Na današnji dan 1939. godine u Vinjanima Donjim rođen je Ante Bruno Bušić, zagovornik demokratske suverene i slobodne Hrvatske. Bio je domoljub, disident, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije.
Bruno Bušić rođen je u zaseoku Bušića Draga, kao sin Josipa (Joze), sudskoga službenika i pravnika, i Ane rođene Petric iz hercegovačkih Vinjana kraj Posušja. Majka mu je umrla 1943. godine. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Vinjanima Donjim. Za vrijeme gimnazijskog školovanja došao je pod prismotru UDBE zbog anonimne ankete u kojoj je izrazio kritiku komunističke Jugoslavije. Kao đak, isticao se kratkim pričama koje je objavljivao u vodećim omladinskim listovima. Godine 1955. dobio je nagradu Poletova žirija u kome su sjedili Mirko Božić i Zlatko Tomičić. Bio je članom Tajne organizacije hrvatske inteligencije, organizacije imotskih gimnazijalaca.
Maturirao je 1960. godine u gimnaziji u Splitu, a potom je upisao filozofiju i francuski na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet. Diplomirao je u redovitom roku 1964. godine diplomskim radom Moral i socijalizam.
Nakon završetka studija Bušić se je zaposlio u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja, od kojeg je zadnje godine studija dobivao stipendiju. Ubrzo je, slučajno, doznao za mogućnost zaposlenja u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. godine potpisao je ravnatelj Instituta Franjo Tuđman.
Bruno Bušić ubijen je 16. listopada 1978. godine, iz zasjede, u Parizu. Ubio ga je plaćeni ubojica Službe državne sigurnosti (UDBA), zloglasne jugoslavenske tajne policije. Bio je pokopan na pariškom groblju Père-Lachaise. Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme “Trubač sa Seine” na hrvatskome i francuskome jeziku:
Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!
U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku 16. listopada 1999. godine i pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1957. – Rođen Miroslav Kutle, poduzetnik iz Širokog Brijega. Rođen je kao šesto dijete u obitelji Ile i Drage Kutle. Otac je prehranjivao obitelj radeći u Jugomontaži, a kada je dio djece krenuo na škole i na fakultete u Zagreb (1965.) cijela obitelj seli se u hrvatski glavni grad. Nakon završenog prvog razreda osnovne škole Miroslav osnovnu školu nastavlja u Zagrebu da bi nakon završene srednje škole upisao Pravni fakultet.
Kasnije će se hvaliti da je prvi diplomirao u svojoj generaciji. Poželio je potom studirati filozofiju i informatiku, ali je odustao za vrijeme studija. Oženio se već na drugoj godini studija Ankicom Beljan, djevojkom s vjeronauka. Da bi prehranio obitelj radi svakojake poslove. Prisjećajući se toga doba jednom će reći: “Dobro se živjelo tada. Sjećam se kada je bila štednja benzina i vozilo se par-nepar sistemom, mogao sam se stalno voziti jer sam imao dva automobila, s parnim i neparnim brojevima.”
Nakon diplomiranja zaposlio se kao revizor u Mirovinsko-invalidskom osiguranju, ali – kako je kasnije tvrdio -“daleko je to bilo od onoga što sam želio”. Dvije-tri godine kasnije u zagrebačkom naselju Sloboština kupio je kafić Moby Dick. Ubrzo kupuje i stan, a kafić pretvara u restoran, da bi naposljetku kupio i restoran Globus na Zagrebačkom velesajmu. Za to razdoblje svog života reći će: “Bilo je to vrijeme inflacije i kredita. Moglo se transakcijama s deviznim polozima za kredite mnogo napraviti. Tko je imao i najmanje smisla za transakcije takve vrste, mogao je napraviti čudo.”
Iz blagajne restorana Globus, pored širenja poslova na pekaru, praonicu rublja, diskont i pržionicu kave, našlo se dovoljno novca i za financiranje nove stranke – Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Zagrebom je tada kružila priča da HDZ preko Kutlinog restorana Globus pere novac. No, to nikada nije dokazano. Iako tvrdi da nije od HDZ-a naplatio pomoć pri osnivanju stranke (u stranku se učlanio 1989.), malo-pomalo preuzima restorane društvene prehrane u Vjesniku, Astri, Mirovinsko-invalidskom osiguranju i Zagrebačkom aerodromu. Također preuzima i restoran u Hrvatskom saboru.
Prekršajni postupak zbog neplaćanja doprinosa za zaposlene u saborskom restoranu, čime je zatajio oko 100 tisuća njemačkih maraka, navodno i dan danas leži u nekoj od ladica zagrebačkog suda. Za 3,7 milijuna njemačkih maraka 1993. kupio je 37% dionica Slobodne Dalmacije u vlasništvu Splitske banke. I to kreditom te iste banke bez javne ponude dionica. Nesuđeni kupac Ivan Kapetanović kasnije je navodno izjavio da mu je direktor splitske banke Frane Mitrović priznao kako je naređenje da se Slobodna Dalmacija proda Kutli dobio od Ivića Pašalića. Možda je svemu tome doprinijela i bliska rodbinska povezanost Kutle s Gojkom Šuškom, dugogodišnjim ministrom obrane u HDZ-ovj vladi!?
Nakon Slobodne Dalmacije Kutle postaje vlasnik i televizijske postaje TV Marijan, Radio Dalmacije, lanca robnih kuća Jadrotekstil, Dalme i drugih tvrtki uključujući tu i Kaštelansku rivijeru, koju su milijunskim kreditima za njega kupili umirovljeni radnici poduzeća – krojačice, vrtlari i čistačice. U Zagrebu je kupio lanac trgovina Slavija i preimenovao ga u Dionu, a kupovinom poduzeća Tisak stekao je monopol na distribuciju novina u Hrvatskoj. Medijski imperij proširio je značajnim udjelima u OTV-u, Obiteljskom radiju i nekadašnjoj TV Mreži. Početkom 2000. i smjenom vlasti u Hrvatskoj uhićen je prilikom pokušaja prelaska hrvatsko-slovenske granice. Podignuta je i optužnica 21. srpnja iste godine. Nakon dugog suđenja Kutle je oslobođen.
Županijski sud u Zagrebu je oslobodio je Kutlu 2005. godine, od optužbi za dvije zloporabe ovlasti na štetu Globus holdinga: kod kupovine dionica trgovačkog lanca Diona te bjelovarskog Univerzala. Godine 2008. je oslobođen zbog loše napisane optužnice. Dana 12. rujna 2010. pravomoćno je osuđen na 2 godine i 8 mjeseci zatvora zbog malverzacija u pretvorbi tvrtke Gradski podrum.
1986. – Osnovan Malonogometni klub Ćiro u Širokom Brijegu.
Klub su osnovali Zvonko Pinjuh, Blago Ljubić, Ivan Pinjuh, Miroslav Mandić, Mario Marušić, Goran Zovko, Marin Skoko, Bruno Rezić i Marinko Mandić.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
