Mi, Zaboravljeni branitelji, izražavamo ogorčenost i žaljenje povodom uhićenja pripadnika HVO-a Orašje, posebno smo ogorčeni na Hrvatske političare u BiH, koji šalju mlake poruke podrške, ništa konkretnije ne stiže niti iz Hrvatske, tek toliko da nešto kažu, bez jasnog i konkretnog stava u zaštiti naših zatočenih branitelja. Već se u početku naslućuje da desetorica uhićenih proživljavaju osobnu Kalvariju, prepušteni sami sebi i svojim obiteljima.
Ovo je pravi trenutak kad se sve Udruge, proizišle iz Domovinskog rata, trebaju ujediniti, kako bi odredili smjernice daljnjeg djelovanja povodom ovog slučaja. Moramo se založiti da javnost ima stalni uvid po pitanju psihičkog i fizičkog zdravlja branitelja, kakav je njihov tretman u pritvoru i što oni očekuju od nas, kao njihovih suboraca, koji smo “još” na slobodi?
Isto tako, braniteljske udruge trebaju planirati zajedničke daljnje korake kako bi ubrzali cijeli pravni proces koji se u ovakvim slučajevima obično otegne u nedogled. Moramo se založiti da se ubrza svaka potrebna pomoć njihovim obiteljima, kako bi u ovim teškim trenutcima nastavili normalno živjeti.
Dakako, stalnim aktivnostima moramo širiti istinu o Domovinskom ratu, a kad je u pitanju ovaj slučaj, ne smijemo dozvoliti da agresori u bosanskoj Posavini pišu Povijest i sude žrtvama sa ciljem da zataškaju svoje zločine.
Nitko umjesto nas ne može pisati Povijest, jer mi tu Povijest dobro znamo:
Srbija i bosanski Srbi u ljeto 92. pokreću vojnu ofanzivu, na bosansku Posavinu, pod nazivom “Koridor”, s ciljem da povežu kopnenim putem ”kninsku krajinu” sa ostalim dijelovima pod okupacijom bosanskih Srba. Na tom im se putu ispriječila sela i gradovi sa većinskim Hrvatskim i Bošnjačkim pučanstvom, koji se skupa, rame uz rame, bore i pružaju nadljudski otpor pod istom zastavom HVO-a, kako bi obranili svoja imanja, kuće i obitelji.
Naravno, Srpski agresor oružano nadmoćniji i brojniji, potpomognut snagama JNA, krajem 9. mjeseca slama obranu Posavine, spaljuju sela i gradove, iza sebe ostavljaju pustoš i na stotine ubijenih vojnika i civila, te protjeruje Hrvate i Bošnjake sa svojih vjekovnih ognjišta.
Ako se ikome treba suditi za Posavinu, onda prvo treba suditi njihovim oficirima i vojnicima za zlodjela koja su počinili u svom rušilačkom pohodu, i kad oni stanu na optuženičko postolje dati će im se prilika da progovore i o svojim žrtvama.
Sad se trebamo zapitati, zašto su Srpski agresori 24 godine strpljivo čekali da u bosanskoj Posavini žrtvama HVO-a zacijele rane da bi potom probrali njih deset, uhapsili i okrivili ih za navodna ratna zlodjela?
Na sve se to nameće jedini razuman odgovor, kao pokušaj da preko naših žrtava ”umiju svoje lice” , i da svojoj djeci pokušaju ispisati lažnu povijest.
Još jednom pozivamo sve Udruge proizišle iz Domovinskog rata da u ovim trenutcima zaboravimo naše međusobne nesuglasice i da se okrenemo trenutnom problemu naših Branitelja koji očekuju našu konkretnu pomoć!
UZB Ljubuški
