Željka Burić: “Umorila se Zemlja”

Umorila se Zemlja od gladi, rata
Od toga da dijete pušku nosi
Da puca čovjek, ubija brata.

Umorila se Zemlja od praznih sela
Na ognjištima hladnim trava raste
Iz kuća starih dim se ne vije
Nemaju gdje se vratiti laste.

Umorila se Zemlja i ne može više
Taj smog je guši ne da da diše.
Umorila se Zemlja, opomenu šalje
Čovječe stani! Kako ćeš dalje?

Umorna je Zemlja obećanja, jada
Loših vladara pohlepnih vlada.
Umorila se jako opomenu šalje
Stani na tren, ne možeš dalje!

U ime naroda manjina vlada
Umro je moral, umire nada.
U ime napretka šume gore
U ime zarade prljavo more.

Kisela kiša na usjeve pada
Budućnosti nema, važno je sada.
Zaboravio čovjek od kog sve dobi
Čija je zemlja koja ga rodi.

Opomena Zemlje svijetu je stigla
Iz dubine zla neman se digla.
Nema ni ime, zastavu, boju
Pokori svijet, domovinu moju.

Stani čovječe dok kasno nije
Zahvali Bogu, suncu što grije.
Poljubi zemlju koja te hrani
Zakone božje životom brani.

I sve što trebaš Bog ti je dao
Kako si sretan nisi ni znao.

Željka Burić
SirokiBrijeg.info