1941. – Rođen fra Jozo Zovko, nadaleko poznati hercegovački franjevac iz Uzarića kod Širokog Brijega, osoba koja je nedavno blagoslovila predsjedničke dvore Kolinde Grabar – Kitarović. Duhovnik je brojnih udruga koje su izrasle na međugorskim porukama. Danas živi i radi u Zagrebu u franjevačkom samostanu Hercegovačke franjevačke provincije.
Rodio se kao osmo u obitelji od desetero djece u Uzarićima, župa Široki Brijeg. Osnovnu je školu pohađao Širokom Brijegu. 1957. je godine ušao u sjemenište u Bolu na otoku Braču. 1962. je ušao u novicijat u Franjevačkom samostanu na Humcu, Ljubuški. U Sarajevu studira teologiju od 1963. godine. Svećeničke je sakramente primio lipnja 1967. godine. Nakon zaređenja studij je nastavio u Ljubljani.
Nakon što je završio studij, otišao je službovati u župu Konjic, a potom je bio kapelan župi Čerinu. Bio je članom komisije Paxa za izradu katekizama i vjeronaučnih priručnika, koja je bila pri ondašnjem vijeću biskupske konferencije Jugoslavije. Katehetski rad mu je bio poznat po uspješnosti njegovih učenika s ljetnih katehetskih škola, zbog čijih je uspjeha 1974. bio nagrađen audijencijom kod Svetoga Oca. 1974. je upisao poslijediplomski studije religijske pedagogije na sveučilištu u Grazu. Dobio je ponudu za ostati raditi na tamošnjem sveučilištu, ali je izabrao vratiti se u rodni kraj. Dodijeljena mu je župa Posušje gdje je bio župnikom, a jeseni 1980. dodijeljena mu je nova župa gdje je bio župnikom, župa Međugorje.
Kad je došao u župu Međugorje, ondje je osnovao molitvenu zajednicu. Radio je na tome da se oživi Treći red u njegovoj župi. Dok je držao duhovne vježbe za časne sestre u Zagrebu, zbilo se 24. lipnja 1981. prvo Gospino ukazanje. Nije lakomisleno pristupio tom događaju te je isprva bio sumnjičav. Radi izbjegavanja svih zabluda i lakovjernosti, pozvao je narod na molitvu. Moleći Gospodina za znak, doživio je osobno iskustvo Gospine prisutnosti. Uvjerivši se osobno, postao je jednim od najvećih promicatelja Gospinih poruka i najvećih svjedoka događaja. Postao je duh pokretač događaja u svezi s ukazanjem Gospinim u Međugorju.
Jugokomunističke ateističke vlasti nisu blagonaklono gledale na ovaj događaj, koji je kao takav snažnim izvorištem duhovne snage katoličanstvu i hrvatstvu u BiH i svim republikama i pokrajinama ondašnje države. Stoga su vlasti gledale ovo nemilosrdno zatrijeti u početku. Kao i svi svećenici koji su bili u svezi s ovim bili su predmetom nesmiljenih progona u ondašnjoj SR BiH. Tajne su službe nastojale zatrijeti svaku informaciju o Međugorju, a posebice prema fra Jozi Zovki.
Politički mig Branko Mikulić, visokog komunističkog dužnosnika i stranačkog ideologa u BiH bio je prvi udar. Taj znak novinarima za medijsku harangu dao je na govoru na Tjentištu 4. srpnja 1981. godine, na ondašnji državni praznik Dan borca. Tom je prigodom bez ustezanja izjavio “da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti”. Ta je etiketa poslije bila provlačila se kroz sve optužbe i kazneni postupak kojim su teretile i progonili fra Jozu Zovku, neke mladiće iz okolice Ljubuškog te fra Ferdu Vlašića i fra Jozu Križića. Malo poslije govora mržnje protiv katoličkih Hrvata u BiH koji je izrekao ondašnji član Predsjedništva SRBiH Ivo Jerkić na jednome skupu u Čitluku, kasno navečer fra Jozo Zovko je uhićen 17. kolovoza 1981. i sproveden u istražni zatvor mostarskog Okružnog suda.
Pred sudom je fra Jozu Zovka branio poznati hrvatski odvjetnik Milan Vuković. Montirani proces koji je uslijedio bio je jedinstven po tome što je sadržaj Svetog pisma postao dijelom optužbe i kazne (!) koju je sud izrekao običnom fratru, za tekst koji svi fratri svakodnevno čitaju. Osuđen je na tri godine zatvora. Uložio je utok na tu presudu. Dijelovi optužnice su mu odbačeni na Saveznom sudu u Beogradu te je presuda smanjena na godinu i pol dana zatvora. Odrobijao je u zatvoru u Foči sve do 1983. godine.
Ondašnje su jugokomunističke vlasti računale da će uhićenjem fra Joze Zovka zauvijek riješiti se slučaja Međugorja i “ojačati” samoupravni socijalizam temeljen na deluziji “bratstva i jedinstva” t.zv. “jugoslavenskih naroda”.
Nakon što je izašao iz fočanskog zatvora 1983. godine, dodijeljena mu je župa Bukovica u kojoj je bio župnikom do 1985. godine. Novo mjesto župnikovanja bila mu je Tihaljina u kojoj je bio sve do 1991. godine. 1991. postao je gvardijanom samostana u Širokom Brijegu gdje je tu dužnost obnašao do 1994. godine.
Kad su velikosrpske snage napale Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, pohodio je moćna svjetska sjedišta moći 1991. i 1992. pozivajući ih zaustaviti rat. Dvaput je govorio u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i u Strasbourgu u Europskom parlamentu. Još se susreo s brojnim državnicima i političarima u SAD-u, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i u sjedištu EU, Bruxellesu.
Poslije rata osnovao je brojne udruge koje su širile međugorsku Gospinu poruku i humanitarne ustanove, držao je duhovne vježbe, propovijedi, širio je Gospinu poruku mira i ljubavi u brojnim velikim i malim državama na svim kontinentima, držao je seminare duhovne obnove (otok Jakljan). 2009. je uzeo anno sabatico zbog zdravstvenih razloga.
Lik fra Joze Zovke utjelovio je u poznati holivudski glumac Martin Sheen u filmu Jakova Sedlara Gospa iz 1994. godine.
Udruge i ustanove koje je organizirao ili koje su osnovane na njegov poticaj:
Međunarodno kumstvo djetetu Hrvatske, sjedište u Zagrebu
Međunarodno kumstvo djetetu Herceg- Bosne, sjedište u Širokom Brijegu
Molitveni pokret za mir – molitveno pobratimstvo Pohođenje
Zavod Svete Obitelji, kuća za smještaj, odgoj i obrazovanje djevojaka bez roditelja
Dom „Marija Naša Nada“, prva ustanova na području zapadnohercegovačke županije za skrb o djeci s poteškoćama u tjelesnom i/ili psihičkom razvoju
Knjige sastavljena na osnovi njegovih propovijedi i kateheza:
La mia Testemonianza, prireditelja Mattea Rossija i Sergija Pagliarola, 1989.
Ne boj se Davide, pripremila Lise Baril-Leclerc, 1989.
A Man Named Father Jozo, priredila Riehle Foundation, 1989.
Devetnica širokobriješkim mučenicima, prireditelja Mattea Rossija i Sergija Pagliarola,1991.
Međugorje, Una Testemonianza, prireditelja Sergija Pagliarola, 1994.
He Ahi A Tu Madre, priredila Maria Victoria Trivino, Osc, 1995.
Gospin zov, priredile Geraldine Hemmings i Carrie Swearingen, 1998.
Meditacije Gospinih poruka 2004.
Meditacije Gospinih poruka 2005.
Oservare i frutti, 2005.
Pet kamenova, 2008.
Adoriamo, 2007.
Ta su izdanja prevedena s hrvatskog na talijanski, španjolski, njemački, korejski, francuski i engleski jezik.
Nagrade i priznanja:
1974. audijencija kod pape zbog njegova izvrsnog vjeroučiteljskog rada.
1999. godine pozvali su ga katolički biskupi u Betlehem na proslavu 2000 godina rođenja Isusa Krista.
Povelja iz kolovoza 2002. pape Ivana Pavla II. kojom mu je papa udijelio posebni apostolski blagoslov.
Zadužen 2005. godine za obnovu Franjevačkog samostana na otočiću Badiji.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN:
1945. – Rođen fra Zdenko Karačić u Gornjem Crnču, župa Crnač, općina Široki Brijeg. Nakon osnovne škole stupa u Franjevačko sjemenište u Visokom 1959. Franjevački habit oblači 14. srpnja 1963. na Humcu, jednostavne zavjete polaže 25. ožujka 1966. na Humcu, a vječne 27. travnja 1969. u Trentu.
Filozofiju i teologiju studira u Visokom, Sarajevu, Trentu i Rimu od 1966. do 1971. U lipnju 1979. postiže magisterij iz katehetike na Salesianumu u Rimu. Za svećenika je zaređen 13. lipnja 1970. u Italiji. Kao svećenik službovao je u Posušju, Drinovcima, na Humcu, Čitluku, Konjicu, Kočerinu, Širokom Brijegu, Mostaru. Nakon teške bolesti preminuo je u petak, 8. kolovoza 2014. godine u bolnici u Mostaru.
1934. – Rođen Ivan Lasić – Gorankić, nadaleko poznati udbaš iz Uzarića kod Širokog Brijega. Bio je nadređeni Josipu Perkoviću kada je u Njemačkoj likvidiran hrvatski emigrant Stjepan Đureković.
Lasić je 1983. bio šef savezne, II. Uprave Službe državne bezbednosti u Beogradu, a Perković na čelu iste, ali republičke Uprave u Zagrebu. Bivši učitelj u Lištici (Široki Brijeg), zapravo je koordinirao rad republičkih odjela koji su bili zaduženi za borbu protiv tzv. ekstremne emigracije. Bio je, što se ono kaže, na izvoru. Blizu tadašnjem stvarnom gospodaru svih tajnih službi u bivšoj Jugoslaviji, Titovom suborcu, rigidnom komunistu, slovenskom kadru Stani Dolancu. Znao je dobro odnose u Beogradu, način na koji su se donosile odluke, bio je pravi insajder.
Veoma je rano postao suradnik UDBA-e i u tom se poslu posebice istakao u razdoblju od 1950. do 1964., dok je radio kao učitelj u Modriči i na Širokom Brijegu. Koncem 1964. stupio je u Službu državne bezbjednosti, u kojoj je radio sve do umirovljenja 1988. Najprije je počeo raditi u širokobriješkoj ispostavi Udbe, ali je vrlo brzo unaprijeđen i prebačen u Centar Službe državne bezbjednosti u Mostaru, gdje je radio kao operativac u upravi za borbu protiv emigracije. Godine 1974. postao je šef te uprave, te s tog mjesta odlazi u Beograd na mjesto načelnika Druge uprave Saveznog sekreterijata unutrašnjih poslova (SSUP).
Lasić je na Sudu konstatirao da nije bio uključen u proces likvidacije Đurekovića, ističući da je na tomu radio drugi Širokobriježanin Stanko Čolak kojeg je on naslijedio na funkciji načelnika II. Uprave SDB-a u Beogradu.
1938. – Drago Lončar je rođen 19. ožujka 1938. godine u Donjem Gracu kod Širokoga Brijega. Kao srednjoškolac igrao je nogomet u Veležu, zatim se posvetio atletici (kugla, koplje, disk, skok u dalj, troskok…). Bio je član više atletskih klubova, AK Velež, ASK Split i AK Sarajevo, te omladinski i seniorski reprezentativac Jugoslavije.
Dragin rekord u bacanju koplja za mlađe juniore (59,62), postignut 1957. godine, nikada nije oboren, dok je rekord za starije juniore (68,82) srušen tek nedavno. Njegovi najbolji rezultati su: 75,62 – (staro) koplje, 17,72 – kugla, 7,12 – dalj, 14,98 – troskok… Zbog posla (profesor tjelesnog odgoja), rano je ostavio atletiku, te igrao nogomet za širokobriješku Mladost, a rukomet i odbojku za Radnik (Donji Vakuf). Kao trener, bio je s atletičarima bivše države na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980., te s reprezentacijom Hrvatske na Paraolimpijskim igrama u Sydneyu 2000. godine.
Bio je i trener poznatoga paraolimpijca Ante Pehara, svjetskog rekordera u skoku u dalj i troskoku, te osvajača tri zlatne i jedne srebrne medalje na svjetskim prvenstvima u Rimu 1985. i Parizu 1991. godine. Kao profesor u Širokom Brijegu otkrio je niz darovitih atletičara. Posljednjih godina radio je kao trener mladih atletičara u Zrinjskom. Preminuo je 27. siječnja 2013. godine.
2004. – OESS reagirao na priopćenje koje su u Š. Brijegu potpisali predsjednik HDZ-
a BiH Bariša Čolak i petorica ministara obrazovanja iz pet većinski hrvatskih županija o zaštiti hrvatskog jezika.
Ministar obrazovanja u Vladi ZHŽ-a Jozo Marić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju izjavio kako hrvatski narod ne traži ništa što nije u skladu s ustavom, ništa više od prava na naš hrvatski jezik, hrvatske udžbenike i škole i očuvanje hrvatske kulture, ništa što je izvan konvencija o pravu čovjeka.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike “Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
