Početkom veljače 2012. godine počeo je padati snijeg u Hercegovini koji gotovo danima nije prestajao, pa ga je u pojedinim dijelovima Županije Zapadnohercegovačke bilo i više od jednog mjesta. Primjerice, u samom Širokom Brijegu visina snježnog pokrivača na današnji dan prije tri godine iznosila je 90 centimetara, a to ni najstariji žitelji ovog mjesta nisu upamtili da se nekada ranije nešto slično dogodilo.
Na izvanrednoj sjednici Stožera civilne zaštite Općine Široki Brijeg, koja je 04. veljače 2012. godine održana pod predsjedanjem zapovjednika Općinskog načelnika Mire Kraljevića, a na prijedlog Stožera Civilne zaštite, proglašeno je stanje elementarne nepogode za cijelo područje Općine Široki Brijeg.
Snježno nevrijeme koje je zahvatilo općinu prouzrokovalo je mnogo problema u komunikaciji, opskrbi, ali i normalnom funkcioniranju, stoga su se putem medija pozivali građani na prisebnost i strpljenje. Angažirane su sve raspoložive mašine i mehanizacija za čišćenje snijega u gradu i po okolnim selima. Prioritet su dakako imali hitni slučajevi.
Koliko su Široki Brijeg, ali i susjedne općine bili pripremljeni za jednu onakvu situaciju ne treba ni napominjati, jer svi znamo da su bili nepripremljeni. Istina, onakvo nevrijeme u Hercegovini teško se moglo i sanjati, ali svejedno ostao je dojam da se moglo, naravno i trebalo bolje pripremiti za te “sibirske” uvjete, jer priroda je jednostavno nepredvidljiva. Baš kao što su i ljudi nepredvidljivi.
Također, pozivali su se tada svi građani da pomognu komunalnim službama u raščišćavanju snijega, te da se aktivno uključe u čišćenja snijega prilazima kući, selima, ali i ispred kućnih ulaza i poslovnih objekata.
Najbolji sud o svemu je dao jedan od najpoznatijih Širokobriježana Mirko Rotim – Mirkec, a više o svemu možete pogledati u zanimljivom dokumentarcu koji je tih dana nastao u snježnom Širokom Brijegu:
Evo kako su se tih dana zabavljali Gruđani:
Nastave u školama nije bilo dva tjedna. Nakon desetak dana očišćeni su Posušje i Grude. Ne i Široki Brijeg. Njima je trebalo malo više vremena.
Fra Mario Knezović, koji je u to vrijeme bio župnik u Posušju, također na dan 04. veljače s posuškim framašima je snimio jedan zanimljiv video uradak, pa se ovom prilikom prisjećamo kako je i u Posušju bilo prije točno tri godine:
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
2011. – U sklopu obilježavanja 66. obljetnice pobijenih hercegovačkih franjevaca i vjernog puka Božjeg na Širokom Brijegu započeli su 1. Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca. Sv. misu zadušnicu predvodio je fra Vine Ledušić uz sumisništvo fra Dane Karačića i fra Nikole Rosančića.
Dojmljiv je bio ulazak u prepunu crkvu procesije s koncelebrantima i s 40-ak ministranata. Fra Vine je u propovijedi upravo stavio naglasak na pučkoškolce sjećajući se svoga djetinjstva koje je bilo obilježeno velom šutnje o ljudima koji su nestali tijekom Drugog svjetskog rata.
Iako su stariji morali kriti istinu o partizanskim zločinima, djeca su na svoj način pokazivala da znaju tko su ubojice njihovih nestalih tako što su iz svojih knjiga – bukvara kidali stranice sa slikom druga Tita. Pozvao je ministrante i sve mlade da budu čistih ruku i srca, jer i današnje vrijeme nosi bezbroj opasnosti. Mladi trebaju znati istinu o svjedocima vjere te su pozvani biti nositelji mira i praštanja, kao i molitelji za nevine žrtve, pa čak i za same zločince.
Poslije sv. mise, koju su svojim pjevanjem uljepšali pripadnici malog širokobriješkog zbora “Gospini slavuji”, nastavljen je program predstavljanjem glasila Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” – Stopama pobijenih.
Predstavljač je bio ugledni hrvatski književnik, danas nažalost pokojni Krešimir Šego, koji je naglasio kako urednik glasila fra Miljenko Stojić dosljedno slijedi uređivačku koncepciju kroz svih šest dosadašnjih brojeva. Glasilo nije običan list neke vicepostulature, nego svojevrsna spomen-knjiga ispunjena dokumentima, fotografijama i svjedočenjima. Ono pomaže u skidanju prašine s desetljećima čuvanih tajni i tako doprinosi slaganju mozaika događaja iz krvavih dana divljanja partizanskih zločinaca.
Stopama pobijenih doista ide stopama mučenika i treba postati nezaobilazno štivo u svakoj obitelji.
Pripremio: Danijel Ivanković
