Na današnji dan prije 70 godina (1945.) u rano jutro, kazuju povijesni izvori, 26-ta partizanska divizija pod zapovjedništvom pukovnika Bože Božovića otpočela je završni udar na Široki Brijeg. Vojna enciklopedija JNA kazuje kako je u to vrijeme politički komesar ove divizije bio potpukovnik Dušan Korać a načelnik štaba potpukovnik Bogdan Strupar.
Prema istom izvoru u sastavu ove divizije nalazile su se Prva dalmatinska proleterska brigada kojom je zapovjedao 
major Vaso Đapić, 11. brigada kojom je zapovjedao major Ivan Guvo, Dvanaesta brigada kojom je zapovjedao major Josip Marinković, Treća brigada pod zapovjedništvom Bogdana Viskića, a ovoj divizija bila je podređena i Druga dalmatinska proleterska brigada kojom je zapovjedao major Bruno Vuletić.
Devetnaesta divizija pod zapovjedništvom potpukovnika Stanka Parmaća iz pravca Čitluka opsjedala je Mostar a 29-ta divizija bila je angažirana u istočnoj Hercegovini. Od ostalih postrojbi angažiranih u ovoj operaciji svakako treba spomenuti i Motoriziranu topničku brigadu kojom je zapovjedao major Franc Misjak, Tenkovsku brigadu pod zapovjedništvom potpukovnika Periše Grujića, te Treću brigadu KNOJA kojom su zapovjedali major Jovan Andrić, te Ljubušak a kasnije sarajevski gradonačelnik major Džemal Muminagić.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN
1844. – Hercegovački franjevci imaju dopuštenje generalne uprave Franjevačkog reda i Kongregacije za raširenje vjere, odnosno dopuštenje za izgradnju samostana u Hercegovini. Ovim su činom prekinuli dugo i teško vrijeme turskog ugnjetavanja koje traje sve tamo od rušenja zadnjih franjevačkih samostana sv. Ante Padovanskog u Mostaru i sv. Katarine u Ljubuškom 1563. godine.
Trojica prvaka hercegovačkih franjevaca: fra Anđeo Kraljević, fra Ilija Skoko i fra Ilija Vidošević sastaše se 27. travnja 1842. u župnoj kući na Posušju te uputiše pismo biskupu Barišiću, apostolskom vikaru u Bosni i Hercegovini, da se odijele od bosanske provincije, kao i da se odijeli vikarijat (biskupija) za Hercegovinu od onog bosanskog. Propaganda je 18. rujna 1847. osnovala samostalni apostolski vikarijat u Hercegovini. Prvi biskup bio je fra Rafo Barišić. Granice vikarijata bile su iste kao i danas mostarsko-duvanjske biskupije.
Hercegovačkim je franjevcima na ruku išao i Ali-paša Rizvanbegović, u ono vrijeme apsolutni gospodar Hercegovine. On je u pobuni bosanskih muslimanskih velikaša protiv carske vlasti (1831.) stao na stranu carske vojske i sultanovih reformi pa je za nagradu Hercegovina postala samostalan pašaluk, posve neovisan o Bosanskom pašaluku (1832.), prvi put u svojoj povijesti. Stoga je Ali-paši odgovarala i samostalna zajednica hercegovačkih franjevaca, neovisna o Bosni, pa je stoga franjevce “svojski podupirao i podpomagao”. Osim toga bio je prisan prijatelj s fra Nikolom Kordićem, koji je kod njega mogao uspješno zagovarati ideju o izgradnji samostana i crkve u Hercegovini te odcjepljenje hercegovačkih franjevaca od bosanskih.
Fra Petar Bakula piše kako je stvarno zajednica hercegovačkih franjevaca bila utemeljena još 1847., istim onim dekretom kojim je 18. rujna te godine bio ustanovljen posebni vikarijat za Hercegovinu. Pravno je međutim kustodija bila odijeljena od Bosne tek 1852. Propaganda je izdala dekret o osnutku Hercegovačke franjevačke kustodije 3. listopada 1852. Kustodija će 1892. biti uzdignuta na razinu provincije.
Mjesto za samostan na Širokom Brijegu kupljeno je od privatnog vlasnika 1845., nakon što je Sv. Stolica odobrila njegov osnutak dekretom od 6. veljače 1844. Franjevci su se odlučili za golo i zapušteno mjesto, gdje potok Ugrovača utiče u Lišticu, nazvano Široki Brig.
Mjesto je bilo bez plodne zemlje i bez šume, ali se činilo zgodnim jer je bilo uzdignuto i svojim položajem primamljivalo je svačiji pogled. Na tom se mjestu nalazilo staro katoličko groblje. Zemljište su franjevci kupili od Ahmet-age Kurta iz Mostara za 145 zlatnih dukata.
Ahmet-aga je zbog te prodaje kod muslimanskog življa pao u nemilost te bio izopćen za dvije godine, niti je smio polaziti džamiju niti ine obrede sa svojim suvjernicima. Gradnju je odobrio sultan Abdul-Medžid fermanom od 22. listopada 1845., hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović bujruntijom od 5. siječnja 1846. i, na koncu, mostarski kadija svojom muraselom od 13. siječnja iste godine. Biskup fra Rafo Barišić položio je temeljni kamen za samostan i crkvu 23. srpnja 1846.
1919. – Fra Eugen Tomić je na današnji dan rođen u Radišićima, od oca Blaža i majke Anice r. Šunjić. Kršten je imenom Ante. Imao je tri brata i četiri sestre. Osnovnu školu završio je u Ljubuškom, a klasičnu gimnaziju na Širokom Brigu. Na Humcu je 1937. obukao franjevački habit i uzeo redovničko ime fra Eugen, te započeo studij filozofije i teologije, koji je završio u Mostaru. Biskup Petar Čule zaredio ga je za svećenika 22. kolovoza 1943.
U početku je svoje svećeničko i redovničko poslanje obavljao na Humcu, Tihaljini, Širokom Brijegu i Čerinu. Od 1952. do 1955. bio je humački župnik i gvardijan, nakon čega je bio župnik u Čapljini. Od 1957. do 1962. djelovao je kao župnik u Kongori, odakle je premješten u Ljuti Dolac.
Službovao je i u Posušju, Vitini, Tihaljini, a od 1978. do 1980. u Konjicu. Nakon Hercegovine 1980. premješten je u Zagreb, gdje je bio upravitelj franjevačke kuće na Jablanovcu do 1984. Iz Zagreba se vratio u Mostar, a 1986. premješten je u Goricu. Posljednju kapelansku dužnost obavljao je u najstarijoj ljubuškoj župi Veljaci od 1991. do 1997., odakle je došao u samostan na Humcu, gdje je ostao do svoje smrti 11. prosinca 2005. godine.
Osim svećeničkog poslanja, fra Eugen se bavio i pisanjem. Objavljivao je članke u Kršćanskoj obitelji, Našim ognjištima i Kršnom zavičaju. Fra Eugen je bio i revni ispovjednik. Unatoč bolesti redovito je odlazio na ispomoć u Međugorje, gdje je satima ispovjedao hodočasnike. Bio je posebno osjetljiv prema siromašnima, kojima je darivao sve što je stekao od svojih prijatelja i dobročinitelja.
1983. – Osnovana je OŠ “Ivana Brlić Mažuranić” u Gračinama, Općina Ljubuški. Škola je počela s radom 6. veljače 1983. u novootvorenoj školskoj zgradi koja je izgrađena na Humcu – Gračine, tijekom akcije Tisuću škola BiH.
Pored klasičnih učionica, škola ima i namjenske učionice za kemiju i biologiju, strane jezike, glazbenu i likovnu kulturu, tehničku kulturu i malu dvoranu za tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Matičnu i 4 područne škole pohađa ukupno 927 učenika. Nastava je organizirana u dvije smjene a ukupno ima 27 odjela.
U školi je zaposleno 70-tak djelatnika. U svom sastavu ima i učeničku knjižnicu sa 6000 knjiga obvezne učeničke lektire i pedagoške lektire. Pored redovitog rada u školi se izvode i izvannastavne aktivnosti. Dobre rezultate postižu učenici iz dramske, likovne, ekološke, literarne, folklorne, plesne sekcije, te zbor i športske aktivnosti. Najbolje rezultate do sada postigli su mladi matematičari.
Dužnost ravnatelja škole trenutno obnaša Vice Nižić.
2009. – Firma D.M.P. Šarac Iz Ljubuškog osnovana je na današnji dan prije šest godina i od tada je prisutna na 
tržištu BiH u proizvodnji i distribuciji postolja za reklamne suncobrane koje izrađuju za potrebe renomiranih firmi koje obavljaju svoju djelatnost u BiH.
Postolja se izrađuju iz dva dijela a to je betonski dio od vibriranog armiranog betona i željezne cinčane ciijevi koja se radi prema dimenziji štapa suncobrana te je kao takva prilagodljiva suncobranima svih proizvođača koji se pojavljuju na tržištu.
Njihova postolja su jako kvalitetna i prepoznatljiva na tržištu svojim izgledom i funkcionalnošću što dokazuju imena firmi za čije potrebe izrađuju postolja od samog svog osnutka.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike “Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
