske zemlje, poglavito Latinsku Ameriku. Godine 1952. seli u Chicago, preuzevši straješinstvo hercegovačkih franjevaca u sjevernoj Americi. U Chicagu se, sve do smrti, posvećuje isključivo duhovnom i znanstvenom radu.
Da se u slučaju Dominika Mandića nije radilo samo o jednostrano nacionalno ideologiziranoj povjesnici (koju bi bilo lako pobiti i ismijati), govori dovoljno jasno činjenica da je jedno od njegovih glavnih djela, “Etnička povijest Bosne i Hercegovine”, bila ne samo proskribirana od jugokomunističkih vlastodržaca, nego je i potencijalni posjednik toga teksta mogao i zbog toga završiti u zatvoru u SFRJ – tolik je bio strah od knjige koja je faktografski obilovala podatcima o hrvatstvu stare bosanske politije, a što bijaše noćnom morom aktera srbizacije i muslimanizacije suvremene Bosne i Hercegovine koji su pribjegavali prekrajanju ili prešućivanju činjenica o starijoj povijesti BiH. To može izgledati groteskno, no isti je mentalni sklop vodio i staljinističke i slične nadripovjesničare, sve po Orwellovoj maksimi: tko kontrolira prošlost, upravlja budućnošću.
Glavna djela Dominika Mandića su: “Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda”, “Bogumilska crkva bosanskih krstjana”, “Crvena Hrvatska”, “Državna i vjerska pripadnost sredovječne BiH”, “Etnička povijest Bosne i Hercegovine”.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN
2013. – Na području Bila, lokalitetu između Mostara i Širokog Brijega, 23. kolovoza, na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima položen je kamen temeljac za izgradnju najvećeg groblja mira u Europi.
U mjestu Misišta na visoravni Bile položili su ga predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora (HNS) BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović te predsjednik Koordinacije povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskoga rata i poraća Ilija Vrljić.
Kamen temeljac blagoslovio je don Ivan Turudić, vojni dušobrižnik.
“Ovo je Groblje mira koje je otvoreno za svaku žrtvu bez obzira na to iz kojeg naroda potjecala i pod kojom je čizmom stradala”, kazao je Čović.
“Neprihvatljivo je skrivanje istine o zločinima počinjenima nakon Drugog svjetskog rata”, nadalje je istaknuo Čović te poručio: “Moramo učiniti sve da istina koja je skrivena na brojnim lokacijama u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, te koje svakodnevno obilazimo i spominjemo, konačno iziđe na vidjelo”.
Čović je optužio režim koji je “čak 45 godina” i to “sustavno pokušavao skriti istinu o tim događanjima”, a posebno važnim ocijenio je projekt postupka rasvjetljavanja stradanja 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca te brojnih obitelji. Prema njegovim riječima, otvaranjem Groblja mira želi se oživjeti ono što se pokušalo sustavno sakriti pa se više neće špekulirati o žrtvama kako u Hercegovini tako i u Bosni.
Ilija Vrljić napomenuo je da je lokalitet Bile odabran za groblje upravo zato što to mjesto simbolizira najviše stradanja i žrtava iz Drugog svjetskoga rata i poraća, a drugi je razlog njegov geostrateški položaj. Prema trenutačnim podatcima na širem području Hercegovine broj žrtava komunističkoga režima mogao bi biti oko 20.000.
1957. – Rođen Mariofil Soldo iz Donjeg Crnča kod Širokog Brijega. Dugi niz godina bavi se enigmatikom koju je objavljivao u ratzličitim časopisima i osvajao brojna priznanja na raznoraznim natjecanjima iz enigmatike.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
