FOTO: Mili Marušić

Danas je suncem obasjan dan. Ne zato što je ljeto i što je vruće, već stoga što Dragan Čović slavi svoj 60-ti rođendan. Zato zetu bogatog punca Blage Prskala želimo sretan rođendan i da još dugo poživi (bar kao Josip Manolić).

Iz HDZ-a BiH nisu javnost informirali o ovom događaju, pa će sigurno dobiti određeni ukor od Tate, međutim vjerujemo kako će dosta hercegovačkih svećenika na misnim bdijenjima u dane ovog vikenda uputiti čestitku svom ovozemaljskom Tati. Po uzoru kako to rade u jednoj dalekoistočnoj državi.

Inače, protiv Dragana Čovića u proteklom desetljeću ili nešto više vođeni su različiti sudski procesi, no na svu sreću imamo Neovisno pravosuđe koje nije dopustilo da se Tatu “povalja”, odnosno da ni kriv ni dužan završi iza rešetaka.

Podsjetimo, Čović je još 2005. godine optužen zbog zlouporabe položaja da je kao ministar financija FBiH primio mito od braće Ivanković Lijanović. Izdajući nezakonite upute, omogućio je firmama “Mesna industrija Lijanovići d.o.o” i “Lijanovići d.o.o” da izbjegnu plaćanje skoro 39 milijuna KM carinskih obaveza i ostvare nezakonitu dobit.

Predmet je imao dva sudska postupka. Tijekom prvog je Čović prvostupanjskom presudom (2006.) osuđen na pet godina zatvora, da bi se potom (2007.) Sud BiH tijekom apelacijskog postupka proglasio nenadležnim i predmet proslijedio Županijskom tužiteljstvu Sarajevo. Taj prijenos je trajao skoro tri godine, pri čemu je veliki dio dokaza izgubljen (i zato su krivili Tatu, ali ko im je kriv što ne čuvaju svoje stvari!?). Prvostupanjskom presudom u novom procesu, Županijski sud Sarajevo je Čovića oslobodio optužbi (2012.), a tu odluku je potvrdio i Vrhovni sud FBiH (2013).

Dragan Čović i Edhem Bičakčić su optuženi da su tijekom 1999. i 2000. godine zloupotrijebili položaj ministra financija, odnosno premijera FBiH i nenamjenski potrošili 7,8 milijuna KM iz proračunskih rezervi. Tim novcem su kupljeni i renovirani stanovi zaposlenicima u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti (primjer iz kojega imaju što za naučiti i u jednoj dalekoistočnoj državi).

Sud je potvrdio optužnicu 23. travnja 2009. godine, a 8. travnja 2010. godine su prvostupanjskom presudom optuženi Bičakčić i Čović oslobođeni optužbe zbog nedostatka dokaza. Drugostupanjskom presudom od 11. ožujka 2011. godine Sud je potvrdio prvostupanjsku presudu i još jednom pokazao svu profesionalnost u svom radu.

Također, Čović i još šest osoba su optuženi da su na tri privatne firme prenijeli dug od 4,7 milijuna KM, koje je poduzeće Hrvatske pošte i telekom (HPT) imalo prema tada već nepostojećem Ministarstvu obrane – HVO. Te firme su poslije naplatile dug u dionicama i tako postale većinski vlasnici Eronet-a, najprofitabilnijeg dijela HPT-a. Čović je u to vrijeme bio ministar financija FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a.

Županijski sud Hercegovačko-neretvanjske županije je potvrdio optužnicu 14. svibnja 2010. godine, ali je tražio da se predmet prebaci na Sud BiH u Sarajevu. Vrhovni sud FBiH je odlučio da se suđenje održi u Mostaru. Čović je oslobođen optužbe jer je nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja.

Danas je slobodan čovjek, jedna je trećina od predsjednika države, posebno mio i drag u crkvenim krugovima, pa ga u partiji od milja zovu Blaženi. Možda je to i zbog osmjeha. U posljednje vrijeme se govorilo kako je, navodno, nešto malo bolestan, međutim mi ne želimo u to vjerovati, pa mu zato za 60-ti rođendan želimo puno zdravlja, ljubavi i uspjeha u vrtu kod kuće u mostarskom naselju Bare, jer navodno ima dosta veliku baštu, koju nije baš lako obrađivati. Treba zasukati rukave i raditi ko’ konj, zapravo ko’ trojica u takvoj bašti, međutim nema sumnje kako će mu pomoći, ako zatreba, i preostala dvojica iz Predsjedništva – Bakir i Mladen. Bakir je navodno najbolji za “tesanje” lišnjaka, a Mladen za uređivanje stabala šljiva pošto mu ništa bolje “ne sjeda” poput određenih proizvoda od šljive.

Dnevno.ba