Sjeća li se još itko Zaboravljenog branitelja br. 301 Tome Pilatića? Sjeti li se još itko datuma, 28. kolovoza davne 93. i krvavog bosanskog ratišta od prije 25 godina?
Tog su dana muslimanske snage, na Vakufskoj bojišnici, izvršile siloviti napad na položaje mjesnog HVO-a i Ljubušaka. Naši položaji ubrzo padaju, dvojica Ljubušaka padaju u ruke neprijatelja, a na prvoj crti ostaje ležati smrtno ranjeni mještanin Matko. Kad su svi mislili da će tijelo ranjenog ili već mrtvog bojovnika pasti u ruke neprijatelja, Toma Pilatić skupi dovoljno snage i hrabrosti, odluči, i sam se vrati na izgubljene položaje kako bi izvukao zaostalog bojovnika.
Za koji dan od tog događaja navršava se 25 godina, povodom toga posjetili smo Tomu i dali mu do znanje kako među nama ipak nije zaboravljen njegov hrabri podvig.
Cijela priča o hrabrosti našega Tome objavljena je prije 18 godina pod naslovom “Vjerni Toma”!
Priča se i danas čuva u arhivu portala Ljubuski.net, oni koji prvi put čuju za nju bilo bi poželjno pročitati ju:
Vjerni Toma – istinita ratna priča nastala na temelju poznatih događaja
Ako ste pročitali priču svi se skupa zapitajmo: Zašto od tolikih ratnih odličja koje je tajno “ispod stola” podijelila naša ljubuška pukovnija, zašto Toma Pilatić nije mogao dobiti odličje za dokazanu hrabrost?
Zašto mnogi danas uživaju povoljne ratne mirovine, a umjesto njih u rat je išao na prvu borbenu crtu Toma Pilatić, koji je često puta kao nečija zamjena ratovao pod tuđim imenom i prezimenom, i tako, na prvoj crti bojišnice proveo daleko više dana i noći od bilo kojeg Ljubušaka?
Gdje su danas Tomini suborci koji se još sjećaju opisanih događanja?
Gdje su danas naši časnici i dočasnici, Tomini zapovjednici, koji su davno trebali čiste savjesti potpisati njegove ratne zasluge? Samo da podsjetimo; danas taj isti Toma Pilatić živi od osamdeset maraka socijalne pomoći, struja mu je isključena prije dva mjeseca, kaže da jutri rano ponešto skuha dok ne zavrući, jer loži vatru u šporetu na drva.
Ako ga slučajno u ponedjeljak, na njegov Dan, zateknete u Grabu ispred jedne od prodavaonica, sjetite se i barem mu čestitajte na ljudskoj hrabrosti! Možda će vas pritom uljudno zamoliti za jednu marku, nemojte mu ni slučajno pružiti dvije jer bi mogli doživjeti neugodnosti poput mene.
U mom je slučaju Toma nedavno pustio suzu, znamo da je Tomi lako zaplakat kad koju popije, ali me ipak pogodilo kad je kroz suze rekao:
“Puno nji okrene glavu, ne dadnu mi ništa, čime sam ja zaslužija pa si mi ti dao duplo više?!”
Eee, moj Tomo, Ti za nas nisi neuredni pijanac koji često puta tetura cestom i prosi jednu marku, Ti si za nas veliki Hrvatski domoljub, koji je potrošio život po mnogim teškim ratištima, upravo onda kad je trebalo imati dovoljno hrabro srce i ponosno stajati na braniku Domovine!
Ratni poručnik / Zaboravljeni branitelj br. 690
