Prošla sezona završila je kao iz snova, a tri tisuće navijača pozdravilo je Sliškovićev tim u zadnjem kolu i proslavilo titulu. Bilo je to kao u snovima, a sve je podsjećalo na kraj dvadesetog stoljeća i slavne dane posljednjeg prvaka Herceg-Bosne. Navijači su toliko vjerovali da je atmosfera napuhana bilo do ludila, kako da se slavi titula Premijer lige BiH. E baš tog dana na Mokrom Docu slavila se titula treće lige ili ti ga točnije Druge lige FBiH skupine Jug. Posljednji prvak Herceg-Bosne promarširao je ligom i imao je nevjerojatnu podršku, klub s Mokrog Doca tada je bio najgledaniji trećeligaš u BiH, piše portal Posuski.info

Prosječne utakmice okupljale su od 300 do 500 navijača, a derbi i proslave i preko tisuću. Titula je stigla u grad, a navijači su živjeli u zanosu i možda jednom velikom snu. Došlo je famozno Goražde i ona smiješna javna tajna tko ide, a tko ne u Prvu Ligu FBiH? Jedino su navijači i igrači “ludo” vjerovali i zamišljali Posušje u derbijima s Veležom, Olimpikom, Zvijezdom itd. Sudci, politika i određene strukture u savezu odlučili su putnika u Prvu ligu, a san o povratku Posušja na velika vrata prekinut je nepostojećim jedanaestercem u 65.min susreta. Navijači HŠK Posušje koji su do Goražda putovali tri sata istjerani i ispljuvani kao stoka i pognute glave napustili su taj grad. U Posušju se to znalo, klub nema ambicije i organizacijski nije spreman za takvo takmičenje koje zahtjeva prljave i mutne poslove i naravno velika novčana sredstva.

Točno za tri tjedna bit će deseta godišnjica posljednje utakmica HŠK Posušje u najvišem rangu BiH nogometa, kada je banjalučki Borac pokorio Posušje i rastužio one najveće navijače kluba koji su tri tjedna prije te utakmice svoj klub ispratili u društvo federalnih prvoligaša.

Deset godina poslije predsjednici su prolazili, “uprave” se mijenjale, ali pomak u takmičarskom djelu nije napravljen. Samo jedan predsjednik do sada vratio je donekle vjeru u Posuški nogomet, ali zbog manjka podrške i on je napustio brod. Posljednjih šest sezona klub je konstantno u vrhu, ili prva ili druga pozicija. No očito projekt posljednji prvak Herceg-Bosne u Prvoj ligi nikoga ne zanima.

Nakon lakrdije u Goraždu oni najvjerniji navijači napustili klub i čekaju promjene.Nitko ih iz kluba još nije kontaktirao,jer navijački pritisak s tribine koji ne postoji posljednjih osam mjeseci očito paše određenim ljudima u i oko kluba. Trener Leo Slišković i njegovi igrači u prvom djelu sezone ostvarili su trinaest pobjeda , dva remija i niti jednu utakmicu nisu bili poraženi.Bila je to polusezona iz snova, i kada su mnogi mislili klub će angažirati nekoliko igrača i krenuti u pohod na Prvu ligu to se nije desilo. Najbolji igrač kluba napustio je klub, i tim potezom navijačima,igračima i sportskoj javnosti pokazano kakve ambicije ima posljednji prvak Herceg-Bosne.

Navijačima je uistinu prekipjelo i oni koju su najviše vjerovali napustili su klub. Na nedjeljnoj utakmici između HŠK Posušje i HNK Stolac na Mokrom Docu pratilo je vjerovali ili ne 69. gledatelja, dok je delegat u službeni zapisnik uveo okruglu brojku od 100.gledatelja.

Trebali što nadodati? Još kad vam damo podatak da je posljednja tri susreta u kojima je Posušje bilo domaćin pratilo svega 300 gledatelja, sve vam je onda jasno. Mislim da je sve rečeno i postavlja se jedno pitanje: “ZA KOGA SE IGRA NOGOMET NA MOKROM DOCU”? Klub prema igračima, struci i ostalim djelatnicima uredno isplaćuje svoje plaće i obveze, ali nogomet se igra za navijače jer oni su klub.

Klub koji je imao veliku podršku spao je na siromašnu posjetu i zaista je otužno gledati klub na drugoj poziciji, ali bez navijača i atmosfere kojoj su zavidjeli mnogi klubovi ništa nema smisla. Navijačima je očito dosta prodaje magle, jer magla se ovdje dosta prodaje već godinama.

Je li vrijeme za neke promjene? Je li vrijeme za skupštinu kluba? Je li vrijeme da se iznesu ambicije i planovi? Pazite! 2020. godine HŠK Posušje slavi 70.godina postojanja, zar ne bi bilo lijepo za sedamdeseti rođendan napraviti nešto veliko i razveseliti jednog čovjeka na nebu koji je živio Posušje i kad ga je osnovao vjerovao je da će ovaj klub biti velik i organiziran.

Sedamdeset godina ljubavi, sedamdeset godina veselja, sedamdeset godina tuge sve je to obilježilo veliki jubilej nekad moćnog nogometnog kluba. Mislim da imamo kvalitetnih ljudi i sposobnih koji žele raditi i stvoriti projekt koji će mnogo toga donijeti ovom gradu. Idemo delati, jer od sjedenja u stolici nećemo dobiti ništa! Navijači su napustili svoj brod i njihovo priopćenje koje su iznijeli na svojim službenim stranicama dovoljno govori kamo ide “plavo-bijeli” klub.

“Posuško lito” se bliži i program za dijasporu je spreman, a za one koji su tu stalni valjda će se stvoriti jedan sportski klub koji će privući ljude na stadion i ponovno da se grad i Hercegovina ponose svojim nogometašima.

Posuški.info