Boravio sam nedavno u gradu svoga djetinjstav i rane mladosti – Dubrovniku. Taj grad uvijek u meni probudi duboke i dirljive uspomene.

Kako se ne sjetiti osoba koje su nam u vrijeme zlokobnoga komunizma potajice darivali u gradskim ulicama koji slatkiš ili bananu. Kako se ne sjetiti profesora koji su riskirali svoje karijere i društvena napredovanja zato što su predavali u školi koju sustav nije priznavao. Kako se ne sjetiti otaca Isusovaca koji su nas u disciplini, moltvi i odgovornosti ogdajali i poučavali. Kako se ne sjetit časnih sestara koje su u oskudnim vremenima od malo namirnica pravile slasne objede i svaku koru kruha za nas izdavajale.

Sjedoh na stube ispred Sjemeništa i crkve sv. Ignacija i ispričah kao se bijaše školovati u susreti s Ivanom Gundulićem, Ruđerom Boškovićem i marinom Držićem.

Dr. sc. fra Mario Knezović