FOTO: Mili Marušić

Tomislav Panenić, zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, predsjednika odbora za poljoprivredu u Hrvatskom saboru, te predsjednički kandidat u Republici Hrvatskoj boravio je u Širokom Brijegu povodom organizacije okruglog stola na temu: “Tržište rada u odnosu na mlade”. Nije krio zadovoljstvo samom organizacijom okruglog stola, te izborom teme, koja osim stručnog ima i bitan društveni značaj. Navedeni događaj je bio i prilika da razgovaramo o aktualnom položaju Hrvata u BiH, te drugim relevantnim temama.

Gospodine Paneniću, nedavno ste u Širokom Brijegu sudjelovali na okruglom stolu na temu “Tržište rada u odnosu na mlade”. Kakvi su Vaši dojmovi sa okruglog stola i koje su vaše preporuke za usklađivanje obrazovnog sustava i tržišta rada u BiH?

Okrugli stol je jasno pokazao da tržište rada u BIH ima strukturne probleme gdje je obrazovanje naglašeno kao jedan od ključnih uzroka. Kada bi se takva rasprava provela negdje u Hrvatskoj problemi i zaključci bi bili vrlo slični. Hrvatska je kao članica EU statistički smanjila broj nezaposlenih, ali s obzirom na nedostatak radne snage u svim gospodarskim granama jasno je da navedeno nije uspjeh hrvatskih vlada već iseljavanja koje poprima kritične razmjere.

BIH mora žurno provesti strukturne reforme koje su vezane za sustav obrazovanja te dinamizirati razvoj gospodarstva jer bi se ubrzo mogla suočiti s problemom nedostatka radne snage unatoč sadašnjoj visokoj stopi nezaposlenosti, prvenstveno kod mladih. Poseban je problem u područjima koja naseljavaju Hrvati kojima hrvatsko državljanstvo omogućava odlazak i rad u bilo koju članicu EU.

Drago mi je bilo prepoznati vjeru određenih sudionika okruglog stola da se isplati razgovarati o tim temama i uložiti maksimalne napore u pravodobno stvaranje nužnih rješenja. Nažalost, politička nestabilnost je izniman rizik u tim naporima te ne doprinosi pozitivnim gospodarskim pomacima.

Za bilo koju ključnu promjenu nužna je snažna i odgovorna politika koju ja u ovom trenutku ne vidim u BIH, ali nadam se da će rast svijesti građana donijeti veći pritisak na izvršnu vlast i primorati ih da donose odluke koje često imaju negativan utjecaj na politički rejting, ali dugoročno je dobro i za gospodarstvo i za stanovništvo BIH.

U javnosti ste prepoznati kao političar koji je pripremio više od 50 projekata vrijednih preko 100 milijuna kuna koji su financirani iz fondova Europske unije. Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH povlači samo 15 posto raspoloživih bespovratnih sredstava iz EU fondova. Na koji način BiH može unaprijediti povlačenje sredstava iz EU fondova?

Ja uopće ne sumnjam da su poduzetnici, udruge ili drugi potencijalni korisnici sredstava EU u BIH sposobni povući sva sredstva koja im se stave na raspolaganje. Takva je situacija i u Hrvatskoj. Problem slabe apsorpcije sredstava leži u administraciji koja je spora u pripremi operativnih programa i raspisivanja natječaja ili postavljaju nerealno visoke zahtjeve za prijavitelje. Dobar dio sredstava koje se ne povuče odnose se na određene državne ili regionalne razvojne projekte koji se presporo pripremaju, a čine značajan udio u ukupno raspoloživim sredstvima namijenjenim za BIH. Isti problem je imala i Hrvatska te na našim greškama mogu političari BIH puno naučiti.

Kako gledate na položaj Hrvata u BiH u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, te ostale?

Osobno smatram da je trenutno hrvatski narod u BIH u jednom teškom položaju. Hrvatski političari se međusobno prepucavaju te time doprinose raseljavanju područja u BIH koja naseljavaju Hrvati. Smatram da situacija zahtjeva angažman svih ključnih dionika u BIH i Hrvatskoj kako bi se situacija riješila te pružila nada da je opstanak hrvatskog naroda u BIH prioritet hrvatske politike u BIH kao i politike Republike Hrvatske.

Slabosti naše politike najviše koriste političari drugih naroda u BIH te uspijevaju manipulirati i koristiti u njihovu korist. Nitko se drugi za Hrvate u BIH neće izboriti ako ne budu složni te ukoliko ne budu imali jednoznačnu pomoć svih političkih opcija u RH.

Ako je dugoročno najbolje rješenje imati vlastiti entitet, vrijeme je da se tako i postave ključni ciljevi hrvatskih političkih opcija. Što dalje vrijeme protječe bit će sve teže.

Vaše mišljenje o izmjeni Izbornog zakona u BiH?

Izborni zakon čiji rezultati ne mogu donijeti formiranje stabilne vlasti je očigledno loš. I to mi je dovoljno da mogu reći da su izmjene nužne. Kakve će one biti trebaju predložiti političari koji sada ne uspijevaju složiti vlast. Ili im možda upravo odgovara ovakvo stanuje kaosa?

Prednosti i nedostatci aktualne hrvatske politike u BiH na čelu sa Dragonom Čovićem, ali i Hrvatskim narodnim saborom?

Politika koja ne može ostvariti vlastiti mandat u Predsjedništvu BIH, dovoljno govori o svojoj kvaliteti. Dragan Čović i HDZ kao najveća stranka snose veliku odgovornost za sadašnje stanje. Zabrinjava me što nema dovoljno političke odlučnosti da se pokrenu Hrvati u BIH i građanskim i političkim neposluhom razriješi sadašnje neodrživo stanje.

U vrijeme kada sam bio član Vlade RH, kolege ministri koji su posjetili BIH doživjeli su puno negativnih iskustava i to upravo od hrvatskih političara u BIH. Znali smo komentirati kako odete s dobrim namjerama, a vratite se s nožem u leđima. Znam da ove riječi teško zvuče, ali jasno odražavaju atmosferu tadašnje želje da pomognemo Hrvatima u BIH i stalno nalijećemo na neku nama neshvatljivu prepreku.

Nažalost, još uvijek nema novih i dovoljno snažnih političkih opcija koje bi izvršile pritisak na HDZ i natjerale ih da počnu državnički promišljati budućnost hrvatskog naroda u BIH.

Je li Dragan Čović zaslužio počasni doktorat koji mu je dodijelio rektor Sveučilišta u Zagrebu?

Navedena dodjela je izazvala brojne podjele kako u Hrvatskoj tako i u BIH. Sama dodjela počasnog doktorata ima za svrhu podizanje ugleda i časti nagrađenog pojedinca. U ovom slučaju to se nije dogodilo.

Dragovoljac ste Domovinskog rata. Značajan broj razvojačenih branitelja HVO-a živi u oskudici i neimaštini, bez ikakvih trajnih novčanih primanja po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu. Treba li se po Vama Republika Hrvatska aktivno uključiti u pomoć rješavanja prava zaboravljenih, razvojačenih branitelja HVO-a iz borbenog sektora, a koji nemaju nikakvih trajnih novčanih mjesečnih primanja?

Hrvatska politika prema Hrvatima izvan domovine se prvenstveno treba ogledati u snažnoj potpori u rješavanju problema koje imaju u zemljama u kojima žive. Nešto se učinilo po tom pitanju, ali nedovoljno. Neimaština bilo kojeg Hrvata u BIH, a posebice razvojačenih branitelja, je poraz aktualne politike. Kada smo se borili za Hrvatsku i Hrvate u BIH pokazali smo zajedništvo i obranili se, a političke klike su napravile razdor kojeg nikada nismo pomislili da uopće može biti.

Bez većih izdvajanja iz hrvatskog proračuna za posebne namjenske fondove u takve namjene nije realno očekivati neki bitniji pomak. Dobar primjer nam treba biti politika koju provodi Mađarska prema Mađarima koji žive u Hrvatskoj. Ne samo da imaju mogućnost korištenja brojnih obrazovnih i drugih sadržaja u Mađarskoj već i imaju i snažnu potporu u svojem gospodarskom i kulturnu razvoju u RH.

Bliži se 18. studenog, dan obilježavanja tragične obljetnice pada Vukovara. Vrlo malo je učinjeno po pitanju procesuiranja ratnih zločina počinjenih od strane JNA i paravojnih srpskih snaga u Vukovaru. Je li neprocesuiranje ratnih zločina uvjet SDSS-a za održavanje HDZ-a RH na vlasti?

Uopće ne želim niti pomisliti da je neprocesuiranje ili presporo procesuiranje ratnih zločina rezultat nekog međustranačkog dogovora jer bih time prestao vjerovati u sveukupnu modernu hrvatsku državu. Dolazim s područja bivše Općine Vukovar koje je među najviše ratom stradalim područjima i bolna su svjedočanstva žrtava i obitelji onih koji su ubijeni u velikosrpskoj agresiji. Samo u mjestu u kojem živim je ubijeno ili nestalo preko 50 osoba i svake godine su isti zahtjevi prigodom obilježavanja dana stradanja – pronalaženje nestalih i procesuiranje odgovornih za ratne zločine.

Previše smo se naslušali obećanja i neće biti mira dok ne vidimo da hrvatska država i hrvatsko pravosuđe čine maksimalne napore u rješavanju ratnih zločina.

Antonija Banožić / SirokiBrijeg.info