Kako je nastao Grad Narcisa?

Otkad znam za sebe smetala mi je komunikacija protkana zlobom. Nikad mi nije bilo jasno otkud potreba za ismijavanjem, vrijeđanjem i ponižavanjem bilo koga.

Ja sam jedna od onih koji se šale na svoj račun, nerijetko i dodajući ono što bi nasmijalo druge bez ikakvog razmišljanja o možebitnim posljedicama izrečenog…

I tako – vrijeme prolazi, okolnosti nepredvidive, ljudi se mijenjaju, a ja pokušavajući ugoditi drugima izgubih sebe.

Potrošila sam se dokazujući da sam odrasla osoba koja ima svoje rezone, svoja prava (naravno i svoje dužnosti), svoje osjećaje, želje, potrebe… Uzalud!

Norme sredine u kojoj živim i radim nerijetko se kose s mojim stavovima, pogledima.

Možda zvuči hvalisavo ali sebe smatram tolerantnom osobom. Međutim, i toleriranje ima svoje granice!

Sustavna očekivanja drugih s ležerno nametnutim osjećajem krivnje ako ih konstantno ne ispunjavam, dovela su me do spoznaje da se zagospodarilo mojim vremenom, mojim mislima – ali taj gospodar nisam bila JA.

Pa tako u potrazi za vlastitim identitetom dođoh do spoznaje koja mi dade odgovor na brojne upite.

Prvo što mi je palo na pamet bilo je: Boožee, ovo moram prenijeti ljudima!

Sanijelamatkovic.com