Tuta je pušten na slobodu na današnji dan prije dvije godine! Mladen Naletilić Tuta (66), nekadašnji zapovjednik Kažnjeničke bojne, odslužio je kaznu koju mu je izrekao Haaški sud i stiže u Zagreb, gdje će se smjestiti kod jednog od dvojice svojih sinova koji u Zagrebu žive i rade. Tuta je bio osuđen na 20 godina zatvora za ratne zločine nad Bošnjacima u Mostaru, Sovićima i Doljanima, za mučenje, ranjavanje i seljenje civila, razaranje, pljačku i progon po političkoj i vjerskoj osnovi. U ponedjeljak navečer je zrakoplovom stigao u Split, javio je HRT.
Stigao je izravnim letom iz Rima, a u Splitu su ga dočekali sinovi i prijatelji. Haaškom sudu Tuta je izručen 2000. godine, osuđen je 2003. godine, a upravo mu je sada isteklo dvije trećine, odnosno 13 godina zatvora, nakon koliko Haaški sud pušta osuđenike na slobodu. Kaznu je izdržavao u Rimu, u zatvoru Rebibbia, a u Italiji se obrazlaže da se pušta na slobodu zbog lošeg zdravlja te je odmah i protjeran.
U Širokom Brijegu, gdje je rođen i gdje je bilo sjedište njegove Kažnjeničke bojne, o njegovu povratku nije bilo raspoloženih za razgovor, njegov brat Mimek samo se zahvalio. Ipak, u kavanama je to bila najčešća tema tih dana. Jednako kao i drugdje u Hercegovini, kad se spomene ime zapovjednika Kažnjeničke bojne, to izaziva različite reakcije, a najčešće ga se vezuje uz nesretne epizode tijekom rata.
Na uzvisini koja se zove Cigansko brdo i s kojega se kao na dlanu vidi Široki Brijeg Naletilić je sagradio kuću u kojoj je živio poslije rata. U ovome objektu odavno nema nikoga, a priča se da se Tuta zasad ne planira vratiti u Široki Brijeg, gdje je veliki broj njegovih bivših suboraca i pristaša, zbog sudskog postupka u Hrvatskoj. Šapće se i da brojni još uvijek strahuju od njegova povratka, neki tajkuni mu duguju novac, ali i zato što podsjeća i na unutarhrvatski sukob, zbog čega su jedno vrijeme Široki Brijeg i Ljubuški bili na ratnoj nozi, pisali su tih dana ovdašnji mediji.
“Najbolniji unutarhrvatski sukob bila je likvidacija generala HOS-a Blaža Kraljevića i njegove pratnje u kolovozu 1992. godine. Za ovaj slučaj do sada se nije vodio ni jedan sudski postupak. U medijima se tvrdi da se istraga vodi, ali u Tužiteljstvu BiH potvrdu nismo dobili. Tužiteljica Vesna Budimir bila je zauzeta, u sudnici”, pisao je primjerice Večernji list.
Inače, Kraljević i pratnja, među kojima su bila i dvojica Bošnjaka te jedan Albanac, likvidirani su u zasjedi koju je postavio HVO, a prema dostupnim informacijama, ubili su ih pripadnici Kažnjeničke bojne. Prema službenoj verziji, pripadnici HOS-a zapucali su na kontrolnu točku, nakon čega su svi likvidirani. A upravo se u tome vremenu Kraljević otvoreno protivio podčinjavanju Hrvatskome vijeću obrane te je pozivao na borbu u sklopu Armije BiH, koja se kasnije pretvorila u oružane snage pod bošnjačkim nadzorom.
Tijela devetorice ubijenih hosovaca prevezena su u Split gdje je provedena obdukcija. Ratne vlasti nikada nisu provele suđenje za ovu likvidaciju. Nakon što je očito hrvatski državni vrh u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini donio zapovijed o uklanjanju Tute i njegova najbližeg pratitelja Vinka Martinovića Štele, on se slučajno našao na granici, gdje je uhićen na osnovi tjeralice raspisane u Hrvatskoj.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN:
1901. – Održana konstituirajuća skupština Hrvatskog pjevačkog i tamburaškog društva “Trebižat”:
“…Ljubuški ima od juče dne 17. o. mj. svoje prosvjetno stjecište, hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo “Trebižat”, koje se je jučerašnjom brojnom skupštinom pod predsjedanjem mn. p. o. Anđela Nuića, gvardijana, u prisutnosti oblastnog izaslanika g. Abduselama Hrasnice, zakonito konstituiralo.”
Poslije govora predsjednika i burnog aplauza oko 120 građana pročitana su društvena pravila koja su od vlade odobrena, a zatim su se upisivali novi članovi. Kako dopisnik ističe, “krasno je bilo vidjeti kršnu kitu seljaka sa hrvatskim trobojnicama na grudima.”
Za predsjednika društva izabran je o. fra Anđeo Nuić, za podpredsjednika Ante Babić, za blagajnika Frane Luburić, za tajnika Ivan Sajko, za arhivara Josip Tomić. Izabrano je i šest odbornika: Ivan Vrančić, Mate Knezović, Ivan Miličević, Josip Krmek, Juko Tomić i Ivan Luburić.
Skupština je zaključena pjevanjem “Carevke” i hrvatske himne “Liepa naša domovino.” Uvečer je priređeno svečano sijelo sa plesom i pjevanjem hrvatskih pjesama. Prikupljeno je 500 kruna od priloga i članarine.
2006. – Ante Brkić rođen je 4. srpnja 1929. u Stubici, župa Studenci, a umro je 17. veljače 2006. u Petrinji. Četiri razreda niže gimnazije s malom maturom završio je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu.
Tu je zarobljen 7. veljače 1945. kada su partizani poubijali sve zatočene franjevce. Školske godine 1945./46. pošao je u V. razred muške realne gimnazije u Mostaru. U mjesecu listopadu 1945. susreo se s dr. fra Bonicijem Rupčićem koji ga je pitao ima li hrabrosti napisati neku crticu iz života đaka i profesora u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu.
Ante je bio iznenađen, zatečen, uzbuđen i u teškoj dilemi: ako napiše istinu, u zatvor će, ako odbije, ne bi bio dostojan spomenuti ime širokobrijeških mučenika. Kao svjedok tadašnjih ratnih zbivanja, Ante je napisao opširno izvješće koje je naslovio “Široki Brijeg u vrtlogu II. svj. rata”.
Cilj mu je bio poreći OZNA-ine tvrdnje da je u širokobriješkoj gimnaziji postojala organizacija ustaške mladeži, da je Široki Brijeg bio ustaški logor te da su fratri imali oružje i pucali na partizane za vrijeme borbi. Ubrzo nakon toga Ante je uhićen, podvrgnut strašnim torturama u zloglasnoj Ćelovini u Mostaru. Trebalo ga je prisiliti da opozove sve što je napisao. No, ostao je dosljedan svom izvješću pa je osuđen na višemjesečnu kaznu zatvora zbog navodno počinjenog kaznenog djela neprijateljske propagande.
Istodobno je izbačen i iz škole uz zabranu nastavka daljnjeg školovanja u svim srednjim školama u Mostaru pa je morao ponavljati V. razred i završiti ga u Sarajevu. U jednom svom kratkom životopisu Ante kaže: “Ne žalim batine, izgubljenu godinu, mučenja, jer sam govorio istinu o nevino pogubljenim profesorima-franjevcima i još i danas u duši ponavljam riječi pjesme Tvrtka Jelčića ‘Mrtvima koji žive’, a one glase: Oni nisu mrtvi, u nama žive, s nama se i danas bore, govore, dozivaju,… vole”.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike “Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
