Na današnji dan 1992. godine utemeljena je Prva gardijska brigada “Ante Bruno Bušić”. Postrojba je utemeljena kao pukovnija 13. lipnja 1992. godine, da bi 1994. bila preustrojena u gardijsku brigadu. Ime je dobila po hrvatskom političkom emigrantu Bruni Bušiću.
Povijest ove brigade započinje početkom ožujka 1992., u Posuškom Gradcu gdje je, po zapovjedi generala Ante Zorislava Rose, utemeljena prva profesionalna hrvatska postrojba u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosni. Tada HVO još nije bio služebno ni osnovan, a bošnjački političari u Sarajevu su sebe i sve oko sebe uvjeravali kako “rata neće biti”. Postrojba je popunjena isključivo dragovoljcima, s ciljem obrane od srpskog agresora. Prvi zapovjednik postrojbe bio je Slavko Grubišić, hrvatski povratnik iz emigracije.
Novoutemeljena postrojba nosila je naziv Bojna “Knez Branimir” sa četiri satnije, u Posušju, Ljubuškom, Širokom Brijegu i Uskoplju. Jačanjem bojnih djelovanja, te povećanjem potrebe za jednom obučenom i opremljenom, te visokomobilnom postrojbom, ova bojna je preustrojena u Pukovniju “Ante Bruno Bušić”. Pukovnija je svečanu prisegu položila na dan Sv. Ante, 13. lipnja 1992. god. Pukovnija je imala četiri bojne, posušku “Vitez Damir Martić”, širokobriješku “Ivica Jelčić Čarls”, livanjsku “Ferdo Sučić” i uskopaljsku “Zvonko Krajina”. Jačanjem borbi u srednjoj Bosni donesena je odluka o osnutku bojne u Žepču, koja je nosila naziv “Andrija Tadić”, također po poginulim pripadnicima postrojbe. U listopadu 1992. zapovjednik postrojbe postaje Antun Luburić.
Obuka i tereni smjenjivali su se u kontinuitetu, livanjsko bojište, mostarsko, središnja Bosna, Jajce, Zavidovići i okolica Žepča, čitava 1992. protekla je u napadnim operacijama, koje su Bušići, kako ih je hrvatski narod nazvao i prepoznavao, odrađivali visokoprofesionalno i uspješno. Došla je 1993., zategnuti odnosi između HVO-a i Armije BiH, bošnjačke i hrvatske politike, dovela je do novog, još krvavijeg rata. I opet su Bušići bili u prvome redu. Uskoplje, Bugojno, Konjic, Mostar, Žepče, Travnik, smjenjivale su se bitke, pobjede, ali je rastao i broj poginulih. Te godine obljetnica postrojbe nije obilježena. Samo nekoliko dana ranije na konjičkom ratištu, u osvajanju strateške kote pukovnija je imala nekoliko poginulih pripadnika. Zadaća je, usprkos žrtvama, i tada bila obavljena.
Kraj 1994. i sukoba s Armijom BiH Bušići su dočekali na uskopaljskom ratištu. Pukovnija potom prelazi u Čapljinu, gdje u vojarni “Božana Šimovića” počinje preustroj pukovnije u 1. gardijsku brigadu HVO “Ante Bruno Bušić”. Tada se prvi put na jednom mjestu objedinjuju sve bojne brigade, priključuju im se i tenkovske, topničke i mehanizirane bojne, osniva se protuoklopna raketna divizija. Pod zapovjedništvom tada brigadira, kasnije generala Željka Glasnovića, novoustrojena 1. gardijska priseže domovini.
Krajem ljeta počinje velika operacija Ljeto ’95. u sklopu koje Bušići s drugim gardijskim brigadama, te Specijalnom policijom HVO-a, oslobađaju grad Kupres i šire područje općine. Zimu Bušići provode “radno”, sudjeluju s drugim postrojbama HV-a i HVO-a u operacijama na livanjskom ratištu, stvarajući preduvjete za napadne operacije početkom 1995. “Zima”, “Skok 1 i 2”.
Nezaustavljivi nalet hrvatskih snaga zbrisao je linije srpske obrane u Livanjskom polju, oslobođen je Glamoč, Grahovo, Drvar, na kupreškom dijelu ratišta osvojen je, za Armiju BiH neosvojivi vrh Demirovac na kojeg su Bušići postavili veliki hrvatski stijeg. Potom je uslijedila operacija Oluja u kojoj su Bušići odradili ulogu vezivanja što većeg dijela srpskih snaga na sebe, napadom na utvrđenu kotu u kartama i vojnim izvješćima poznatu tek kao broj – 1422.
To je ujedno i jedina linija koju su Bušići napali, a nisu probili. S druge strane stajale su, između ostalih, i zloglasne “Pantere” iz Bijeljine, u biti pripadnici Postrojbe za posebne operacije Službe državne sigurnosti Srbije. Bušići će im vratiti milo za drago nešto kasnije, nakon zauzimanja Jajca, kada su im nanijeli takve gubitke da su prestali postojati kao postrojba. Nakon Oluje uslijedio je juriš na Banju Luku. Oslobođeno je Šipovo, Jajce, Mrkonjić Grad, zauzete hidrocentrale na Vrbasu, Bušići su s drugim postrojbama HV-a i HVO-a izbili na Manjaču, gledajući kao na dlanu Banju Luku, iz koje je bježalo što je pobjeći moglo. Po političkom nalogu, zaustavljeno je napredovanje hrvatskih snaga. Uslijedio je Daytonski sporazum, 1. gardijska je svoje sjedište izgradila u Drvaru, a dio postrojbe ostao je na Kupresu.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
2005. – 13. lipnja Katolici već tradicionalno obilježavaju blagdan Sv. Ante, a posebno ga na jedan način doživljavaju vjernici u Hercegovini. Ovom prilikom prisjetit ćemo se misnog slavlja koje se dogodilo u poznatom hercegovačkom svetištu na Humcu prije točno 10 godina na blagdan Sv. Ante.
U središnjem misnom slavlju, koje je predvodio dr. fra Zoran Senjak, sudjelovalo je više od 15 tisuća vjernika! U prigodnoj propovijedi dr. Senjak je govorio o važnosti žive crkve, te o ulozi Sv. Franje i Sv. Ante u njezinoj obnovi. Ukazao je na blizinu Sv. Ante s vjernicima bez obzira na to što je on živio prije više od 800 godina.
Ispričao je pripovijest o višestoljetnom spačvanskom hrastu i hrastovini, te tu priču usporedio s vjernicima i njihovom vjerom naglasivši da se pravi vjernik s vjerom rađa, živi i umire. Dodao je da se vjernici trebaju okrenuti prema Bogu onako kako se biljke okreću prema suncu.
“Malo je samo vjerovati, biti okrenut suncu koje se zove Bog. Treba u vjeri i s vjerom živjeti. Tu, nažalost, mnogi zapnu i misle da će to ići samo od sebe. A, neće. Jer Bog nas toliko voli da bez nas neće ništa. Toliko nas voli da želi zajedno s nama vidjeti plodove svojega uloga, kako u pojedincu tako i u svom narodu” – kazao je tom prilikom dr. Senjak.
2006. – Predsjednik HSP-a BiH dr. Zvonko Jurišić kazao je kako za loše stanje Hrvata u BiH ne želi tražiti ni u kome krivca osim ljudi koji posljednjih petnaest godina vode HDZ BiH i koji vode HDZ 1990.
“Riječ je o istim ljudima, samo su se podijelili u dvije stranke” – ustvrdio je Jurišić, pa bio i konkretniji:
“Želja nam je poništenje kriminalne privatizacije društvenih poduzeća, ali tu je i traženje načina da se vrati nelegalno stečena imovina. To su samo neki od razloga zašto ne možemo ni s jednim HDZ-om, a zasigurno to možemo realizirati s NHI-jem. Vodstvo NHI-ja i onda kad su bili na vlasti nije napravilo nikakvu kriminalnu radnju, a kad su pokušavali napraviti nešto konstruktivno, bili su sprječavani od lokalnog HDZ-a na terenu. Možemo vam samo navesti primjer kad je Krešimir Zubak organizirao pomoć Dobretićima, Jajcu i Odžaku. Kompletan građevinski materijal koji je pristigao, lokalni HDZ je prodao, odnosno pojedinci su uzeli novac”
“Ne, nije riječ o optužbama, nego o iznošenju istina o katastrofalnoj vladavini HDZ-a u BiH. Uostalom, nikad ne bismo mogli otići u koaliciju s onim ljudima koji su odgovorni za staru deviznu štednju. Riječ je i o jednom i o drugom HDZ-u. Ti su ljudi prekršili zakon o povratu imovine, a na vlasti su već petnaest godina. Međutim, mislim da se jedino s NHI-jem kao jačom oporbenom hrvatskom strankom možemo boriti protiv ovih zala. Pa nećemo valjda s članovima HDZ-a, koji na osnovi kriminala i prijevara vlastita naroda funkcioniraju” – rekao je dr. Jurišić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
