Federacija BiH sastavljena je od 10 županija. Svaka od njih ima vladu i skupštinu i po nekoliko ministarstava koji čine veoma skup birokratski aparat. Zbog nemara i nerada županijskih tijela ljudi su često frustrirani cijelom politikom.
Prvenstveno nacionalnom, a to nekad može biti pogubno.
Naime, zbog neaktivnosti nekog županijskog ministra ljudi pod znak jednakosti znaju svrstati sve zastupnike na svim razinama. Pa i one koji nešto rade, primjerice, u državnom ili federalnom parlamentu.
Centar civilnih inicijativa objavio je podatke o (ne)radu županija, između ostalih, i ŽZH i njenih zastupnika.
Naime, zastupnici primaju jako dobre plaće, paušale i naknadne i u pravilu su neaktivni. Izuzetak između neaktivnih zastupnika su Viktor Kvesić i Marija Ćeškić iz HSP-a, odnosno, HSP-a AS.
Ostali ‘oporbenjaci’ poput Ivana Jurišića iz HSP-a, Denija Ćorića iz HS HKDU HRAST i neovisnog Rajka Grbešića su i neaktivni i dobro plaćeni. Što je samo po sebi kontradiktorno.
Da bi ste kao zastupnik iz oporbene stranke mogli biti plaćeni poput onih iz vladajuće, potrebna vam je profesionalizacija mandata. U tom slučaju vam je županija prvi poslodavac i ne možete imati druge poslove. Izuzetak u ovom slučaju su Tomislav Mandić iz HDZ-a BiH, Slobodan Tomić iz NSRZB-a i Zdravko Bešlić iz HDZ-a BiH. Oni djeluju u sastavu federalnog Doma naroda i poslodavac im je Federalni parlament, piše Dnevnik.ba.
U promatranom razdoblju od 1. siječnja do 1. lipnja zastupnici su utržili ukupno 150 tisuća i 906 maraka.
Ante Mišetić – 12 759
Ivan Damjanović – 9 885
Ivo Sesar – 11 173
Ivan Leko – 11 681
Ružica Galić – 10 287
Sando Matić – 11 611
Rajko Grbešić – 11 168
Marija Ćeškić – 10 363
Deni Ćorić – 10 999
Ana Bogdan – 10 736
Tomislav Topić – 7 417
Mirela Čuvalo – 12 139
Viktor Kvesić – 11 486
Milan Ševo – 3 345
Tanja Grbešić – 5 409
Ivan Landeka 6 061
Zdravko Bešlić (Dom naroda – 52 881)
Suzana Kraljević – 2 656
Edina Lasić – 2 993
Velimir Bušić – 1 103
Ivan Jurišić – 3 025
Slobodan Tomić – 48 964
Tomislav Mandić – 49 130
7 tisuća i 578 maraka zaradili su svi zastupnici u prosjeku kroz promatrano razdoblje od 1. siječnja do 1. lipnja, odnosno, 1 tisuću i 515 maraka mjesečno. Tisuću i petsto maraka u prosjeku ne zvuči puno, međutim tu razliku čine ovi zastupnici koji nemaju profesionalan mandat. Kod profesionalaca je drugačije.
Dvanaest zastupnika s profesionalnim mandatom koji su “na plaći” u ovom razdoblju utržili su ukupno: 134 tisuće i 287 maraka, odnosno, 11 tisuća i 190 maraka svaki ‘profesionalac’. Mjesečno su, dakle utržili 2 tisuće i 238 maraka svaki, skupa s toplim obrokom i prijevozom.
Trojica zastupnika u federalnom Domu naroda su još dubljih novčanika, oni su utržili po oko 50 tisuća svaki, odnosno, po desetak tisuća mjesečno.
Ovo je pokazatelj koliko su županije skupe i neefikasne, možda ne idejno i same po sebi, no u praksi svakako.
Koja je razlika između oporbe i vladajućih zastupnika ako su jednako plaćeni, a oporbeni ne postavljaju pitanja i ne dižu ruke za bilo kakve inicijative? Koja je razlika između jednih i drugih ako i jedni i drugi uživaju povlastice profesionaliziranih mandata? Koja je razlika između Viktora Kvesića, Rajka Grbešića, Denija Ćorića, Ante Mišetića, Marije Ćeškić, Mirele Čuvalo i Ane Bogdan? Ovi nabrojani zastupnici nisu nabrojani da bi bili prozvani zbog bilo čega, nabrojani su jer dolaze – pazite sad (!) Iz čak 7 (slovima SEDAM) različitih političkih opcija:
Kvesić je u HSP-u, Grbešić je neovisan, Ćorić je u HRASTU, Mišetić je u HDZ-u, Ćeškić u HSP-u AS, Čuvalo u HDZ 1990, a Ana Bogdan u HKDU BiH.
Sedam političkih stranaka participira u skupštini, naknade i plaće su im jednake, po neaktivnosti su jednaki, izuzev Ćeškićke i Kvesića.
Izgleda da je mandat u županijiskoj skupštini (p)ostao poligon za ‘mlaćenje’ brze love u mandatu. A kasnije, kako je i biračima cijelo vrijeme, što god Bog da.
Kad je Vlada u pitanju ni oni nisu puno bolji, u ovom razdoblju broj zakona koje su donijeli je minimalan. Uglavnom je riječ o nadopunjavanju starih zakonskih akata. Zakoni koji mijenjaju život građana na bolje nisu usvajani ni predlagani, a iako se uskoro ulazi u zadnju godinu mandata skupština još nije konstituirana do kraja i u biti se ne zna što tko radi u skupštini, a ni dopredsjednik skupštine iz reda srpskog naroda nije izabran. Sve informacije možete pronaći na www.cci.ba
Iz svega navedonog možemo zaključiti da u ŽZH vlada jedna stranka čiji se skupštinski zastupnici različito izjašnjavaju, a svi djeluju po istom principu.
Princip je isti sve su ostalo nijanse – pjeva Đorđe Balašević u svojoj staroj pjesmi, a to možemo pretočiti i u djelovanje naših zastupnika, samo što se kod njih radi iskuljučivo o nijansama. Shvatili ste, nikakvih tu principa nema.
Ivan Crnjac / Dnevnik.ba
