Evo samo još malo eno u ćoši mi je ostalo, svaki dan odzvanja u glavama kućanica, čistačica, čega već ne?
Drage moje ženice, na izmoru snaga, tek 19h počinje, da se gleda tv, i pitaju vas kad si se probudila ,kako ti je prošao dan, što si radila? Da mi je samo se malo uvalit u onu fotelju koju iza ćoška kuhinje gledam, dok trčeći pripremam da stavljam večeru. Što sam radila danas, ne znam ni koliko dan traje, meni kraja nema poslu, čišćenju, pospremanju, kuhanju, slaganju, okopavanju, i ono oko mi ode u ćošak kuhinje i vidim malo prašine-alarm u glavi ma moram je skloniti, penjući se preko stolice da je skinem. Draga ženo, tek je 19h, odzvanja meni nešto u glavi, ja krepana-ne umorna već krepana, noge bole, kosti, kičma, glava, kosa mi poprimila Einsteinovu frizuru.
Odjednom upitah se –hej pa šta je tebi? Jesi ti ženo normalna, tko normalan traži da skine malo prašine kasno u noć? Tko normalan je cijeli dan na nogama, koga briga ,jeli netko cijeni što sam se probudila u 6h ujutro, i onda ,me dočeka razgovor joj kako sam se umorio na poslu!
Molimmm?
Dobro da si se sada probudila, bolje ikada nego nikada! Kućanica- kakav je to posao, nemaš plaću, nemaš zdravstveno, mirovinsko, nitko te ne cijeni, uvijek mora kuća biti čista, mora biti skuhano, ispeglano, tip-top!
Jesam li ja kućoreksičarka? Što je sad to? Da, da, draga moja ženo, sjeti se kada si uživala u šolji tople kave, vani na terasi, mirišući košenu travu, pred mrak u ljuljačku se uvalila i slušala kako lišće jesenje opada umotana u toplu deku? Molimmm? Naravno, nikada, možda nekad kada se uvališ vani na stolicu izmrcvarena od posla, možda tada?
Ali kako ću ja sjediti, a tamo mi nered u kuhinji? Samo pogled na punu korpu veša koji treba oprati, zagorjele šerpe i otiske dječjih prstića na frižideru vraćaju me u stvarnost, a maštanje o idiličnom domu pukne kao mjehur od sapunice.
I dok neke žene priznaju da, preopterećene obavezama, jedva uspijevaju da održe čistoću u životnom prostoru, druge ne mogu da obuzdaju fanatičnu strast za čišćenjem. Ta više koja iz godine u godinu opsesija sa čišćenjem postaje baš problem (iako ona/i koji čiste ih opušta ne vide to tako ), postoji opsesivni poremećaj čišćenja.
Ženice, sad ćemo vidjeti što je to opsesivni poremećaj čišćenja?
Za mnoge ljude vrijeme potrebno da se ‘osjećaju čistima’ može ozbiljno utjecati na njihovu sposobnost bavljenja poslom ili zadržavanja odnosa. Uz to, postoji i sekundarni fizički zdravstveni problem stalnog ribanja i čišćenja kože, posebno ruku često abrazivnim predmetima i često štetnih kemikalija. Nerijetko se događa da osoba s opsesivnim poremećajem čišćenja izbjegava cijela mjesta ili zgrade ako je ranije na tom mjestu imala svoj strah od onečišćenja.
Urednost je vrlina, ali ako pređe granice dobrog ukusa i osoba postane opsjednuta čistoćom do te mjere da osjeća neprijatnost i frustraciju zbog „nereda“, moguće je da pati od jednog oblika opsesivno-kopleksnog poremećaja. Mnoge osobe koje pate od tog poremećaja ne traže pomoć i dugo negiraju problem. Stručnjaci ga smatraju oblikom anksioznosti za koji je karakteristično stalno ponavljanje istih radnji. Čišćenje doma samo je jedna od njih. Još je češća stalna potreba osobe na primjer za pranjem ruku, brojanjem, ponavljanjem riječi… a sve zato da bi se izbjeglo „zlo“ koje se može dogoditi.
Kažu da mali broj populacije ovaj poremećaj ima, tako da- okani se te prašine!
Besprijekoran dom je mit
Zašto su neke pripadnice ljepšeg pola zaluđene čišćenjem? Odgovor na to pitanje dala je Paula Jung u knjizi „Kako izbjegavati kućne poslove“. „Televizijske sapunice, časopisi, čak i crtani filmovi, održavaju mit o besprijekorno čistom domu“, smatra ova američka publicistkinja i majka dvoje djece. Pepeljuga je ribanjem podova razvila dopadljivu skromnost, a Snježana je svoju sigurnost održavala čisteći metlom sa sedmoricom patuljaka. I u TV sapunicama divimo se raskošno uređenim i čistim životnim prostorima bez mrvica na kuhinjskim površinama i gomile zadataka njihovih školaraca na trpezarijskom stolu. U takvoj kući nema razbacanih novina i pošte niti prljavih sudova u sudoperi.
Ali, da li ste ih ikada vidjeli kako spremaju kuću?
Pretjerana urednost
„Uspoređivanje nesavršenog životnog prostora sa onima iz TV serija isto je kao i uspoređivanje naših nesavršenih tijela sa tijelima manekenki. Kad bismo gladovale i svakodnevno vježbale, možda bismo počele da sličimo na vrhunske modele, a kad bismo se lancima vezale za usisivač, a krpu za brisanje prašine pričvrstile za rukav, možda bismo imale savršeno čiste domove“, smatra Paula. Kao što anoreksija – izbjegavanje hrane – uzrokuje teške zdravstvene probleme, tako i „kućoreksija“ – opsesivno čišćenje ili sklonost pretjeranoj urednosti – može biti signal za anksioznost, depresiju i druge psihičke poremećaje. Osim toga, potreba za savršenom čistoćom i naša težnja da sve mikrobe izbacimo iz kuće doveli su do toga da postajemo preosjetljivi na sve iz okoline, pa je i pojava alergija u porastu.
HELP!!
Da, nije još kasno-ustvari nije nikada kasno da kažeš sebi-dosta! Možeš se organizirati tokom tjedna, mjesečno ili slično.
No ovo HELP- ima i drugu konotaciju- što ako draga ženo liječiš neka svoja nezadovoljstva koja su ti u životu poput te prašine, što je nikada ne završiš obrisati? Što ako sa pretjeranim čišćenjem praviš projekciju- netko drugi je kriv? Što ako imaš problema u braku, intimnosti, djeci, financijama, ljepšim i dotjeranim prijateljicama, susjedama koji se navečer smiju uz pijuckanje vina, dok si ti u toj „ćoši“ zaglavila sa svojom tvrđavom? Jesi li ljudsko biće-jesi smiješ se isplakati, derati, bacati tanjur da ti iziđe gnjev, bijes, imaš pravo nekoga dragoga strasno zagrliti i osluškivati tišinu uz pripijena tijela, i otkucaje srca, imaš pravo reći- NE! Draga moja ženo imaš ma sve pravo, nemoj da te sputavaju glupe sitnice, bilo da su nametnute od patrijarhata, okoline, društva, itd. Zapamti, to je tvoj život, ti dok si sa Einsteinovom frizurom u ćoši dok kupiš i čistiš tu prašinu sjeti se susjeda kako su opušteni, nezabrinuti jeli im spremljeno, dotjerano, zategnuto, izglancano, i što već ne!!
Zapamti- što si besprijekornija sve je više demona u tebi, odavno je tu rečenicu već netko rekao.
Ne budi zatočenik sebe- dozvoli i radi ono što te usrećuje i čini sretnom, pa ako je to i ona prašina u „ćoši“ ,draga moja to je samo tvoj i ničiji drugi izbor!
Žana Alpeza / SirokiBrijeg.info
