Prošlo je više od 25 godina od kada je dijete u Zapadnoj Hercegovini dobilo doplatak za djecu tj. zadnji doplatak za djecu dobila su djeca za 2. mjesec 1992. godine od Socijalističke republike Bosne i Hercegovine.
Nakon toga u Herceg-Bosni i kasnije u Županiji Zapadnohercegovačkoj odrasle su generacije i generacije djece, mnogi su danas dobro punoljetne osobe, ali nikad nisu imali doplatak za djecu.
Krajem 90-tih godina u ŽZH bilo je nekih pojedinačnih razgovora o doplatku za djecu i svi bi ti razgovori završili s konstatacijom da trenutno nema novca za dječji doplatak. Kad bi neki od roditelja županijskom dužnosniku rekli kako nema novca za hrvatsku djecu, a ima ga za luksuzne limuzine, raskošan vozni park i za masovne reprezentacije dužnosnika oni bi im onda odgovorili kako se pitanje doplatka za djecu treba cjelovito rješavati. U to vrijeme u Županiji Zapadnohercegovačkoj bio je najmoćniji čovjek župan Jozo Marić, profesor hrvatskog jezika, koji nikad nije radio u gospodarstvu, a predsjednik Vlade prijeratni sudac Bariša Čolak.
Takav odnos prema hrvatskoj djeci u ŽZH se nastavio i u vrijeme dok su predsjednici Vlade bili akademski slikar Anđelko Mikulić i agronom Viktor Lasić.
Običnoj hrvatskoj obitelji doplatak za djecu je velika stavka, pa su se u to vrijeme mnoge žene prijavljivale u Hrvatskoj, kako bi ostvarile doplatak za djecu. Dio županijske vlasti i njihov paraobavještajni aparat ubrzo je i to zaustavio. Kopirali bi radne knjižice njihovih muževa, koji rade u ŽZH ili Federaciji BiH i te kopije radnih knjižica bi slali u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Onda bi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donosio rješenja o obustavi doplatka za djecu i povratu novca. U svakom od tih rješenja je pisalo da stranka ima pravo pokrenuti sudski postupak pred nadležnim sudom u Zagrebu. Naravno obična hrvatska obitelj, kojoj je doplatak za djecu velika stavka, neće skakati po Zagrebu i trošiti novac u sudskom postupku s neizvjesnim krajem. Ovdje se radilo i o nezakonitom postupanju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, jer dijete postoji, ima domovnicu i majka je zakonito prijavljena u Hrvatskoj. Nezakonito bi bilo da dijete ostvaruje doplatak za djecu i u Hrvatskoj i u BiH.
Dokaz ovome je činjenica da npr. Njemačka isplaćuje doplatak za djecu, iako jedan roditelj radi u Njemačkoj, a drugi u Hrvatskoj ili BiH.
U svakom slučaju, zbog ovog HDZ-ovog paraobavještajnog aparata, hrvatske majke su ostale bez doplatka za djecu. Kad je u jesen 2006. godine u ŽZH došla koalicijska vlast, na incijativu stranke “Radom za boljitak” donijeli su Pravilnik o dodijeli doplatka za kravu, june, tele, kokoš, krompir itd., a djecu opet nitko ne spominje.
