Na današnji dan 2007. godine potvrđeno je kako je prilikom “pljačke desetljeća”, kako je ista okarakterizirana u ovdašnjoj javnosti, a koja se zbila 01. ožujka te godine, iz trezora koji se nalazi u prostorijama sjedišta sportske kladionice “Williams” u Ulici Antuna Mihanovića u Širokom Brijegu, nepoznati počinitelji ukrali veliki iznos novca, navodno 450.000 KM, a čime ujedno započinje serija velikih pljački u Zapadnohercegovačkoj županiji, koje se konstantno događaju u određenim vremenskim razmacima.
Istina, glasnogovornik MUP-a županije Zapadnohercegovačke, Damir Čutura, odbio je dati bilo kakav komentar ili izjavu o ovoj krađi, kazavši tek da je istraga u tijeku, te da je Policijskoj postaji Široki Brijeg u petak, 2. ožujka, u 10.45 sati prijavljeno kako je nepoznati počinitelj iz sefa otuđio veliku svotu novca. Provala se dogodila u za sada nepoznato vrijeme unatrag dvadeset i dva sata od vremena zaprimanja prijave, stalo je tom prilikom u priopćenju MUP-a.
Sve ostale upite Čutura nije htio komentirati. Neslužbeno je ipak u javnost procurilo da se radi o iznosu od čak 450.000 KM, kako je javio internetski portal Pincom.info, dok neke špekulacije sežu i do iznosa od više od pola milijuna maraka. Tvrtka “Williams”, inače, sjedište ima upravo u Širokom Brijegu, a proteklih godina poslovnice ove kladionice bile su (pre)često na meti lopova. Upravo stoga je direktor sportske kladionice “Williams” Jakov Pinjuh među prvima uveo u svoje poslovnice sustave zaštite.
“Razumijemo da ispred svake kladionice ne može stajati policajac, a nakon nekoliko krađa, te sugestija iz policije, poduzeli smo odgovarajuće mjere. Posebnu pozornost posvetili smo rizičnim poslovnicama u koje smo ugradili alarmne sustave i sustave videonadzora, tako da u zadnje vrijeme nismo imali težih incidenata” – kazao je tada Pinjuh za jedne dnevne novine.
Očito su lopuže pronašle način da “probiju” “Williamsove” sustave zaštite. E lopuže, lopuže…
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN:
2004. – Tijekom posljednjih mjesec dana imali smo cijeli niz primjera kako su se automobili kvarili zbog loše kakvoće, kao i prljave nafte. U pojedinim vozilima je nafta jednostavno smrzla, a veliki broj vozača je sve uvjereniji kako se u njihove automobile ulijeva mješavina nafte i vode, a nikako čisto gorivo.
“Ma to je veliki kriminal i ponižavanje naroda. Govore, hladno je vrijeme, pa je logično da se gorivo mrzne. Pa ljudi moji, nije Hercegovina Sibir da se to tako smrzava. Vjerujte, ni u Rusiji se ne događa ovo što nas muči. Tamo nije kritično glede ovoga ni na temperaturi minus 30 ili minus 40, a tu kod nas gdje su se temperature kretale oko ništice imali smo tolikih poteškooća. Meni je nafta smrzla na minus 1 u golfu koji se nalazio u Grudama. Slični problemi su snašli i mnoge druge, ali koga to briga? Uvijek će stradati obični puk koji je potpuno nemoćan i nezaštićen” — razočarano je za Slobodnu Dalmaciju govorio jedan od onih “malih” ljudi kojeg je kao i mnoge druge pogodio “naftni” udar.
Kada bi se radilo o određenoj benzinskoj crpki na kojoj je nabavljena nafta, koja se kasnije smrzla, lako bi bilo prstom pokazati u krivca i uzročnika ovih problema, međutim, to je neizvedivo s obzirom na niz ovakvih slučajeva koje su vezane za cijelu Hercegovinu.
Zbog toga bi bilo dobro da se nafta nabavlja od distributera čije će ime biti poznato svima i koji bi stoga bio odgovoran za sve daljnje možebitne kvarove ovoga tipa na automobilima i ostalim strojevima…
2012. – Pravi egzodus stanovništva, u prvom redu mladih doživio je Ljubuški početkom 20 st., a o tome više piše dr. Ante Čulo i na današnji dan 2012. godine prezentira ove podatke. Takvom iseljeničkom valu, vjerojatno, nema pandama u cijeloj BiH.
U nizu podataka i imena koje donosi objavljena knjiga “Iseljeništvo općine Ljubuški” razvidno je da je od 1902. do kolovoza 1914. u Ameriku ušlo 2240 žitelja ove općine. Bolju budućnost tražili su mladi – prosječna starost im je bila manja od 23 godine, te neoženjeni 71,5 posto.
S kakvim su se problemima susretali može se naslutiti iz podatka da je čak 56,4 posto bilo nepismenih. Najviše ljudi iselilo je 1907. – čak 406, slijede 1910. s 303 itd. Sve kasnije migracije, bolesti i stradanja, a bilo ih je posebice nakon dva svjetska rata, ne mogu se usporediti s tim brojkama.
Tako je primjerice iz naselja Grabovnik koje je 1910. imalo 407 stanovnika za 12 godina iselilo 107 (101 muškarac) žitelja, što je četvrtina stanovništva. Slijede Grab 242 (232), od 945 stanovnika, pa Klobuk 313 (304), što je više od 20 posto stanovništva, 1479. godine 1910. Najbrojniji među iseljenicima (323) bili su s područja Ljubuškog, među njima 264 Hrvata, a 59 Bošnjaka, ali to je manje od 10 posto stanovništva, 3297. Među iseljenima 95,9 posto bili su muškarci. Ljubušake koji su zbog teškog života hrlili u Ameriku tamo nisu čekali med i mlijeko, nego rudnici, tvornice, tuneli, kanali, građevine…
Najviše Ljubušaka 1257 stiglo je u saveznu državu New York, a što su radili ilustriraju imena gradova Cementon 183, Alsen 530 gdje su bile velike tvornice, cementa te grad New York 467… Rijetki sačuvani nadgrobni spomenici svjedoče da su zbog teškog rada i loših uvjeta umirali mladi, nerijetko već s tridesetak godina!?
“Premda su puno od sebe dali, u Americi se rijetko o njima piše. Zaboravljeni su. U puno slučajeva čak njihova unučad i praunučad znaju malo ili ništa o njima” – zaključuje na kraju autor poglavlja knjige dr. Ante Čuvalo.
2013. – Dvojica Trebinjca, 36-godišnji Bojan Jeremić i dvije godine mlađi Momčilo Mijanović, pušteni su na slobodu nakon što je Općinski sud u Ljubuškom utvrdio da nemaju nikakve veze s provalom u prodavaonicu “Umbro – lov – ribolov” iz 2011. godine u ovom gradu, kada su lopovi ukrali oružje i drugu robu ukupne vrijednosti 50.000 maraka.
Jeremić i Mijanović su tri dana proveli u istražnim zatvorima, jedan u Centru javne sigurnosti Trebinje i dva u Policijskoj upravi u Ljubuškom, nakon čega je Općinski sud Ljubuški utvrdio da nema dokaza kojim se ovi Trebinjci mogu povezati s tom krađom oružja i ostale lovačke opreme.
“Zbog, pod navodnicima, profesionalnosti policije, ni kriv ni dužan, tri dana sam proveo u istrazi. Pozvani smo u CJS Trebinje da damo izjavu, jer me je navodno jedna osoba iz Neuma prijavila da sam joj prodao lovačku pušku na kojoj su bili izbrušeni serijski brojevi. Potom smo bili dva dana u Ljubuškom, gdje smo također ispitivani, ali je utvrđeno da nema nikakvih dokaza koji bi nas povezali s krađom. Točno je da sam prodao pušku Đuri Glaviniću iz Neuma, ali ne onu bez serijskih brojeva koju su pronašli kod njega. Za pušku koju sam mu prodao, imao sam sve potrebne papire” – kazao je Jeremić novinarima.
Mijanović je dodao da su mu prilikom ispitivanja policajci u Ljubuškom rekli da imaju informacije da su Jeremić i on kumovi te da on mora nešto znati u vezi s krađom oružja.
“Prilikom pretresa moje kuće, policija mi je oduzela optiku, koju mi sada trebaju vratiti. Osim toga, Glavinić je naveo da me poznaje, jer je radio za tvrtku iz Neuma koja je moju radnju opskrbljivala ribom” – istaknuo je Mijanović.
Podsjećamo, iz prodavaonice “Umbro – lov – ribolov” u Ljubuškom provalnici su ukrali 23 lovačke puške sačmarice, sedam lovačkih karabina, malokalibarsku pušku, šest zračnih pušaka, deset pištolja “CZ”, dva plinska pištolja “bereta”, deset optika raznih marki i određenu količinu lovačke opreme i streljiva.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike “Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
