Drugačije i nije moglo biti jer drugačije i ne znamo.Iznenađenja dakle nema jer se dogodilo ono što je u našim životima zapisano kao ono što nas oslikava, ono što o nama govori i otkriva bit našega postojanja.
Očito je da sve što radimo i skupljamo nije sjeme koje izrasta ovdje i ovdje dozrijeva, nego svoj kraj ima negdje daleko od očiju ljudi.Ovdje smo posijali, bogatoj žetvi se nadamo, ali vremena ne znamo i zato smo budni i nestrpljivi. Život je ljudski kao iskra upaljena rođenjem i ugašena smrću i samo je vrijeme ono što nas dijeli.
Otišao je Petar u susret tome vremenu, naš Pero koji je i dalje branitelj ali više nije zaboravljeni jer je pozvan na mjesto gdje više neće trebati brinuti za svoju bolju budućnost.
Otišao je u susret vremenu za koje obično mislimo da prolazi, a ono u stvari dolazi i čini nas sretnim.
Sretnim jer znamo da nam donosi sve ono za što smo se godinama borili skupa sa našim Perom koji je otišao da nam pročisti staze uspona prema našem cilju, koji je tako čist i savršen.
Otišao je Petar tiho i samozatajno, kao da je htio da nas još jednom iznenadi i da nam poruči: “Odavde se mora poći, važno je biti tamo gdje jesi”.
A mi tebi Petre kažemo: “Ne boj se što si već tu, jer život nije prošao, tebi se tek otvorio, on tek dolazi“. Život se ne može izgubiti, on se ipak stostruko dobiva.Tvoja budućnost je hod prema nagradi za koju si se srčano borio i koju si zaslužio.Tamo gdje ti odlaziš čekaju te svi oni za koje si mislio da su te zauvijek ostavili, a oni su samo prije tebe stigli na cilj i čekaju te .
Mi, tvoji zaboravljeni branitelji čvrsto vjerujemo da čovjek ne umire kad fizički ode s ovoga svijeta i kad ga se pokopa nego onda kad ga se zaboravi, a mi tebe zaboraviti nećemo jer si ti to za života kod nas osigurao. Živjet ćeš Petre u našim srcima, to je sigurno.
Nosit će nas dani zajedničkog druženja u dobru i zlu, dani provedeni na mjestima i vremenu kada je trebalo pokazati zube i karakter s kojim se rađaš, a ti si prijatelju te odlike pokazivao kao primjer svima i kao takvoga će mo te pamtiti jer si to zaslužio.
Sada ne možemo pobjeći od činjenice da smo tužni jer smo ipak ljudi, ali ono što je jače u nama je ponos da smo te imali. Bio si dio nas i onda kad su mnogi pobjegli od nas, kad je bilo teško i neizvjesno, a mi će mo na krilima tih uspomena živjeti i dalje sa novom snagom. Vidimo se prijatelju!!
Udruga Zaboravljeni branitelji
LJ U B U Š K I
