Biste li liječniku koji je svoju diplomu kupio, koji ne posjeduje znanja, koji nema sata prakse – legli na stol i dopustili da vas operira? Naravno da ne, pa niste ludi. Ali naša država dopušta da vatrogasci u Hrvatskoj budu ljudi koji su u susjednoj zemlji – jednostavno svjedodžbu kupili. Predavanja nisu obvezna ni vježbe nisu obvezne!
Govorimo o vatrogascima! Ljudima koje zovemo da nam pomognu kada bukne požar! To je toliko nenormalno da su dvojica savjesnih i poštenih vatrogasaca odlučila upozoriti na jedan takav slučaj u svojim redovima! Ukazati na čovjeka koji je časno zvanje stekao na – nečastan način! Ekipa emisije Provjereno ga je potražila.
“Niti ne spavam dobro, to me potreslo, jer naš posao je prije svega human posao. I s tim se stvarima ne bi trebalo igrati i to je jako opasno i za sredinu i za ljude u kojoj se nalazi jedna takva osoba”, smatra vatrogasac-vozač Miroslav Čavlek. “To je recimo već postalo kao normalno. Međutim nije. Ne cijeni se rad, trud, zalaganje, ništa se ne cijeni kao neka društvena i moralna vrijednost. Cijeni se lopovluk, kriminal i bahatost”, slaže se s njim njegov kolega Mario Cum.
Pohvalio se kupovinom zvanja
Desetljećima su u vatrogastvu. Vidjeli su i doživjeli svašta – vatru koja guta sve pred sobom, ljude čiji život ovisi o tuđoj vještini. I zato su odlučili dići svoj glas. Upozoriti da je njihov kolega nečasno dobio titulu vatrogasca. “On se hvalio da nije problem. ‘Odeš u Bosnu, kupiš školu i riješiš probleme'”, objašnjava Čavlek. “Nekoliko djelatnika mu je znalo reći: ‘Imaš kupljenu školu, ovo, ono…’ i neki put je on znao se malo kao naljutiti i rek’o bi: ‘Pa šta? Kupi i ti ako hoćeš'”, dodaje Cum.
Javna vatrogasna postrojba grada Malog Lošinja objavila je nedavno natječaj za vatrogasca vozača. Javila su se trojica kandidata. Priložila potvrde o završenom školovanju. Jedan od njih je predao svjedodžu Centra za obrazovanje iz Širokog Brijega, i s njom potvrdu hrvatske Agencije o priznavanju škole.
“To je samo papir, kao grom iz vedra neba, došao na stol i nitko nije imao pojma na koji način je to stečeno i kako je završena ta škola”, Cum. “Ta škola je trajala godinu i deset mjeseci. U isto to vrijeme je on bio djelatnik komunalnog prometnog-redarstva u Malom Lošinju pa tako da ni ja ne znam na koji način je mogao završiti i pogotovo ako se zna da bi trebao izbivati s posla na duži period”, objašnjava Čavlek.
Zapovjednik ne vidi problem
Upravo taj kandidat i prolazi na natječaju, premda su vatrogasci ranije upozoravali zapovjednika kako imaju saznanja da je svjedodžba stečena na sumnjiv način. “Oni su ga upozoravali da je to moguće, ne znam kupljena ili falsificirana stručna sprema i da on poduzme određene korake da se to provjeri. Na što je on odgovorio: ‘Ja imam izvještaj agencije, oni su priznali, to je tako, to je zakonito’ i sve skupa”, dodaje Cum.
Zapovjednik pak govori da – što bi on trebao sumnjati kada je agencija svjedodžbu potvrdila? “Meni samo prilikom natječaja treba dokumentacija. To znači, ako je čovjek dobio dokumentaciju, ako je dobio svjedodžbu i ako je tu svjedodžbu priznala Agencija za strukovno obrazovanje i pustila na tržište rada onda je to nama vjerodostojan dokument”, smatra Mirko Kajkara, zapovjednik JVP Mali Lošinj.
Upozorio sve institucije
Kada su vatrogasci vidjeli da njihova upozorenja nisu urodila plodom i da će osoba uskoro biti zaposlena na radnome mjestu o kojem ovise tuđi životi, jedan od njih je odlučio upozoriti sve institucije redom. Grad, vatrogasnu zajednicu, DORH.
“Upravo iz tog razloga jer sam jako ljut i povrijeđen da, recimo čovjek koji svojim sredstvima, osobnim zalaganjem, materijalnim, bilo kakvim radom ili trudom – ostaje budala. Budala jer je vrlo jednostavno uzeti neke novce i kupiti stručnu spremu i bez ikakvog rada muke i truda. DORH-u sam predložio da može istražiti broj prelaska granice, učestalost prelaska, ispis platnih listi, evidencije zaposlenika Grada Malog Lošinja, komunalnog redarstva zatim mirovinsko i socijalo osiguranje kao evidenciju”, navodi Marino Cum na pitanje zašto se odlučio na prijavu.
Vatrogasac sa svjedodžbom pristao na razgovor
Dok tužiteljstvo BiH i DORH šute, ekipa emisije Provjereno je provjerila. Vatrogasac sa svjedodžbom iz Širokog Brijega pristao je na telefonski razgovor.
Vatrogasac: S obzirom da sam u radnom odnosu, nisam bio u mogućnosti školovati se u Hrvatskoj, s obzirom da imam dosta prijateljstava i rodbine u Bosni, službeno sam došao do toga, bio sam tamo u više navrata.
PROVJERENO: A nije to trajalo godinu dana i deset mjesci kako tamo piše?
Vatrogasac: Kako nije?
PROVJERENO: Pa niste mogli ići svaki dan?
Vatrogasac: Pa nije ni potrebno biti svaki dan tamo ako polažeš razliku predmeta.
PROVJERENO: Koliko ste predmeta morali polagat?
Vatrogasac: Koliko je bilo potrebno.
PROVJERENO: A ovaj završni ispit ste polagali, bili ste tada tjedan dana odsutni s posla?
Vatrogasac: Vozim, vozim, pa bio sam u više navrata odsutan.
PROVJERENO: Koliko je koštala ta edukacija?
Vatrogasac: Mislim da ću to zadržat za sebe.
Doznajemo koliki su troškovi prekvalifikacije
Da bismo saznali sve to, pomogao nam je jedan od kolega. U telefonskom razgovoru doznaje koliki su troškovi prekvalifikacije za vatrogasnog tehničara.
PROVJERENO: Trebao bi se prekvalificirati za vatrogasnog tehničara.
Škola: Dobro.
PROVJERENO: Pa me samo zanima kako je to s predavanjima, vježbama?
Škola: Vi bi trebali doći do nas ili poslati vaše dokumente preporučeno poštom da ste vi završili gdje srednju školu?
PROVJERENO: U Zagrebu.
Škola: Te dokumente bi ovdje trebalo nostrificirati. Taj proces bi vam trajao nekih godinu dana.
PROVJERENO: A predavanja, to moram svaki dan dolaziti?
Škola: Nije, nije kod nas tako organizirano, nastava je konzultativno, instruktivna.
PROVJERENO: A ove vježbe kako polažem?
Škola: A to ćete sve dogovoriti s profesorima.
PROVJERENO: Koliko košta to?
Škola: To vam kažem gospodine ponovno zavisi od razlike predmeta, okvirno od 1800 do 2300 maraka.
Dakle, za 10.000 kuna i bez puno muke – tamo se postaje vatrogasac.
Objašnjenja smo odlučili potražiti u samoj školi koja sada nosi naziv Veritas. Sa sobom nosimo svjedodžbu vatrogasnog tehničara iz Malog Lošinja s namjerom da nam pojasne – kada je točno i kako taj čovjek polagao predmete, osobito praktične vježbe, ako je cijelo vrijeme bio zaposlen u gradu druge države.
U školi zamolili da – napustimo zgradu
Potražili smo vlasnike škole kako bi porazgovarali o tome, pod kojim uvjetima je svjedodžba stečena. Ravnateljice koja potpisuje svjedodžbe nema pa nam se obraća pravnik škole.
PROVJERENO: Da li ja mogu kao novinarka gasit požar?
Pravnik: To određuje netko drugi.
PROVJERENO: Ja sada vas pitam…
Pravnik: Tko može gasit požar, ja vas molim da napustite zgradu.
PROVJERENO: Moram li proći vježbe ako ću gasit požar?
Pravnik: Ima nastavni plan i program.
PROVJERENO: Da li taj nastavni program kaže da mogu doći tri puta i postat vatrogaskinja?
Pravnik: Naravno da ne.
PROVJERENO: Moram li polagat vježbe?
Pravnik: Vjerojatno morate, ne znam napamet. Ako možete izaći iz zgrade…
Nadležna ministrica nije bila raspoložena za izjavu
Na brošuri koju su nam dali u školi hvale se odobrenjem za rad Ministarstva obrazovanja županije Zapadnohercegovačke. Zatražena je izjava ministrice, HDZ-ove Ružice Mikulić. Ministrica županije zapadnohercegovačke odbila je primiti ekipu Provjerenog. Nije raspoložena za davanje izjava na ovu temu.
2015.skupština županije Zapadnohercegovačke donijela je Zakon o strukovnom obrazovanju za odrasle. Po njemu, do svjedodžbi se može doći zahvaljujući dopisno-konzultativnoj nastavi, telenastavi. Što je to, i kako je moguće da se to odnosi i na vatrogasne tehničare, ne zna nam pojasniti ni bivši ministar federacije.
“Pronađene rupe u zakonu”
“Iskreno da vam kažem, prvi put čujem za taj izraz, konzularna nastava. Nisam sigurna da je u drugim zakonima to tako definirano. Očigledno da se našao termin koji može zamijeniti zapravo praksu da vi dobijete diplomu, a da se baš često ne pojavite. Privatni biznis je pronašao te neke šupljine, rupe u zakonu i očigledno se ozbiljna lova zarađuje oko toga”, objašnjava Damir Mašić, bivši ministar obrazovanja Federacije BiH.
Dodatnu sumnju na sve baca činjenica da su upravo nekadašnji vlasnici škole, obitelj Ševo, članovi HDZ-a BiH, stranke koja je izglasala takav zakon u zapadnoj Hercegovini. I tada je jedan član te obitelji, Milan Ševo, sjedio u skupštini koja ga je donijela. Pokušali smo doći i do vlasnika škola iz Širokog brijega. “Evo nije u uredu, bio je par trenutaka prije do mene, ali sad nije”, čuje se odgovor s druge strane linije.
Diploma i svjedodžbi ima još
Nekadašnji vlasnici očito ne žele više imati veze sa školom na papiru. Nakon što se u javnosti počeo dovoditi u pitanje način na koji su pojedini ljudi stekli diplome i svjedodžbe s njihovih škola, prodali su ih. Nije sumnjiva svjedožba vatrogasnog tehničara iz Malog Lošinja prva do koje smo došli. Već smo ranije objavili jednu svjedodžbu koja je vatrogascu trebala za napredovanje.
“Osoba ode doslovno dva puta i prikaže se kao da je odradila sve vježbe, svu nastavu i stručnu praksu. Poznajem sigurno pet kolega koji su otišli u BiH, stupili u kontakt s određenim ljudima, preko posrednika platili otprilike 1000 eura, neki i više”, doznajemo od našeg izvora. Zbog ovoga nas je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine pokušalo saslušati na zagrebačkom Županijskom sudu. Radi zaštite naših izvora, to smo odbili. Ali je osoba koja svjedodžbu posjeduje, ispitana u bosanskohercegovačkoj policiji.
“Povratne informacije vezano uz diplome stečene u toj školi od osoba bliskih vodstvu školi su da se nitko ne mora brinuti jer je vlasnik škole izrazito moćna i utjecajna osoba i da od nekakvih pokretanja sporova ili oduzimanja diploma neće biti ništa”, doznajemo.
Tužiteljstvo BiH nikad nije odgovorilo na upit novinara
Tužiteljstvo BiH nikada nam nije odgovorilo u kojoj je fazi istraga, koje su škole njome zahvaćene te jesu li pronašli još lažnih diploma i svjedodžbi. Ali je vatrogasac iz Malog Lošinja na kraju sam odustao od zaposlenja. “Imamo raznoraznih intervecija, od požara kuće, od prometnih nesreća, požara, auta, rušenje kuće…”, objašnjava vatrogasac-vozač Miroslav Čavlek. “Vatrogasac koji nije adekvatno obrazovan nema stručnosti i znanja u tom smislu da može pravovremeno i profesionalno reagirati”, dodaje njegov kolega Marino Cum. “Mi nismo kuhari pa da ti zagori ručak, pa će sutra biti mama, žena ili ne znam tko ljut, nego mi kada pogriješimo, ljudi ginu”, slaže se s njima Saša Mandić, voditelj vatrogasne grupe.
Vatrogastvo je časno, hrabro zanimanje. Zanimanje koje zahtijeva znanja, vještine o kojima ovise tuđi životi. I upravo zbog toga je nastava redovita, fokusirana na vježbe koje se obavezno mora proći. U hrvatskim školama je tako. Ne i u školi u zapadnoj Hercegovini. Samo je ondje moguće staviti u zakon nekakvu konzultativnu nastavu i tako učenicima omogućiti da na nastavu ne dolaze, da plate 1000 do 2000 maraka, spreme svjedodžu, s njom se prijave na javni natječaj, prođu, i kao takvi – spašavaju živote.
U Malom Lošinju to nije prošlo zahvaljujući vatrogascima koji su javno upozorili na to. A tko zna gdje je sve prošlo i gdje sve prolazi. Jer, hrvatska agencija provjerava samo jesu li te svjedodžbe krivotvorene, a ne je li osoba uopće stekla kompetencije baviti se tim poslom. Znate kada će se postaviti to pitanje? Kada se jednom negdje dogodi tragedija!
KOMPLETNU VIDEO REPORTAŽU MOŽETE POGLEDATI NA: Dnevnik.hr
