Jučer me je nazvao prijatelj i kaže mi doslovno ovako: “Što je prijatelju ono u Grudama? Izgleda kako vi ratujete sada gore nego za vrijeme rata?“ misleći pri tome na susret braniteljskih udruga u sjedištu Ministarstva Branitelja ŽZH u Grudama kada su se sučelili stavovi URB HVO-a ŽZH i UZB/Borci BiH s jedne strane sa stavovima ministarstva Branitelja ŽZH i svih drugih udruga iz Domovinskog rata s prostora ŽZH s drug strane,a sve u svezi donošenje novog Zakona o dopunskim pravima Branitelja i članova njihovih obitelji u ŽZH.
Nakon neprospavane noći, slijeganja emocija koje su uvijek vjerna pratilja susreta prepunih emocija i emotivnih istupa, bilo u pozitivnom ili negativnom kontekstu, a poglavito rečenice mog prijatelja o „ratu poslije rata“ odlučio sam u svoje ime a ne u ime URB HVO-a ŽZH koju predstavljam napisati ovaj tekst za kojeg ne znam kada će i kako završiti jer ću ga pisati onako kako mi srce i racio budu diktirali, no uvijek i zauvijek onako „od oka“ s jasnom namjerom ne vrijeđanja i ne omalovažavanja nikoga jer svaki čovjek je poseban dar od Boga onakav kakav je stvoren Njegovom namjerom.
Odista je u sjedištu ministarstva Branitelja u Grudama bio „rat poslije rata“ jer su se sučelili stavovi dvije udruge koje u suštini teže ka istom cilju za koji se bore obje preko 6/šest godina, dok s druge strane stoji ministarstvo Branitelja ŽZH koje je produžena ruka i jako bitna karika stranke HDZ BiH, te svih drugih udruga proisteklih iz Domovinskog rata u ŽZH.
POJMOVI I ZNAČENJE BRANITELJSKIH IZRAZA
Kako bi čitatelji koji ovo štivo budu čitali shvatili suštinu istoga, a pri tome poglavito mislim na naše mlađe naraštaje koji su rođeni nekoliko godina iza rata a rat ih u principu ne zanima i hvala Bogu da je tako, dužan sam im pojasniti pojmove iz njega. S jedne strane dakle stoje udruge URB HVO-a ŽZH i UZB/Borci BiH koji se bore za ostvarivanje prava njihovih članova iz Domovinskog rata a oni su: „Razvojačeni Branitelji HVO-a koji su bili u borbenim postrojbama od najmanje jednog mjeseca do punog sudjelovanja u Domovinskom ratu u BiH (od 18.09.1991.godine do 23.12.1995 pa čak i do 22.04.1996.godine).
To su Branitelji među kojima ima ranjenih, ozlijeđenih, oboljelih, zatočenih, a ne ostvaruju nikakva trajna mjesečna novčana primanja po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu. URB HVO-a ŽZH predstavlja i udovice naših umrlih članova koji su svoj ovozemaljski život završili poslije Domovinskog rata. Velika većina od njih ne radi,jer ih je rat poremetio te više objektivno nisu u mogućnosti raditi nikakav posao. Neki rade ali poslove i radne zadatke kako bi prehranili sebe i svoje obitelji ali koji poslovi nisu dostojni Branitelja a ni običnog čovjeka, i na kojima njihove gazde treniraju strogoću i svu bešćutnost oholih bogataša, poput prispodobe o bogatašu i Lazaru. Mnogi od njih su teško oboljeli i dani su im odbrojeni premda se bore kao lavovi za koru kruha i mrvice ostatka od života jer ne znaju drugačije. Neki od njih su se razveli i žive kao samci koji dane i noći provode u uzaludnom tražnju sreće po kladionicama i gostionicama vrebajući tuđe žene. Dosta ih je ostalo neženja jer se nisu uspjeli skrasiti iz razloga što rat kosi i vodu nosi za vrijeme njega ali i poslije njega. Dosta ih živi život bez života u braku koji još uvijek stoji na papiru jer im je vjera poljuljana a poljuljao ju je vjetar koji puše sa sve četiri strane svijeta.
ORGANIZIRANJE RAZVOJAČENIH BRANITELJA KROZ UZB/BORCI BIH I URB HVO-a ŽZH
To su Branitelji koji su svoju zadnju šansu u životu, kao svijetlo na kraju nekog dugog tunela od kojih 24 km vidjeli u URB HVO-a ŽZH ali i UZB/Borci BiH. Kroz te dvije udruge oni su osjetili onaj dašak vjetra koji hladi njihova umorna i iscrpljena lica u vruće ljeto godine neke, povjetarac lahor koji u njima budi strasti davno dane i samo njima znane kada se davalo ono što se imalo a bilo je vrjednije od bilo čega drugoga. Život. A život su založili u godine neke kako bi svima bilo bolje a najviše našoj omladini zbog koje u principu i nastaje ovo štivo. Založili su ga radi napomene besplatno jer život nema cijene a on je ujedno jamstvo i zalog opstanka njihove države. Države u kojoj živi njihov hrvatski narod. Odlazili su i vraćali se s ratnih terena ispunjeni i sretni jer su to bili dani ponosa i slave. Dani kada se srcem igralo a obrazom plaćalo.“Danas igrači misle na novac i na sebe, a sve druge pa i nas ko baš jebe“, riječi su pjesme Prljavaca, Dani ponosa i slave.
POVRATAK IZ RATA I SUSRET SA STVARNOŠĆU
Kada je rat završio vratili su se u onaj život za koji su mislili kako je ostao isti, no ništa nije ostalo isto pa ni oni. Trebalo im je nekoliko godina da se priviknu na život bez odore. Njihova prijeratna radna mjesta su bila uništena zbog pljačke u pretvorbi i privatizaciji i na površinu su isplivali neki novi tajkuni i tajkunčići koje rat nije viđao. A prije rata nisu imali za cigarete. Vlastodršci kojih uvijek ima i za vrijeme rata i nakon njega su skrojili paklene planove kako bi tako zadovoljili sebe i svoje bližnje, kroz apetite koji su iz godine u godinu rasli, te se taj krug godinama eliptično širio, pa su u njega ušli njihovi kumovi, daljnja rodbina, ljubavnice i prijatelji a sve to puta dva ili tri. I taj recept su ponajprije primijenili preko Domovinskog rata jer je on idealna pologa za sve malverzacije i pljačke. Domovinski rat ima svoju težinu i onih koji predstavljaju taj rat se svatko boji pa su tako krenule o osvit zore iza rata osnivačke skupštine tzv “krovnih, temeljnih ili reprezentativnih“ udruga iz rata koje su dobile sve beneficije ovog svijeta. Od igle do lokomotive.
OSNIVANJE TZV. KROVNIH, TEMLJNIHILI REPRZENTATIVNIH UDURGA IZ RATA KAO PRODUŽENE RUKE VLASTI
Na čelu takvih udruga su bili uvijek pomno odabrani kadrovi UDBE, KOS-a, stari provjereni komunistički kadrovi koji su za vrijeme rata djelovali iz podruma zgrada, ureda obrana, komandi garnizona, vlastitih stanova, susjedne nam RH ili pak inozemstva. Sva ta “lica“ su sebi dodijelila najviše činove jer su poznavali materiju, a njihova materija je njihov maternji jezik. To su uglavnom bili oficiri JNA, profesori obrane i zaštite ili pak direktori javnih poduzeća koji su se prije rata potpisivali ćirilicom među kojima je najpoznatiji „naš dobročinitelj“.
Međutim među njima je bio poneki istinski Branitelj, General koji je uvučen u to klupko kako bi oni pravdali svoje zločinačke namjere prema istinskim braniteljima. Tog Generala su svojim poznatim udbaškim metodama kupili a oni se drže devize kako se svatko može kupiti, a tko s ne može kupiti ima se ubiti. Kratko i jasno. Nakon osnivanja ih udruga počeli su krojiti zakone o pravima branitelja u kojima su poglavito oni i njihovi suradnici našli mjesto. Ti logističari odnosno uhljebi, iz podrum ili Munchen bojni preko noći su dobili formacijske činove, Generala, Brigadira, pukovnika, te mnogih drugih činova i odlikovanja a s ratom i ratnim strahotama nemaju ništa. Nakon toga su riješili obitelji poginulih i nestalih branitelja koje uvijek i svugdje „štite kao zjenicu oka svoga“, te odlikovane, istinske RVI-e, pa su počeli uhljebljivati i pojedine svoje poslušnike dajući im mirovine po zapovjednim dužnostima.
UVOĐENJE U RATNE SPISKOVE I ONIH KOJI S RATOM I RATNIM STRAHOTAMA NEMAJU NIŠTA
Kako bi zadovoljili mnoge apetite morali su preko svojih poslušnika, ratnih zapovjednika i voditelja Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze u ratne spiskove uvoditi i one koji su bili dokazano Munchen ili podrum bojna a za koje su mnogi ratni zapovjednici uzimali ratne plaće dok su ovi uživali na Dul-dungu diljem svijeta,daleko od ratnih trauma. Vrijeme je kao brzi vlak prolazilo pored istinskih razvojačenih Branitelja HVO-a bez ikakvih mjesečnih primanja po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu. Nisu uopće znali što se događa dok su se snalazili kako znaju i umiju nakon rata. Dok su obolijevali i umirali u cipelama. Kako je znatan broj istinskih razvojačenih Branitelja ostao bez ikakvih novčanih primanja nakon rata zločinačka organizacija koja se pitala poslije rata smislila je najpakleniji plan koji ljudski um može smisliti. Smislili su kupovanje medicinskih nalaza kako bi ti ostaci od ostataka branitelja dobili kakva-takva primanja nakon rata imajući u vidu kako su sva društvena poduzeća bila napuštena ili uništena. Jadni branitelji su na nagovor svojih boljih polovica ili prijatelja počeli na razno-razne načine skupljati novac, dižući kredite ili pozajmice od banaka, mikro-kreditnih organizacija, rodbine i prijatelja kako bi kupovali medicinske nalaze od ovlaštenih neuropsihijatara, ortopeda, psihologa, te svih drugih medicinskih specijalista kako bi prikazali sebe kao ranjenu, oboljelu ili ozlijeđenu osobu u principu s 70% RVI.
UVOĐENJE U PRAVO RVI „ PODRUMAŠA I BOJOVNIKA MUNCHEN BOJNI“
I konačno mnogi su takav procent i dobili a u velike većine njih su isti nalazi. No,poradi napomene istinski razvojačeni Branitelji iz borbenih postrojbi odista i jesu RVI samo je u pitanju u kojem procentu. Svi neuropsihijatri ovog svijeta se slažu kako su Branitelji iz borbenih postrojbi koji su proveli cijeli rat RVI-i u najmanjem procentu od 20%. No, mi se ovdje ne bavimo s istinskim razvojačenim Braniteljima već onima koji s ratom i ratnim traumama nemaju ništa. Pa su tako status RVI-a dobile i mnoge tetke, babe, žabe, uhljebi, dezerteri, prevaranti svih boja koje samo zanima mjesečno primanje, a to što uzimaju iz nekih drugih gladnih usta nije njihova briga. Takvom politikom cifra RVI u ŽZH j dosegla broj od cca 4.000 tzv “branitelja“ a za vrijeme Domovinskog rata jedna općina nije mogla skupiti na liniju ni dva autobusa branitelja. Pametnome dosta.
REZOLUCIJA BRANITELJA S ZAHTJEVIMA RAZVOJAČENIH BRANITELJA
I time je ciklus ostvarivanja braniteljskih prava bio zaključen uz napomenu kako su opet predstavnici zločinačkih vlasti 2006 godine smislili naknadu za nezaposlene preko Zavoda za zapošljavanje od 150,00 KM mjesečno gdje su opet po staroj navici aplicirali svi. I oni koji nemaju nikakve sveze s ratom i oni koji imaju. No,uvijek je omjer predaje zahtjeva na strani ovih prvih. Ta događanja u svezi RVI-a su s događala nakon rata a poglavito 2006 godine da bi danas krenula nezakonita revizija federalnog ministarstva Branitelja iz Sarajeva koja melje i sito i rešeto i ne ostaje ni pica na grani, a ponajprije istinski branitelji koji imaju RVI dok oni koji su je prije 2006 sredili imaju kakvu-takvu priliku ostati u pravu. Ipak unatoč tome što su mnogi i istinski i lažni branitelji išli u kupovinu nalaza za RVI ostao je određeni broj najčasnijih sinova države BiH koji se u te igre nisu htjeli upuštati. Vidjeli su kako je vrag odnio šalu te su se organizirali kroz UZB/Borci BiH a potom i URB HVO-a ŽZH i krenuli putem istine i pravde. Putem ispravljanja višegodišnje nepravde koja im je činjena od bešćutnih političkih elita i njihovih poslušnika. Tamo 2013 godine u Vitezu su potpisali jedan dokument koji su nazvali Rezolucija Branitelja, u kojoj su koncipirali svoje zahtjeve koji su sadržani u tri točke:
1.Pravo na braniteljski dodatak za sve razvojačene Branitelje iz borbenih postrojbi koji ne ostvaruju nikakva trajna mjesečna primanja iz rata u visini od 6,00 KM po mjesecu sudjelovanja u Domovinskom ratu u BiH.
2.Izrada zakona o jedinstvenom registru Branitelja i javna objava spiska branitelja uz odvajanje borbenih od neborbenih postrojbi, te javna objava spiskova korisnika prava iz BIZ-a (braniteljsko-invalidske zaštite),
3.Smanjenje broja udruga iz rata od njih 1 600 na broj od 6 do 10 u cijeloj FBiH, u obje vojne komponente.
Zbog te Rezolucije Branitelja mnogi razvojačeni branitelji iz obje vojne komponente su u više navrata prosvjedovali ispred Vlade FBiH, Parlamenta FBIH,te su blokirali mnoge prometnice u FBiH kako bi ukazali na svoj izrazito loš položaj u društvu. Na njih je slana specijalna i temeljna policija, bilo je u tim sukobima svega i svačega. U dosta navrata su bili blizu rješenja, odnosno provedbe točka Rezolucije Branitelja ali kad bi se god primakli blizu vlast je uz pomoć svojih poslušnika u braniteljskim redovima razbila tu provedbu. Konačno zadnji udarac nastojanjima provedbe Rezolucije Branitelja se dogodio formiranjem tzv “kampa heroja“ u Sarajevu čiji su članovi bili glavni štrajkolomci i razbijači Rezolucije Branitelja za što postoje dokazi koji su ugledali svijetlo dana usvajanjem tzv “Salkinog zakona“ u kojemu su branitelji rascjepkani na određene frakcije a istinski razvojačeni branitelji opet ostali praznih ruku.
STRAH OD ISTINE U REDOVIMA SDA I HDZ BIH
Uvijek po istoj špranci su djelovali i predstavnici muslimansko-bošnjačke vlasti kao i predstavnici hrvatske. Tu poglavito mislim na SDA i HDZ BiH. Taj recept s državne razine isti su prenijeli na federalni nivo, potom na županijski, a nakon toga općinski i gradski. Ono što su tražili istinski razvojačeni Branitelji bez ikakvih trajnih mjesečnih primanja dira u samu srž višegodišnjih zločina, lopovluka i prevara istinskih branitelja. A oni su tražili i traže samo istinu i ništa drugo. A istina može ugledati svijetlo dana tek kada se izradi Zakon o jedinstvenom registru Branitelja i javno objavi spisak korisnika prava iz BIZ (braniteljsko-invalidske zaštite). Ovdje neka ljudi ne misle kako je uspostava ili objava registra branitelja u FBiH nešto što ide u prilog suštine borbe istinskih razvojačenih Branitelja jer ta objava ne donosi ništa. Ta objava znači kako u registru Branitelja u FBiH ima čak 600 000 tzv “branitelja“ koje nitko ne može izbaciti iz spiska jer su svi pokrivni urednom dokumentacijom što se dogodilo i u RH kada je obustavljeno javno gledanje takvih nakaradnih spiskova. Naprotiv izrada zakona o jedinstvenom registru je nešto sasvim drugo.
IZRADA ZAKONA O JEDINSTVENOM REGISTRU BRANITELJA I JAVNOJ OBJAVI SPISKOVA KORISNIKA IZ BIZ-a (BRANITELJSKO-INVALIDSKE ZAŠTITE)
U tom zakonu će jasno biti odvojeni spiskovi borbenih i neborbenih postrojbi te će temeljem toga biti određena i prava branitelja. No,to aktualnoj vlasti ne odgovara na bilo kojoj razini FBiH. I upravo se to dogodilo u Grudama u ministarstvu branitelja u dva navrata. S jedne strane ono što je istina i pravda su tražili predstavnici URB HVO- ŽZH i UZB/Borci BiH s jedne strane dok su s tome protivili predstavnici praktično svih drugih udruga iz rata u ŽZH i ministarstvo Branitelja ŽZH. Gdje se mogu pronaći odgovori zašto su ta dva tabora toliko suprotstavljena i praktično u ratu? Ti ogovori leže u prethodnim pasusima ovog teksta kada su spominjane osnivačke skupštine takvih udruga kojima je svrha u biti zaštita stranka na vlasti a poglavito SDA i HDZ BiH. A da bi te udruge tako zdušno branile te stranke za uzvrat su dobili sve beneficije ovog svijeta. Od igle do lokomotive kako smo već naveli.
SVE BENEFICIJE TZV. KROVNIH TEMELJNIH ILI REPREZENTATIVNIH UDRUGA IZ RATA
Financiranje udruga, u novčanim iznosima mjesečno od čega vas može zaboljeti glava, stanove, kredite za kupnju stanova i izgradnju kuća, bespovratna novčana sredstva, poljoprivredne strojeve, jednokratne novčane pomoći, domaće životinje, pomoć pri školovanju djece, banjsko liječenje, odlazak na obljetnice kada im je osiguran prijevoz, vijenci, cvijeće i svijeće, a svi su dobili prostore za djelovanje njihovih udruga. I čega sve još. Sada se pojavljuju dvije udruge kao neželjeno dijete, koje ne traže ništa drugo doli istinu i pravdu i oni postaju neprijatelji broj jedan. Na njih se laž i iznose gnusobe kakve razuman ljudski um ne može pojmiti. Neki od njih su proglašeni svakakvim imenima dok je autor ovog teksta mogao u Sarajevu izgubiti glavu ni kriv ni dužan upravo zbog metoda kojima raspolaže UDBA. A te metoda su neiscrpne.
DVA PARALELNA SVIJETA MEĐU BRANITELJSKIM UDRUGAMA
Ipak Bez obzira na svu argumentaciju koju su iznosili godinama predstavnici te dvije usamljene udruge, URB HVO-a ŽZH i UZB/Borci BiH njihovi vapaji nisu pronalazili put do ušiju a kamoli do srca predstavnika takvih udruga i ministarstava branitelja jer su predstavnici ta dva različita tabora kao dva svijeta čiji putovi idu paralelno i nikada se neće sučeliti u nekoj budućoj točki. Postavlja se pitanje zašto je to tako? Imajući u vidu kako svi odgovori leže u Svetom pismu tako odgovori u tvrdoći srca tih predstavnika udruga i ministara branitelja leže u činjenici njihovog straha. A taj strah je potenciran zahtjevima URB HVO-a ŽZH i UZB Borci BiH za iznošenjem istine na svijetlo dana. A ta istina ukoliko bi ugledala svijetlo dana zorno bi pokazala u kakvim dealovima, prevarama i zločinačkim poduhvatima protiv istinskih razvojačenih branitelja su sudjelovali predstavnici vlasti Hrvata i Muslimana ili Bošnjaka, njihove tzv “reprezentativne, krovne ili temeljne udruge“ njihovi sateliti, pomagači, uhljebi, od završetka rata na ovamo. Stoga su oni „skontali“ bolje im s protiviti svim sredstvima jer oni ionako umiru, obolijevaju, razjedinjeni su, a ukoliko zagusti uvijek će naći među njima neke koje će razjebati ili kupiti. Jer svatko se može kupiti. A ako ne može kupiti može se ubiti.
No, ti i takvi zaboravljaju pri tome na jedno: “Među istinskim razvojačenim Braniteljima postoje još uvijek neki premda ih nije mnogo ostalo koji se ne boje smrti ma kakva ona bila, jer su duboko svjesni činjenice kako jedino Bog daje i oduzima život. Postoje oni koji se ne mogu kupiti a za drugi dio one dobo poznate UDBAŠKE rečenice mogu samo reći: Neka bude volja Božja “.Postoje oni za koje ovi potonji javno govore kako njihovi predstavnici šire demagogiju i populizam. Međutim ta „demagogija i populizam“ za razliku od njihove demagogije i populizma izvire iz dubine čistog srca istinskog razvojačenog Branitelja koje ništa ne skriva. Čije se oči vide na daljinu kako sjaje kao u mačora koji je uvijek i zauvijek spreman na skok. Na kraju važno je napomenuti i ovo: Kada se predstavnici aktualne vlasti stisnu uza zid kao i predstavnici tih tzv “udruga“ koje kao onakve ne poznaje ni jedan zakon o pravima branitelja isti znaju reći:mi nismo protiv vas ali valja biti realan u svim zahtjevima,mogućnostima proračuna,te nije to naše nadležnost“, što drugim riječima znači ovo: “Nemam ništa protiv a nisam ni za“ po uzoru na tekst pjesme Divljih jagoda. Ipak ti i takvi moraju znati kako nas nisu sve razjebali niti će, dok će njih j….i neko drugi puno moćniji. Onaj kome smrt ne znači ništa. A naša omladina ukoliko je smogla snage pročitati ovo štivo neka zauvijek zna i sudi Domovinski rat i sve nakon njega po njemu.
Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info
