U Mostaru, na Desetom saboru HDZ-a BiH, na današnji dan 2007. godine, za predsjednika je izabran ponovno Dragan Čović, ovaj put na četiri godine. Čović je bio jedini kandidat za predsjednika stranke, unatoč nekim najavama kako će biti još kandidata radi demokratizacije izbora. Od ukupno 495 izaslanika sabora, Čoviću je svoj glas dalo njih 466, dok je 29 listića bilo nevažećih. U svom govoru nakon ponovnog izbora za predsjednika Čović je rekao kako je ovaj izbor za njega velika odgovornost zbog vrlo važnih reformi koje će se pokrenuti u sljedećih nekoliko mjeseci.
“Moramo pokazati snagom sloge da možemo proći kroz sva iskušenja koja će pred nas postavljati mnogi koji drugačije od nas vide BiH i ono što mi zagovaramo. Ja sam siguran da ćemo u konačnici pobijediti, ali samo ako budemo jedan glas kada su u pitanju najvažnija pitanja. Mi više od svih želimo BiH u kojoj ćemo svi biti apsolutno jednakopravni” – naglasio je Čović u prvom govoru nakon novog izbora.
Čović je s govornice poručio kako HDZ BiH nakon ovoga sabora ima novi Statut stranke, novi program stranke te kako svi oni koji žele raditi i surađivati s ovom strankom su dobrodošli, ako poštuju vodstvo i program ove stranke. Ovom izjavom Čović je jasno poručio pod kojim uvjetima i kako je moguća suradnja i eventualno ujedinjenje sa HDZ-om 1990.
“Vrata su svima otvorena, svakoga želimo bez obzira kakve nam poruke šalje, prije svega kao partnera i o svojoj ćemo sudbini sami odlučivati. Bio bi sretan da to odlučujemo zajedno sa svim drugim hrvatskim strankama u BiH kada se govori o vitalnim pitanjima. Ipak, trebamo znati da smo mi najodgovorniji Hrvatima u BiH, jer smo najveća hrvatska stranka u ovoj zemlji” – poručio je Čović.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1898. – Fra Anzelmo Slišković je rođen 12. svibnja 1898. godine u Grljevićima u Hercegovini. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. Franjevcem je postao 7. lipnja 1915. godine u franjevaèkom samostanu na Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Mostaru i Beču. Za svećenika je zaređen 8. prosinca 1922. godine.
Nakon svećeničkog ređenja služio je na župama Humac i Veljaci do svog odlaska u Ameriku u svibnju 1930. Među Hrvatima je djelovao na župama Sv. Jeronima u Chicagu, Sv. Ante u Sharonu i Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku.
Fra Anzelmo je tri godine (1947.-1950.) obnašao dužnost direktora Hrvatske franjevačke tiskare u Chicagu. Umro je 3. ožujka 1974. godine gradu Pensacola, FL u 75. godini života. Pokopan je 7. ožujka u franjevačku grobnicu na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.
1962. – Rođen dr. Ivica (Ivo) Lučić, hrvatski povjesničar, obavještajac i general iz Ljubuškog. U vrijeme Domovinskoga rata u BiH bio je načelnik SIS-a HVO-a.
Osnovnu školu je završio u rodnom Ljubuškom, kao i gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Mostaru i kraće vrijeme radio u odvjetničkom uredu u Ljubuškom. Na prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini održanim u studenome 1990. godine kao zastupnik HDZ-a BiH izabran je u Vijeće općina Skupštine BiH, a početkom 1991. počeo je raditi u općinskoj upravi u Ljubuškom.
U svibnju 1991. godine, nakon prvih oružanih napada srpskih paravojnih postrojbi i Jugoslavenske narodne armije (JNA) na Republiku Hrvatsku, imenovan je načelnikom Centra službi sigurnosti Mostar Ministarstva unutarnjih poslova BiH. Po eskalaciji rata u BiH, a neposredno nakon potpisivanja Sporazuma o prijateljstvu i suradnji između Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske u srpnju 1992. godine, iz policije je prešao u vojsku. Utemeljio je i vodio Sigurnosno informativnu službu (SIS) Hrvatskog Vijeća Obrane (HVO).
Aktivno je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine pa je tijekom rata stekao čin stožernog brigadira Hrvatske vojske (HV), a neposredno po završetku rata i čin general bojnika HVO-a. Od svibnja 1995. bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost u Predsjedničkom vijeću Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HR-HB).
Na izborima 1996. ponovno je izabran u parlament BiH. Bio je potpredsjednik Odbora za unutarnju politiku i sigurnost Zastupničkog doma parlamenta Federacije BiH. Od 1997. do 1998. bio je savjetnik za unutarnju politiku u Predsjedništvu BiH. Obnašao je dužnost pomoćnika ravnatelja Hrvatske izvještajne službe (HIS) Republike Hrvatske, a od 1999. do srpnja 2001. radio je kao predavač na Obavještajnoj akademiji Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) Republike Hrvatske.
Bio je vanjski član Odbora za Hrvate izvan Hrvatske u šestom sazivu Sabora Republike Hrvatske (2008.-2011.). U veljači 2002. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obranio je magistarski rad na temu Sigurnosno obavještajni sustavi u Bosni i Hercegovini 1980.- 1992. Na istom fakultetu doktorirao je u prosincu 2005. godine s temom Sigurnosna politika Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 1945.-1990.
Oženjen je i ima troje djece, trenutačno živi u Zagrebu i radi na Hrvatskom institutu za povijest. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predaje povijest dvadesetoga stoljeća.
Uredio je zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa Hum i Hercegovina kroz povijest te je objavio oko trideset znanstvenih i stručnih radova u više zbornika i časopisa: Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, National security and the Future, Zagreb, Gaudeamus, Mostar, Motrišta Mostar i Status Mostar. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima i okruglim stolovima u Zagrebu, Berlinu, Mostaru, Sarajevu, Neumu, Gradačcu, Velikom Trgovišću…
Odlikovan je s pet državnih odličja Republike Hrvatske, dodijeljene su mu dvije spomenice, pet medalja i dvije plakete za zasluge u Domovinskom ratu.
1985. – Preminuo fra Silvije Grubišić. Fra Silvije je rođen 8. travnja 1910. godine u Sovićima kod Gruda. Pučku je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao je 3. kolovoza 1929. Studij filozofije i teologije završio je Mostaru, gdje je zaređen za svećenika 16. svibnja 1935.
U SAD je došao 8. lipnja 1938. Po dolasku u Ameriku imenovan je župnim pomoćnikom, a kasnije i župnikom župe 
sv. Marije u Steeltonu. Od 1941. do 1949. godine boravio je u Chicagu kao urednik Hrvatskoga katoličkog glasnika i Hrvatskog kalendara te je osnovao fundaciju sv. Ante za nabočne predmete.
Nakon toga je djelovao kao župnik u Milwaukeeju (1949.-1950.), gdje je sagradio crkvu, Ambridgeu (1952.-1955.), New Yorku (1965.-1968.), Sault Ste Marie (1969.-1970.) i Sharonu (1981.-1982.). Fra Silvije je osim toga obavljao dužnosti gvardijana franjevačkog samostana u Chicagu u nekoliko navrata, poglavara rezidencije u Gulf Breezeu i prokuratora Kustodije.
Iscrpno se bavio i znanstvenim radom. Bio je urednikom “Hrvatskog kalendara” (1955.-1957.) i “Hrvatskoga katoličkog glasnika” (1941.-1948.) te priznati biblijski stručnjak i prevoditelj starozavjetnih biblijskih knjiga. S izvornika je preveo Mojsijevo Petoknjižje, Psalme, Prve proroke, Velike proroke, Poruku prognanika, Dvanaest proroka i Tužaljke, Rutu, Joba, Upute za život, Velepjesmu i Predsjedatelja.
Uz to je fra Silvije izdao i dva vrlo značajna djela Pripovijest o Bibliji i Od Domovine do Pradomovine (Chicago, 1979). Njegov prijevod Petoknjižja uvršten je u Bibliju koju je izdala Kršćanska sadašnjost iz Zagreba 1977. godine. Fra Silvije je god. 1982. imenovan župnim pomoćnikom u župi Sv. Augustina u West Allisu, gdje je i preminuo 12. svibnja 1985. u 75. godini života. Pokopan je slijedeći dan na groblju Holy Sepulchre.
2012. – Više od 200 mještana podrijetlom iz zaseoka Cere u Grudama, okupilo se na sv. misi povodom blagdana sv. Izidora, zaštitnika sela i zavjetne kapelice, na koju je nakon prošlogodišnje krađe, nakon donacija mještana iz svih krajeva zemlje i svijeta, postavljeno novo zvono. Zvono je blagoslovio fra Stanko Pavlović, koji je u propovijedi istaknuo njegov značaj.
“Naši stari su otkidali od svojih usta i usta svoje djece kako bi izgradili kapelicu i postavili zvono. Prvi zvonar bio je pokojni Iko Zovak. Kapelica i zvonik su ponovno obnovljeni 1987. Staro je prošle godine ukradeno 8. ožujka. Iako se govorilo o počiniteljima, grudska ih policija nikad nije otkrila. Već od prošle jeseni počeli smo se interesirati za nabavu i financiranje novog zvona. Dosta ljudi se odazvalo donacijama i sudjelovalo u njegovoj kupnji. Ono je izliveno u Zagrebu i teško je 137 kg s natpisom: Zavjetno zvono iz 1937. ukradeno je 2011., a novo zvono postavljeno je 2012. S jedne strane stoji križ, a ispod njega hrvatski grb”.
Na donjem rubu zvona stoji natpis ‘Sv. Izidor – Gradina Cere’. Zvono je izlio Josip Tržec u Zagrebu. Nakon blagoslova zvona i misnog slavlja upriličeno je druženje Cerana i njihovih prijatelja. Uz obilje gange, dipli i pjesme oživljen je duh ovoga mjesta koje broji nekoliko starijih mještana, a u prilog tomu zabilježen je komentar jedne starice koja je rekla: “Ma neka ga je odnijelo kad nam je ovako lijepo uz gangu i veselje”.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
