Bivša Predsjednica RH K.G.K.pokazala je srednji prst Nini Raspudiću i Miroslavu Škori kao znak potpore silovanim ženama koje su ostale trudne, i koje će eventualno ostati trude nakon silovanja, a koje se odluče za pobačaj-abortus. Miroslav Škoro je rekao kako bi o pravu na abortus silovane žene trebalo odlučiti u dogovoru s obitelji, dok bi Raspudić zabranio abortus i silovanim ženama. Kitarovićka je pokazujući srednji prst izjavila: “Prošlo je vrijeme kada je žena sjedila u ćošku, i čekala što će „baja“ reći. Uvijek sam bila za život ali za život koji ima pravo na izbor. Dakle bivša Predsjednica RH se priklanja novom trendu koji grabi krupnim koracima u svim državama svijeta a zagovara kulturu smrti koja guta sve pred sobom,a najcrnji i najgori oblik te kulture smrti je pravo na abortus ili pobačaj. To je za K.G.K. i za mnoge žene ovog svijeta pravo na izbor. Pravo ubiti živa a ne rođena čovjeka, kojemu se pravo na život priznaje od Rimskog prava koji propisuje: “Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens, de commodis eius agitur “ što prijevodu znači: “začeto a ne rođeno dijete, smatra se rođenim ako se radi o njegovim pravima.“

Međutim iako se u svakom slučaju abortusa radi o ubojstvu živa a nerođena čovjeka ovdje je potrebito razložiti situaciju kada žena tijekom nasilnog čina silovanja ostane trudna. Silovane žene su praktično u istom položaju kao žene kojima se prigodom trudničkih pregleda ustanove velike malformacije zametka, te bi one ukoliko rode to dijete ono bilo doživotni, a u većini slučajeva 100% invalid. Mnoge žene, silovane i one kod kojih je utvrđena malformacija ploda su se odlučile na porod,jer su duboko svjesne kako je život isključivi plod Božje ljubavi, začet između dvoje supružnika, muškarca i žene koji su svoju vezu ozakonili crkvenim i svjetovnim brakom. Svi smo svjedoci kako se dosta današnje djece začne i u nezakonitim vezama, izvan braka, no i takva djeca su plod Božje ljubavi i ona traže i žele život koji im je darovan. Sad dolazimo do dijela u kojemu Miroslav Škoro predlaže dogovor u obitelji hoće li se ili neće ubiti živo a nerođeno dijete koje je članica te obitelji začela a nije željela. Zapravo kako će ubiti plod Božje ljubavi koji mrzi iz dna duše jer nije plod njene ljubavi s muškarcem njenog života i koji plod će prouzročiti njoj doživotne traume, pa čak i gubitak supružnika, prekid braka, veze ili će doživjeti stigmatizaciju njene obitelji a poglavito od strane njenog supruga ili tzv “partnera“ kojeg crkva kao takvog izvan braka ne poznaje. Škoro predlaže svojevrsno vijećanje u obitelji koje će svoj epilog u većini slučajeva dobiti osuđujućom presudom za to dijete, plod Božje ljubavi a da ga nitko neće pitati za mišljenje, niti će mu itko dati prigodu kako bi iznijelo svoju obranu, i to obranu u presudnom trenutku njegovog života u kojemu moli svoju majku da mu poštedi život a ona ga ne čuje, ne osjeća i ne želi.

Što se tiče Nine Raspudića on slijedi tragove staze Božje ljubavi i zabranio bi pobačaj i silovanim ženama premda je to za njih možda i najtraumatičnije iskustvo u njihovom životu. Iskustvo koje nisu planirale,željele i koje je obilježilo njihov život za sva vremena. Iskustvo koje će im dok su žive stvarati traumatična iskustva koja u većini slučajeva neće imati a najviše neće željeti ni sa kime podijeliti,pa ni s Bogom jer će ih čin silovanja u dosta slučajeva udaljiti od Njega. Neće moći to iskustvo podijeliti ni sa svojim suprugom a ni s nekim članom obitelji jer će to silovanje otvoriti mnoge rane iz kojih će curiti vani svi njeni životni sokovi; krv, znoj i suze. Konačno ona će kada spozna kako je ostala u drugom stanju istog trenutku doživjeti šok, strah, nevjericu, paniku, u dosta slučajeva će u trenucima očaja pomisliti na samoubojstvo, jer će se osjetiti manje vrijedna žena,osakaćena i osramoćena za sva vremena. Invalidna žena koja više neće znati i umjeti pružiti ljubav nikome jer su ljubav u njoj brutalno ubili taj jedan muškarac ili više njih. Konačno nakon svih tih njenih očajničkih padova, i razmišljanja ukoliko ih prebrodi prva pomisao kao dio spasa njenog tijela, nikako duše koja ostaje ranjena za sva vremena biti će pomisao na ubojstvo tog čeda u njenoj utrobi kojeg nije željela, koje ne pije njenu krv, koje ne diše njenim srcem, koje nije dio nje, te će ga se željeti riješiti što prije. Miroslav Škoro predlaže suđenje tom djetetu što je konačno isto kao i ubiti ga na mah čim je začeto dok Nino Raspudić to odbija i zabranjuje.

K.G.K.staje u zaštitu žena koje su silovane te im daje odnosno ostavlja mogućnost tzv. “izbora“ čime se priklanja svjetskom trendu kulture smrti koja smatra kako pobačaj ili abortus nije ubojstvo već pravo tzv “izbora.“ Konačno što kažu drugi ljudi koji vjeruju u Boga i njegove zakone?Iščitavajući pomno Svetu Knjigu Bibliju u kojoj sve piše,i koja daje odgovore na sva moguća pitanja ovog svijeta da se iščitati kako je život ekskluzivno pravo našeg Nebeskog Oca. On jedini daje i oduzima život čovjeku. Nitko osim Njega nema to pravo nikada. Ni država a ni pojedinac. Ni u slučajevima silovanja,a ni u slučajevima malformacije ploda. U bivšem jugo-komunističkom sustavu postojala je kategorija privilegiranog ubojstva kada se iznimno može dozvoliti ubojstvo začetog a nerođenog djeteta u utrobi majke ukoliko bi po medicinskom stanovištu postojala realna opasnost smrti majke ili djeteta ukoliko bi se odlučila na porod pa se tada biralo manje zlo od dva koga bi trebalo poštedjeti. U principu se birala majka kao ona koja bi trebala živjeti premda se dosta i takvih majki unatoč protivljenju liječnika,njihovih supružnika,pa čak i obitelji odlučilo za porod i hvala Bogu dosta ih je ostalo živo, i njih i djece unatoč lošim liječničkim prognozama.

Ovaj tekst nastaje voljom muškarca i piše ga muškarac i to nije zanemarivo te će dosta žena koje budu čitale ovo štivo reći kako muškarac ne može ostati silovan te ne može razumjeti žene koje ostanu silovane,i tu ima dosta istine. Ja odista ne mogu razumjeti u suštini te žene koje su ostale silovane ili koje će ostati silovane,niti mogu zamisliti sebe kao muškarca kako bih se osjećao ukoliko bi postojala mogućnost da me netko siluje i ostanem u drugom stanju. Kako bih se osjećao tada?Bi li tada pisao ili razmišljao drugačije?Ipak kako bih olakšao sebi i drugima a poglavito silovanim ženama držimo se one vječne Božje zapovijedi: “Ne ubij!“ U noj je sve sadržano jer Bog koji je milost i ljubav bezgranična a ujedno i naš nebeski Otac ni u kom slučaju ne dozvoljava ubojstvo čovjeka. Bio on rođen, starac na samrtnoj postelji ili tek začet u utrobi njegove majke,neovisno tko ju je oplodio. Na kraju kako bih olakšao svim silovanim ženama njihove traume koje su ostale trudne i koje će eventualno ostati trudne poslužiti ću se izjavom Svete Majke Terezije koja je svojevremeno izjavila: “Vi žene, majke koje planirate ubiti svoje dijete dajte ga meni ja ču ga za vas odgajati i paziti!“ Neka ta poruka bude upućena svima nama a ne samo Škori, K.G.K. koji bi sudili odnosno dali pravo izbora silovanim ženama kako bi se riješile tog neželjenog ploda. Ploda koje ima sve značajke najvećeg dara jednoj obitelji u koju ga donosi njegova majka kao ona koja je određena voljom Božjom donijeti ga na ovaj svijet.

Vlado Marušić

SirokiBrijeg.info