Današnja granična crta između Mletačke Republike i Otomanskoga Carstva na prostoru Drinovaca utvrđena je 1718. godine, odnosno 1721. godine, tri godine nakon Požarevačkoga mira između Osmanskoga Carstva, Austro Ugarske i Mletaka.
Imotska se krajina do tada prostirala od Klobuka do Roška Polja, a oslobođena je od Turaka u tzv. Malom ratu (1714.-1718.) između hrvatsko-mletačke i turske vojske. Novim ugovorom Turaka i Mlečana Hercegovini su ostale donja i gornja Bekija, a ostatak Hercegovine pripojen je Dalmaciji. Granica prema tadašnjoj Turskoj, a današnjoj Hercegovini, morala je biti udaljena od imotske tvrđave za domet topa. Tursku stranu zastupao je Mehmed-efendija Šaba, a mletačku generalni providur Alvise Mocenigo.
Konačni dokument o razgraničenju potpisan je na današnji dan 1721. godine. Samo se povlačenje granice na toj strani (Linea Moncenigo) oduljilo do 1733. godine, a povučena granica do danas je ostala ista. Granična crta između drinovačke župe i Hrvatske – od Runovića preko Slivna do Tihaljine – iznosi tridesetak kilometara.
Godine 1721. napravljena je i karta s granicom između Venecije i Turske po kojoj Drinovci ostaju kao pogranično područje između te dvije države. Na podlozi s lijeve strane karte nalazi se tekst na talijanskome jeziku pod naslovom Teritorio di Imoschi Dalmato et Ottomano ossia Bekiia, dok je s desne strane hrvatski prijevod koji glasi: „Dalmatinski i turski teritorij Imotskoga” ili Bekiia Dalmatinski teritoria Imotskoga je onaj dio turske pogranične turske linije do brda Biokovo na Makarskom i Omiškom području.
Turski teritorij Imotskoga ili Bekija je onaj dio koji se od pogranične linije proteže prema sjeveru i istoku. Ova je podjela uslijedila mjeseca kolovoza 1717, godine, kad je Imotski pomoću austro-mletačkih četa bio otet iz turske prevlasti, u kojiem je prilikom iza kako je uslijedilo novo razgraničenje, bivši inžinjer Zavrović svojevoljno polovinu teritorija prodao Turcima.
Ovaj dio koji obuhvaća slijedeća sela, t.j. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin, Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski, nazvano Bekija, čije zemljište posjeduju turske poglavice iz Mostara, Ljubuškoga i Livna!
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1995. – Rođen Anđelo Kvesić, službeno najbolji sportaš grada Širokog Brijega za prošlu godinu.
Stariji od braće Kvesića (mlađi brat je Ivan), koji se takorekuć od malih nogu bave karateom nastupajući za KK Široki Brijeg, te KK Hercegovina iz Zagreba.
Anđelo Kvesić je u svim mlađim dobnim kategorijama postizao izvrsne rezultate, a kao kruna mukotrpnog i dugotrajnog rada spoznaja je kako je danas seniorski reprezentativac Hrvatske, sudionik brojnih velikih natjecanja i momak od kojeg itekako i u budućnosti možemo očekivati vrhunska rezultatska ostvarenja.
Tko zna, ukoliko karate uskoro dobije status olimpijskog sporta jednoga dana nije isključena ni olimpijska medalja oko Anđelovog vrata!
2000. – Ministarstvo unutarnjih poslova Županije zapadnohercegovačke primilo je na praktičnu nastavu četvero kandidata Bošnjaka, što je još jedan korak k potpunom izvršenju obveza koje je to ministarstvo preuzelo.
Naime, sporazumom iz Bon-Petersberga predviđeno je da nacionalna struktura uposlenih u županijskim MUP-ovima bude razmjerna nacionalnoj strukturi u županijama utvrđenoj na posljednjem popisu pučanstva iz 1991. godine. Sukladno potpisanom sporazumu i nacionalnoj strukturi pučanstva iz 1991. godine, MUP Županije zapadnohercegovačke ima obvezu zaposliti 8 Bošnjaka i 4 pripadnika nacionalnih manjina. Četiri osobe bošnjačke nacionalnosti u tome ministarstvu rade već nekoliko godina, a četvero kandidata koji su u MUP stigli odraditi do 20 dana praktične nastave s mentorima, što nalažu i pravila Policijske akademije iz Sarajeva, po završetku nastave bit će primljeni u stalni radni odnos.
“Ovim će MUP Zapadnohercegovačke županije postati prvi županijski MUP na razini cijele Federacije koji je u cijelosti ispunio preuzetu obvezu razmjernog zapošljavanja malobrojnijega konstitutivnog naroda” – kazao je načelnik ureda ministra Vlado Pavičić.
2004. – “Seve u akciji” najprodavaniji je DVD, DivX ili videokaseta na banjolučkoj gradskoj tržnici, a kupuju ga svi, bez obzira na starost ili spol kupca. Slično je i u ostatku Republike Srpske, a glavni dobavljači filma su navodno dečki iz Širokog Brijega!
Bar su tako isticali prodavači istoga prilikom reportaže koju je u to vrijeme radila Slobodna Dalmacija.
Uz DVD “Seve u akciji” kao bonus domišljati trgovci dodali su i pornofilm “Kozjak u akciji”, pa je ukupna dužina trajanja filmova na DVD-u, zbog “kratkog trajanja filma u kojem je glavna glumica Seve”, s “Kozjakom” produžena na 86 minuta.
Cijene DVD-a kretale su se od 12 do 15 konvertibilnih maraka (KM), DivX pod nazivom “Severina sex” prodavao se po samo 5 KM, dok se odnedavno po ulicama Banjaluke, gdje se u središtu grada prodaju glazbeni CD-ovi i audiokasete, mogu pronaći i videokasete s 12-minutnim Severininim filmom, koji su se prodavali po popularnoj cijeni od 10 KM.
I dok jedni trgovci tvrde da kod njih Severinin DVD i DivX kupuju uglavnom muškarci i to najčešće mlađi, drugi trgovci kažu da videokasete kupuju većinom žene i sredovječni muškarci. Kažu da to jasno ukazuje da muškarci Severinu uglavnom gledaju na poslu, dok žene film gledaju doma.
Trgovac Zoran Malbašić tom prilikom reče kako Seve ima podršku Banje Luke uz poruku da “samo tako nastavi”.
“Napišite da je Banja Luka voli i da joj daje apsolutnu podršku” – kazao je uz osmijeh Zoran, koji je vjerojatno bio zadovoljan i prodajom DVD-a na svom “radnom mjestu” na tržnici.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
