Tada, prije sto godina uvjeti za organiziranje i provođenje obrazovne reforme bili su više nego nepovoljni. Dovoljno je reći da je preko 85 % stanovništva bilo nepismeno.

Unatoč nemogućim uvjetima, fra Didak je uspostavio obrazovni sustav koji je bio toliko kvalitetan, ne samo da se kopirao u mnogim mjestima izvan Hercegovine-sve do Podravine, nego je dobio mnoge nagrade a među njima i nagradu od cara Franje. To bi bilo kao da u današnje vrijeme Martin Schulz Predsjednik Europskog parlamenta dodijeli priznanje ministru obrazovanja ŽZH i da se obrazovni sustav iz Županije ŽZH kopira u drugim mjestima. No da li je trenutni obrazovni sustav takve kvalitete?

Da li je trenutni obrazovni sustav u ŽZH najbolje što možemo ponuditi !!?

Jesmo li dužni ponuditi najbolje?!! Jamačno da jesmo. Kako zbog dobre budućnosti, koje nema bez kvalitetnog obrazovanja tako i zbog prošlosti. Mi danas imamo mogućnost sami odlučivati o svojoj sudbini, po pitanju obrazovnog sustava. Međutim potrebno je podsjetiti da je ta cijenu krvlju plaćena. I to ne figurativno, nego činjenično.

Najbolji sinovi i kćeri ovog kraja su robijali po raznim kazamatima, bili proganjani, bili zlostavljani na sve moguće načine. Mnogi su zaklani, masakrirani, ubijani na ratištima i van ratišta Svaka stopa ove zemlje natopljena je krvlju mučenika. Muškaraca i žena koji nisu kalkulirali, koji se nisu prodavali ni za radno mjesto, ni za 100KM glas, niti i zašto drugo, koji se nisu štedjeli.

Koliko smo danas toga svega svjesni, koliko danas to sve vrednujemo? Ili to, kao i ostale vrednote sve više profaniramo?

Stoga je potrebno ponovo zaoštriti pitanje:“Jeli ovo trenutno stanje u obrazovanju (i ne samo obrazovanju) najbolje što možemo ponuditi.?! Zašto „obrazovna kola“ nisu u punom pogonu? Zašto ne vode u sigurnu i prosperitetnu budućnost? Zašto su se zapetljala u kaljuži!?

Nećemo puno postići tražeći krivce za takvo stanje. Možda bi bilo bolje, parafrazirajući sv. Franju reći: „Braćo tako smo malo učinili hajdemo početi danas!.“

Odakle početi i što činiti?

„Ja moram odgojiti narod, da on bude samosvijestan i upućen na samoga sebe. Moramo samosvijest i samopouzdanje buditi i odgajati u našem narodu Ja hoću da narod dobije pouzdanja u samoga sebe i svoje žuljeve, a ne da čeka milost vladinu. Da smo se na vladu oslanjali, nigda ne bi bilo presušeno drinovačko polje – a mnoge naše akcije zapinju baš radi toga, što mi čekamo neku pomoć iz vana.“- znao je reći dragi nam fra Didak

Pametnom dosta – rekli bi stari ljudi.

Dobro je poznato da imamo kvalitetnih vrhunskih stručnjaka u svim područjima Tu tvrdnju potkrepljuje i netom objavljena vrhunska monografija „Kirurgija“ koja spada u same vrhove evropske znanosti a koju je uredio znanstvenik i čovjek iz ovog kraja.

Tako je u svim područjima.Imamo vrhunske ljude. Imamo potencijale Imamo ljude koji su i stručnjaci i vizionari i koji vole ovaj narod. Problem je samo u tome što su takvi često potisnuti . Problem je u tome što su se ovom društvu nametnuli „šušum –bušum“ stručnjaci, koji nemaju, niti vizije, niti ljubavi za narod, ni blizu onome što je imao fra Didak.

Stoga bi se trebalo zapitati:“Koje poteze bi danas povlačio fra Didak? Na koji način bi danas fra Didak proveo, najprije obrazovnu a potom i druge reforme?“

No, još je značajnije pitanje tko bi danas trebao preuzeti tu ulogu „fra Didaka 21.stoljeća“?

Zajednica „VITA NOSTRA“