FOTO-MONTAŽA. Mili Marušić

Kao što ste mogli prije par dana pročitati još jednu od Hainzovih avantura u Širokom Brijegu i doznati kako se po povratku u Njemačku naglo i teško razbolio, te završio u najboljoj bolnicu u državi gdje se doktori još pitaju koji je razlog tog čudnog oboljenja. On je uvjerenja kako je sve zbog pretrpljenog straha i stresa prilikom obilaska turističkih destinacija. Dodatno smo doznali kako je Hainz odlučio tužiti Grad Široki Brijeg za pretrpljene duševne boli.

Vratimo se na početak, kako je sve to krenulo!

Saznao Nijemac Hainz od brojnih Širokobriježana koji su iz političkih razloga izbjegli u Njemačku o prirodnim i drugim ljepotama Širokog Brijega, te odluči turistički posjetiti Široki Brijeg.

Kao i svaki turist prvo se namjeravao informirati o turističkoj ponudi Širokog Brijega, te je na računalu ukucao web. stranicu www.sirokibrijeg.ba.

Iako Hainz govori aktivno i njemački i engleski jezik, turistička ponuda grada Širokog Brijega nije dostupna na tim jezicima, već isključivo na hrvatskom jeziku s mnoštvom tipfelera. Stoga je Hainz angažirao Matu iz Posušja, koji inače radi kao bauštelac u njegovoj građevinskoj firmi, da mu prevede turističku ponudu Širokog Brijega.

Mate se preznojio gore nego na baušteli dok je Hainzu čitao osam stranica suhoparnog teksta koji je predstavljao turistički vodič grada. Hainz ništa nije upamtio iz turističke ponude, ali budući da je pobornik avanturističkog turizma, odlučio je sam istražiti turističke destinacije Širokog Brijega. Ipak je u turističkoj ponudi grada pronašao dva hotela te je pokušao rezervirati sobu, ali se ispostavilo da je oba zbog nevraćanja kredita uzela banka. Uporan, Hainz je odlučio da će smještaj pronaći kada dođe u Široki.

Prije Širokog Hainz je posjetio Međugorje, koje ga je oduševilo, te se potom uputio u Široki. Dolaskom na Brijeg primijetio je likovnu akademiju, te se zaustavio s namjerom da vidi ovu kulturno-obrazovnu ustanovu.

Zatekao ga je čudan prizor, bager je u krugu ALU nemilice lomio skulpturu “Majka koja kleči i moli ispred križa”, dok je cijelo dvorište ALU bilo zaraslo dračom i devastirano. S više upitnika iznad glave Hainza se nakon toga odluči spustio u grad i dolaskom do Soptinih kuća, upitao se je li rat ovdje i dalje traje.

Ništa bolje nije bilo stanje ni kod Penavića kuća u centru grada, gdje susreće mnoštvo nekih staraca i gdje se jedan drugom onako podsmjehuju. Od brojnih prepada i pogleda prema tim čudnim likovima, Hainza je zabolio stomak, te je u centru potražio javni toalet, ali dočekale su ga samo rešetke. Srećom jedan omanji privatni Hotelčić je bio blizu, gdje je odlučio iskoristiti WC i prenoćiti kako bi se “dojmovi” malo slegli.

Nakon što se u probudio oko 11 sati, frustriran Hainz od jučerašnjeg dana i ne baš nešto prospavane noći od urlikanja neke pjevačice koja je zavijala po cijelu noć, sjeda u vozilo i kreće prema Borku jer su mu u tom hotelu kazali kako tamo može pronaći mir!

Zamišljen i krećući se većom brzinom promašio je skretanje za Borak, te vidjevši kod Male škole prometni znak ispupčenja na putu tj. znak ležećih policajaca naglo je smanjio brzinu te ga je vozilo iza njega udarilo u prtljažnik. “Što zakoči konju?” rekao je vozač, a Hainz mu je uporno pokazivao prometni znak. “Nema ti moj Švabo ovdje ležećih, a ni onih pravih policajaca već duže vrijeme” – reče mu vozač.

Nakon policijskog uviđaja Hainz iscrpljen krenu u Borak. Park Sajmište je ga ugodno iznenadio, te je vozilom krenuo dalje u Borak. Dolaskom do raskrižja za Japlanicu primijetio je znak “Pješačka zona” gdje je vozilima zabranjeno kretanje, te je vozilo parkirao i krenuo pješice prema Borku.

Pjevušeći s ruksakom na leđima i slušalicama u ušima Hainz je odjednom osjetio podrhtavanje tla, te se zaustavio, izvadio slušalice iz uha i odjednom je čuo zvuk teretnog vozila s pritisnutom sirenom do kraja kako se kreće prema njemu. Naglo je skočio na trotoar i kamion-cisterna je uz glasne povike vozača nekako prošla. Hainz je hrabro krenuo za cisternom i potom je u centru Borka vidio instalaciju sličnu Izetovom usisivaču.

Dvije plave cijevi i jedna crna, stršile su iz kanala i njima su brojni vozači sipali vodu u cisterne. Prašina se dizala Borkom, a asfalt je pucao pod težinom tereta. Pješačka zona a cisterne pune vode prolaze tuda, kao i osobna vozila. Susreće jednu djevojku koja šeta psa, prilazi joj i pokušavaju ju pričom pridobiti da s njim ode u šetnju, a ona odbija i govori mu kako postoji neki “čudotvorni dio modrog dijela rijeke Lištice” i koji ispunjava želje pa neke ga pronađe i zaželi što hoće, ali s njom neće šetati jer ima skim i najednom njen pas počne režati na njega i on brzo pobježe koliko ga noge nose. Hainzu je ovo bilo previše te odlazi ponovno ljut u svoju hotelsku sobu prespavati i ovaj dan.

Sutradan Hainz kad se probudio, spakirao je kofere i odlučio se vratiti natrag u Njemačku. Po povratku ga Mate upita kako je bilo na odmoru, a Hainz mu samo odgovori da se pazi prometnih znakova u Širokom Brijegu, pasa bez brnjice i da izbjegava centrom grada hodati bez šljema. Na to mu odgovori Mate: “I letećih stativa!

U idućem nastavku Hainzove životne avanture, donosimo priču kako je došao ponovno u Široki Brijeg podići tužbu. Upoznaje lika koji mu je govori kako je on Steven Soderbergh te da ima milijarde, a da će mu dati koliko hoće milijuna samo kad snimi film po njegovom scenariju, a koji će biti po istinitom događaju najveće pljačke u povijesti BiH, kada su razbojnici 2010. godine na Dužicama opljačkali dostavna vozila UniCredit banke i otuđili 7,2 milijuna KM.

Antonija Banožić / SirokiBrijeg.info