Sve više mladih obitelji iz BiH trbuhom za kruhom odlazi u tuđinu, gdje sunce ne grije kao naše, ali je život kudikamo podnošljiviji i lakši jer se od poštena rada može živjeti. Može li se opstati u BiH i kako govorilo se danas i u Mostaru na konferenciji Udruge Vox Republica “Otići ili ipak ostati”.

Na to pitanje je možda ponajbolje odgovorio mladi smiljar iz Posušja Martin Soldo. On svoju budućnost vidi u Bosni i Hercegovini, koju je zamalo zamijenio Australijom.

Nudio mu se tamo posao, dobri uvjeti rada, no nakon što su mu tri brata napustila BiH, baš kao što su to mnogo ranije učinila i njegova tri strica Soldo je odlučio ostati u BiH.

Mladić je ispričao da je većina poznanika njegovih posprdno gledala na ideju o uzgoju smilja, a danas ga ti isti također sade. Ističe da tu nema bogatstva, ali ima kruha tko hoće raditi. “Na smilju morate raditi svakodnevno od 7 do 17 sati i zasaditi dovoljno da bi živjeli od toga”, poručio je Martin Soldo, a po njegovu mišljenju na trenutačne cijene smilja od tri marke po kilogramu, četveročlana obitelj trebala bi imati zasađenih nekih desetak duluma da bi mogla živjeti, ukoliko nema nikakvih drugih primanja. Kazao je da proizvodnji smilja treba odgovorno pristupiti, i da se zaborave kafići i gubljenje vremena i kalkulacije o mogućim cijenama. Pojasnio je da se u plantažnu sadnju smilja s manjim ulogom može krenuti ukoliko se ono sadi na obradivim površinama, te se potrudi i oko vlastitog uzgoja sadnica. Isprika nema.

osmo2852016 2

U istome se složio i mladi poduzetnik i programer Josip Šarić. Kazao je da onaj tko želi opstati u BiH mora dati 160 posto sebe, a što dobro znaju svi koji su ikada u BiH isplatili jednu plaću. Rekao je da je cijelu BiH proputavao, da ovakvih prirodnih ljepota nema nigdje i da ga ovdje zadržava ljubav prema domovini, no da ipak nije siguran želi li na sebe preuzeti odgovornost da takav “lak” život u domovini poželi i svojoj djeci.

U Širokom Brijegu pozitivnija slika

U nekim bh. sredinama situacija je optimističnija. Uglavnom je to slučaj gdje djeluje određeni broj tvrtki koje dobro posluju i upošljavaju značajan broj mještana. Drago Martinović ispred Širokog Brijega kazao je da je u tom gradu, vjerovali ili ne rekordna zaposlenost.

“Danas u Širokom Brijegu imamo 7000 zaposlenih, što je najviše u povijesti. Imamo i 4000 nezaposlenih, ali prema našim istraživanjima ta brojka nije stvarna, jer jedan dio ljudi radi na ‘crno’, kazao je Martinović.

Ustvrdio je da se u tom mjestu mladi također okreću proizvodnji smilja, da se po kapital ide i u inozemstvo, ali uglavnom to čine pojedinci, kao je to bilo nekada. No u drugim dijelovima zemlje, pa i Hercegovine druga je priča, jer izostaje proizvodnja. Odlaze cijele obitelji, odvode malu djecu i o povratku ne misle.

Ode nam mozak

Profesorica Dijana Gupta sa Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru kazala je ovom prigodom da posebno žalosti što u aktualnom iseljavanju stanovništva gubi “domaći mozak”.

“60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća BiH su napuštali neobrazovani pojedinci, a danas mahom odlaze mladi i obrazovani ljudi. Prema podacima iz zadnje dvije godine 68 posto mladih odlazi iz BiH, a to su porazni podaci”, kazala je ona.

Ustvrdila je da je odlazak ili ostanak bila tema i jedne od radionica njezinih studenata, gdje su isti argumentirano govorili u prilog odlaska ili ostanka. I baš poput Šantića ovi zadnji su naveli da sunce ovdje jače grije.

“Mi moramo zadržati naše mlade ljude, i ako mene pitate kao profesora i kao čovjeka jedino rješenje je u bržoj implementaciji sporazuma s Europskom unijom, te ulasku u NATO. To bi otvorilo mladim ljudima mogućnost za ostanak i kvalitetno zaposlenje”, istaknula je Gupta dodavši da je posebno porazno što danas odlaze cijele obitelji, dok su to ranije činili pojedinci, koji su se vraćali u svoje domove. Pridodala je i da je veliki problem što izostaju značajnija ulaganja u BiH, a koja bi jamčila novi broj radnih mjesta, a sve zbog toga što politika održava klimu nesigurnosti.

Prisutnima se u ime županijskog ministarstva turizma obratila i Karmela Mabić, složivši se da je upravo u tom sektoru mnogo potencijalnih radnih mjesta, koja bi mogla jamčiti posao i ostanak onima koji žele raditi u turizmu ukoliko bi se na svim razinama radilo u tom segmentu. Međutim, uprla je prstom i u pitanje obrazovanja na tržištu nepotrebnog kadra, a što u konačnici utječe i na nezaposlenost i odlazak mladih.

Smanjiti namete

Kandidatkinja za gradonačelnicu Mostara(kada i ako isti bude imao izbore), te poduzetnica Amna Popovac ovom prigodom se osvrnula i na namete kojima država opterećuje poslodavce, a zbog kojih u konačnici opet ispaštaju radnici, a koji poslodavcu svaki mjesec pretvaraju u novu borbu s vjetrenjačama, kako platiti radnika i sve poreze i doprinose državi.

S demografskog stajališta na temu se osvrnula magistrica prirodnih znanosti Marina Čuljak, zaposlenica Gradske uprave.

Kazala je da se nakon Drugog svjetskog rata iseljavala muška radno sposobna snaga, i uglavnom neudane žene. “Danas imamo problem da se iseljavaju mladi i obrazovani ljudi, ali ne samo iz ruralnih nego i iz urbanih sredina. Za ostanak stanovništva neophodna je populacijska politika koja bi nastojala zadržati stanovništvo, a to se može postići poboljšavanjem obiteljske politike koja će stvoriti uvjete za kvalitetniji život”, dodala je Čuljak.

Međutim u BiH ni “P” od populacijske politike, a o obiteljskoj da se i ne govori. U većini hrvatskih županija majke su najobespravljenija kategorija i nemaju nikakva primanja.

Međutim ni po općinama i gradovima stanje nije ujednačeno, moglo se zamijetiti i na okruglom stolu. Negdje bolje, negdje gore, negdje se o problemu priča, negdje šuti, kao da se u konačnici neće otkriti koga nema.

Pero Kovačević, dopredsjednik Općinskog Vijeća Prozor-Rama kazao je pak da je problem iseljavanja u toj općini realan, a od njega se ne bježi kao u nekim drugim sredinama. Podsjetio je da je Prozor-Rama jedina općina koja je na temu iseljavanja održala i sjedicu, jer se taj problem ne želi gurati pod tepih. Dodao je da lokalna vlast poduzima korake i mjere kako bi se stvorila klima ostanka, u smislu nagrađivanja rođenja svakog djetete s 500 maraka, pomaganju roditelja prilikom upisa djece u školu s 300 maraka, stipendiranjem i ostalim potezima. U tom djelu svake godine raspisuje se i javni poziv za sve poduzetnike koji žele pokrenuti posao na području općine, a više brige, smatra vlast u Rami, morale bi povesti i više razine vlasti.

Fadil i izazovi

Na konferenciji se prokomentiralo da na federalnoj i državnoj razini nitko nije otvorio temu iseljavanja, te čak štoviše imamo novu “čudnu” izjavu federalnog premijera Fadila Novalića koji kaže da mladi iz BiH odlaze jer su “željni izazova”, a ne posla ili plaće.

Predsjednica Udruge Vox Republica Mostar Vera Soldo kazala je da se ovoj teškoj i bolnoj temi pokušalo pristupiti s dozom optimizma. Kazala je da neki podatci govore da je BiH u zadnje dvije godine ostala bez tri općine, odnosno oko 80.000 ljudi, što je isto kao da su nestali Široki Brijeg, Čitluk i Čapljina. Soldo je kazala da problem iseljavanja posebno pogađa Hrvate, jer su njima s hrvatskim dokumentima širom otvorena vrata i granice drugih zemalja. Međutim, kako je kazano i na konferenciji o brojkama je nužno s oprezom govoriti, jer se mladi ljudi koji odlaze ne odjavljuju. Međutim, sve više zaključanih i zatvorenih domova u Bosni i Hercegovini svjedoči da ovo nije tema o kojoj se smije šutjeti, ma koliko kome bila opasna, posebno u predizborno vrijeme.

Republika.info